Tri nova pitanja i odgovora

1. Nejasnoće vezane za pitanje oralnog seksa

PITANJE: Poštovanje, prof. Peziću, voljela bih da mi kažete da li imate saznanja o tome da li je iko od naših islamskih učenjaka u BiH imao priliku da pročita Vaš PRIRUČNIK O BRAČNOJ INTIMI, i da li su išta komentirali o dijelu gdje govorite da je oralno zadovoljavanje dozvoljeno u islamu? To sam prvi put pročitala kod Vas. To ne podržavam, jer literatura koju sam ja čitala, a koju je pisao cijenjeni prof. dr. Enes Karić, to demantuje i navodi da je zabranjeno sve osim vaginalnog snošaja…

Slažem se da ste u pravu za analni koitus, da je to zabranjeno, kao i za vrijeme hajza, ali itekako mislim da oralni seks nije dozvoljen. Ipak spolnom organu nije mjesto u ustima žene, kao ni jeziku muškarca u vagini, ali nažalost naša omladina voli sve sa Zapada. Ovo mi, molim Vas, razjasnite, jer velika sam vjernica i dosada sam imala priliku da čitam drugačije o ovoj temi pa mi je sad nejasno. Selam!

ODGOVOR:

Uvažena i cijenjena sestro u islamu, na samom početku želio bih da vam se zahvalim na Vašem kontaktu, kao i visokom nivou kulture i poštovanja kojim je protkano Vaše pitanje. Vjerujte da je mnogo toga što bi se trebalo napisati da bi odgovor bio potpun i da se odgovori na sve ono što ste Vi tražili, ali evo ja ću pokušati kratko da odgovorim na najbitnije što se traži u ovom pitanju.

Prvo, što se tiče Vaših riječi “da li imate saznanja o tome da li je iko od naših islamskih učenjaka u BiH imao priliku da pročita Vaš PRIRUČNIK O BRAČNOJ INTIMI, i da li su išta komentirali o dijelu gdje govorite da je oralno zadovoljavanje dozvoljeno u islamu”, ja mogu kazati da do ovog momenta do mene nije došla niti jedna kritika vezana za spomenuti priručnik, a što ne znači da priručnik nema grešaka i da nije podložan sugestijama i kritikama. Ali, ne znam da li ste obratili pažnju na prvu stranicu knjige na kojoj stoji da su dvojica magistara islamskih nauka recenzenti spomenutog priručnika. Duboko se nadam da su spomenuti magistri oni na koje bi trebalo da se odnose Vaše riječi ”učenjaci BiH”, naročito ako znamo da je jedan od njih, ne želeći da umanjim vrijednost drugog recenzenta, Safet Kuduzović koji je našoj javnosti poznat po naučnim radovima u kojima je više nego opravdao zvanje koje nosi. Čak štaviše, on mi je savjetovao, prilikom recenzije, nakon što sam to pitanje nedovoljno pojasnio, da pitanje oralnog seksa treba da bude jasno pojašnjeno.

Drugo, što se tiče Vaših riječi “to sam prvi put pročitala kod Vas”, ja samo mogu da kažem da čovjek treba da uči dok je živ i da ga nikada ne iznenadi nepoznavanje određenog pitanja, dok je to pitanje možda nekom drugom savršeno jasno i već poodavno ga poznaje. Tačno je da je to u jednu ruku tabu tema u literaturi na našem jeziku, ali ako pogledate naprimjer šta o tome ima napisano na arapskom jeziku, onda ćete vidjeti da postoji veliki broj eminentnih učenjaka koji su govorili o tom pitanju i koji su preferirali stav koji sam ja iznio u priručniku. Ne znam da li ste obratili pažnju na moje riječi da odgovorno tvrdim da u tom priručniku ne postoji propis a da to nije stav nekog od eminentnih učenja ovog ummeta.

Treće, ja sam tom pitanju, barem koliko se meni čini, pristupio poprilično studiozno, spomenuo sam argumente za tvrdnju da je oralni seks dozvoljen, a to su u osnovi dokazi koje navode islamski učenjaci kada govore o tom pitanju.

Četvrto, Vaše riječi “ali itekako mislim da oralni seks nije dozvoljen” su na mjestu, samo je problem što treba naći validan dokaz koji potvrđuje Vaš stav. U islamu čovjeku nije dopušteno da – u pitanju svakodnevnih postupaka ljudi koji nisu vezani za obredoslovlje, ibadete – kaže da određena stvar nije dopuštena izuzev ako za tu tvrdnju ima jasan i validan dokaz koji to zabranjuje. Također, musliman ne smije sebi dopustiti da o Allahovoj vjeri priča shodno svojim osjećajima. Ja potpuno mogu razumjeti da ima ljudi koji ne žele da prakticiraju oralni seks, što je normalno, ali to ne znači da je takav odnos zabranjen.

Velika je razlika narediti određenu stvar, a velika razlika kazati da je to dopušteno. Ako kažemo da je to dopušteno, tada onaj ko želi, neka to čini, a onaj kome se to ne sviđa, ili iz bilo kojeg drugog razloga – ima pravo da to ne čini. Kazao je Alija, r.a.: “Kada bi se vjera tumačila na osnovu shvatanja ljudi, onda bi bilo prioritetnije da se prilikom potiranja po mestvama potire donji dio mestvi (onaj koji se uprlja prilikom hodanja), ali sam vidio Allahovog Poslanika kako potire po gornjem dijelu mestvi.” Ova predaja jasno ukazuje da se propisi vjere ne uzimaju putem emocija i naših shvatanje, već shodno argumentima i na osnovu pravila koja su postavli učenjaci prvih generacija.

Peto, Vaše riječi “ali nažalost naša omladina voli sve sa Zapada” po meni su potpuno tačne i tu činjenicu sam spomenuo u uvodnoj riječi spomenutog priručnika. Svakako, jedan od ciljeva pisanja spomenutog priručnika jeste da se našoj omladini ponudi da o temi bračne intime nauče kroz prizmu onoga što su kazali islamski učenjaci, a ne gledajući serije ili iz knjiga koje su pisali ljudi koji ne vjeruju u Allaha, knjiga koje su daleko od islamskog edeba. Međutim, to isto ne znači da treba zabraniti sve što dolazi sa Zapada samo zato što je došlo sa Zapada. Svaku stvar koja nam dolazi sa Zapada, a isto tako i sa Istoka, mi premjerimo islamskim parametrima, nakon čega znamo da li je dozvoljena ili ne.

Uzvišenog Allaha molim da svima nama istinu pokaže istinom i da nam omili njeno slijeđenje, a da nam neistinu prikaže neistinom i omrazi njeno slijeđenje. A Allah najbolje zna.
________________________________________________________

2. Klanje kurbana za mejjita ili za sebe?

PITANJE:

Selam alejkum!

Imam pitanje u vezi kurbana. Naime, moja porodica, kao i većina bosanskih porodica u našem komšiluku, klala je prije rata kurban i namjenjivala za svoje mrtve. U to vrijeme nažalost nisam bila u vjeri, ali sada jesam, hvala Allahu koji me uputio. Učeći o našoj vjeri i upoznavajući sestre muslimanke iz raznih krajeva svijeta, čula sam različite odgovore povodom ovog pitanja o kurbanu. Postala sam zbunjena i ne znam šta da radim. Imam nijjet, inšallah, da ove godine zakoljem kurban i nanijjetim na sebe lično i zanima me da li je to ispravno. Kao što sam već navela, dobila sam razne odgovore: za mrtve, za žive, za bolesne, za koga hoćeš i dr. Stoga me zanima šta je ustvari ispravno i da li postoji poseban nijjet za kurban? Da vas dragi Allah nagradi za vaš odgovor! Amin!

ODGOVOR:

Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, vaša namjera je ispravna, najprioritetnije je da kurban koji želite zaklati – zakoljete za sebe i svoju porodicu. Jedan kurban, npr. ovca, po mišljenju većinskog dijela učenjaka, dovoljna ja za cijelu jednu porodicu. Što se tiče propisa klanja kurbana, on se prvenstveno, kao i svi ostali propisi, odnosi na žive ljude, na one koji su u mogućnosti.

Što se tiče klanja kurbana na ime mrtvih, nakon što čovjek zakolje kurban za sebe i svoju porodicu, ispravno je da je to dozvoljeno učiniti, sa namjerom udjeljivanja sadake na njihovo ime. Uvaženom učenjaku današnjeg vremena šejhu Bin Bazu, rahimehullah, postavljeno je pitanje o klanju kurbana za mrtve, pa je kazao: ”Ako bi zaklao kurban sa namjerom kurbana, u danima kurbana, za svoga oca, djeda ili nekog drugoga, to nema nikakve smetnje. Također, ako bi zaklao kurban kao vid sadake siromasima, to je dozvoljeno, zato što sadaka koristi mejjitu kao i živome, bez obzira da li se udjeljivalo meso, novac ili hrana. Sve to koristi mejjitu, a i živom čovjeku. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik upitan o čovjeku koji udijeli sadaku za svoju umrlu majku, da li ona ima sevap – nagradu za to, pa je kazao: ”Da.” U hadisu koji je zabilježio imam Muslim spomenuto je da je Poslanik kazao: ”Kada preseli neko od sinova Ademovih, prekinu se njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim će se drugi koristiti, ili čestito dijete koje će moliti za njega.”

Rezime: Udjeljivanje sadake na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što će mu koristiti dova koja se upućuje za njega. Ako čovjek klanjem kurbana bude namjeravao sadaku na ime oca, djeda ili nekog drugog, ili ga zakolje u danima kurbana na ime kurbana za njih – želeći tim kurbanom Allahovo zadovoljstvo, bez da to čini u određenim danima, osim ako je u pitanju Kurbanski bajram ili neko drugo blagoslovljeno vrijeme kao mjesec ramazan, devet dana zul-hidždžeta, sve je to dozvoljeno i nagradu će imati onaj ko je to zaklao kao i mejjit na čije se ime to zaklalo.” (Fetve Bin Baza, 13 tom, str. 255) A Allah najbolje zna!
___________________________________________________

3. Uzimanje abdesta preko pudera, maskare ili laka za nokte

PITANJE:

Selam alejkum!

Zanima me da li je udatoj ženi, koja se uljepša za svog muža (maskara, puder, tuš), dozvoljeno uzeti abdest preko toga, ako je bila pod abdestom dok se šminkala?

ODGOVOR:

Uvažena sestro u vjeri, u pogledu vašeg pitanje, islamski učenjaci su postavili jedno veliko pravilo koje bi trebali da poznaju svaki vjernik i vjernica, a koje glasi: “Da bi abdest ili gusul bili validni, u osnovi, obaveza je sa tijela ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do kože.” Ako se radi o abdestu, tada je obavezno sa dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta ukloniti sve što sprečava direktan dolazak vode do tijela, a ako se radi o gusulu (kupanju) kojim se želi ukloniti pravna nečistoća (džunupluk, ili kupanje nakon hajza i nifasa), onda je obaveza sa cijelog tijela ukloniti sve što sprečava dolazak vode do tijela.

Na osnovu toga mi kažemo: Ako spomenute stvari, maskara ili puder, imaju svoju masu koja sprečava dolazak vode do tijela, tada ih je obaveza ukloniti prije abdesta, bez obzira da li žena prilikom korištenja spomenute kozmetike bila pod abdestom ili ne, a ako spomenuti kozmetički preparati ne sprečavaju dolazak vode do kože, onda ih nije obaveza uklanjati.

Isti propis se odnosi na korištenje laka za nokte. Uvaženom šejhu Muhammedu Salihu Munedždžidu postavljeno je pitanje o stavljanju laka na nokte, pa je kazao: “Ženi je dozvoljeno lakiranje nokata s ciljem uljepšavanja, sredstvima koja ne štete, kao što ne smeta da u tom stanju obavlja namaz, osim ako se radi o laku koji sprečava dolazak vode do dijela tijela na kojem je lak. U tom slučaju nije validan ni abdest ni gusul – kupanje, osim nakon što se lak odstrani sa tijela. Ako smo rekli da nije validan abdest, to za sobom povlači neispravnost namaza.

U fetvi Stalne komisije (5/218) spomenuto je: “Ako lak ima svoju masu na površini nokata, abdest koji se uzme prije odstranjivanja laka nije validan, ali ako je u pitanju lak koji nema masu, abdest je validan, kao u slučaju kane. Allah najbolje zna.“ (Odgovor preuzet sa islam-qa.com)

Sve spomenuto se odnosi na stanje u kojem žena želi da preko spomenutih stvari uzme abdest ili gusul. Međutim, ako bi žena uzela abdest ili gusul, a nakon toga stavila maskaru, lak na nokte, ili ono što im sliči, nema smetnje da tako klanja i njen namaz je validan, s tim što kada izgubi abdest i htjedne ponovo da abdesti, tada će postupiti shodno prethodno spomenutom pravilu. A Allah najbolje zna!

Na pitanja odgovorio Pezić Elvedin, prof.