Tri pitanja

Bio jednom jedan mladić koji je dugo vremema proveo na studijima na Zapadu. Kada se vratio, tražio je od svojih roditelja da mu nađu religioznog učenjaka ili bilo kojeg stručnjaka koji bi mogao odgovoriti na njegova 3 Pitanja. Konačno, roditelji su mu uspjeli naći jednog učenjaka…

Mladić:

Ko si ti? Možeš li ti odgovoriti na moja Pitanja?

Učenjak:

Ja sam jedan od Božjih robova i uz Njegovu pomoć, ja ću moći odgovoriti na tvoja Pitanja.

Mladić:

Jesi li siguran? Mnogi profesori i stručnjaci nisu bili u stanju da daju odgovore na moja Pitanja.

Učenjak:

Ja ću dati sve od sebe, uz Božiju pomoć.

Mladić reče:

Imam 3 Pitanja:

Pitanje br. 1
Da li Bog postoji? Ako postoji, pokaži mi njegov oblik.

Pitanje br. 2
Šta je Sudbina?

Pitanje br. 3
Ako je đavo stvoren od vatre, zašto će na kraju biti bačen u pakao koji je takođe stvoren od vatre. To mu sigurno neće nimalo naškoditi, pošto su i đavo i pakao stvoreni od vatre.

Da li je Bog mislio o ovome?

Iznenada, učenjak snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjeti bol: zašto ste se naljutili na mene?

Učenjak:

Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja.

Mladić:

Ne razumijem.

Učenjak:

Kako se osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić:

Naravno, osjećam bol.

Učenjak:

Da li onda vjeruješ da bol postoji?

Mladić:

Da.

Učenjak:

Pokaži mi oblik bola!

Mladić:

Ne mogu.

Učenjak:

To je moj odgovor na prvo pitanje. Svi mi osjećamo prisustvo Boga iako ne vidimo njegov oblik … Da li si sinoć sanjao da ću te ošamariti?

Mladić:

Ne.

Učenjak:

Da li si ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar?

Mladić:

Ne.

Učenjak:

To je Sudbina, moj odgovor na drugo pitanje.od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario?

Mladić:

Stvorena je od mesa.

Učenjak:

A tvoje lice, od čega je ono stvoreno?

Mladić:

Od mesa.

Učenjak:

Šta osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić:

Bol.

Učenjak:

Tako je. To je moj odgovor na treće pitanje, iako su i đavo i pakao stvoreni od vatre, ako Bog želi, pakao će postati vrlo bolno mjesto za đavola.

***

Jedan čovjek je otišao kod frizera da se ošiša i obrije. Kako je frizer počeo da radi, počeli su razgovarati. Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga

Frizer reče: Ja ne vjerujem da Bog postoji.

– Zašto to kažete? Upita ga mušterija.

– Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo toliko napuštene djece? Ako Bog postoji, ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari. Mušterija promisli na momenat, ali ne odgovori ništa, ne želeći započinjati raspravu.

Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom, izgledao je prljavo i zapušteno.

Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru: Znate šta? Frizeri ne postoje. Kako možete to reći? Upita iznenađeni frizer. Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!

– Ne! viknu mušterija, frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čovjeka na ulici.

– Ah, ali frizeri ipak postoje! Te stvari se dešavaju jer ljudi ne dolaze k meni.

– Tačno, potvrdi mušterija. Upravo tako! Bog, takođe, postoji! Loše stvari se dešavaju kad ljudi ne idu k NJEMU i kad od NJEGA ne trađe pomoć … Zbog toga postoji toliko patnji i boli u svijetu”.

***

Ova dva teksta nam je poslao jedan brat, redovni posjetilac nase stranice. Molimo Uzvisenog Allaha da ga nagradi za ulozeni trud na ovom hajirli djelu kao i sve one koji nam pomazu na slican nacin, amin.