Tri uzroka povećanja opskrbe/nafake

U današnjem vremenu mnogi se ljudi žale na nedostatak imetka, zbog čega na dunjaluku žive otežano. S jedne strane, većina ljudi u svijetu bori se da osigura osnovne egzistencijalne potrebe, a s druge strane mnogi imaju čak i pristojna primanja, ali nisu u stanju da se nose sa troškovima, jer nema bereketa u njihovom imetku. U takvom stanju, kako bi došli do prijeko potrebnog imetka, mnogi pribjegavaju islamom zabranjenim djelima. Nažalost, i mnogi od onih koji se pripisuju islamu postupaju isto tako: varaju, kradu, bave se kamatom i drugim haram načinima poslovanja. Islam detaljno tretira ovu tematiku i pojašnjava ljudima koji su to uzroci koje trebaju ispuniti kako ne bi imali nevolja sa imetkom ili nedostatkom bereketa u njemu. U ovome tekstu, kroz prizmu kur’ansko-hadiskih tekstova, obuhvatit ćemo najvažnije uzroke koje nam je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio na ovom svijetu, te se obavezao da ako ispunimo ove uzroke, nećemo morati da se brinemo za opskrbu i nećemo morati pretjerano da se zamaramo.

Bogobojaznost

Prvi uzrok koji ćemo spomenuti jeste takvaluk (bogobojaznost), koji je Allah, subhanehu ve te’ala, učinio uzrokom koji donosi i povećava opskrbu. Uzvišeni Allah rekao je: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada…“ (Prijevod značenja Et-Talak, 2-3) Allah, subhanehu ve te’ala, onome koji Ga se boji dat će nagradu i na dunjaluku i na ahiretu, ali isto tako dat će mu izlaz iz svake neprilike i poteškoće i opskrbiti ga odakle se i ne nada. Ibn Kesir, u tefsiru ovih ajeta, kazao je: ”Tj. onaj ko se Allaha boji pri izvršavanju Njegovih naredbi i ostavlja ono što mu je Gospodar njegov zabranio, takvom će On, subhanehu ve te’ala, dati izlaz za njegov problem i opskrbiti ga odakle se i ne nada, tj. odande odakle mu nikad nije naumpalo. Dakle, nikome od nas nije dovoljno da samo kaže da je bogobojazan i da vjeruje u Allaha, nego to mora potvrditi pokornošću Allahu, slijeđenjem Njegovih naredbi i ostavljanjem zabrana.

Također, Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je: ”A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“ (Prijevod značenja El-A’raf, 96.) Es-S’adi, u svome tefsiru ”Tejsirul-Kerimir-Rahman fi tefsiri kelamil-Mennan“, nakon ovoga ajeta, rekao je: ”Da su stanovnici naselja povjerovali u svojim srcima, iskrenim vjerovanjem koje su potvrdila njihova djela, te da su ispoljili bogobojaznost javno i tajno ostavljanjem svega što je Allah, subhanehu ve te’ala, zabranio, On bi im dao bereket sa neba i iz zemlje. Dao bi im obilnu kišu, učinio bi da im iz zemlje nikne razno bilje od kojeg bi živjeli oni i njihova stoka najboljim načinom života i u velikom izobilju, i to bez muke, umora i neprilika.

Međutim, oni nisu vjerovali i bili bogobojazni ‘pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili’, kaznama, raznim nepogodama, uzdizanjem berekata i raznim bolestima. A ovo je samo dio kazne za njihova djela, jer da ih je Allah kaznio za sve što su radili, ne bi na njoj (zemlji) ostavio niti jedne životinje.“ Ibn Mes’ud definirao je takvaluk, tj. kako treba da se čovjek boji svoga Gospodara, sljedećim riječima: “Da Mu se bude pokorno, a ne nepokorno, da se spominje a ne da se zaboravlja, i da Mu se bude zahvalno, a ne nezahvalno.“ Stoga, ako želiš obilnu opskrbu i lijep život, boj se Allaha, subhanehu ve te’ala, u svim prilikama, u svojoj kući, porodici i svojim djelima. Čuvaj se onoga što te čini grješnim prema tvome Gospodaru, budi Mu pokoran u onome što je naredio, a kloni se onoga što je zabranio.”

Traženja oprosta i pokajanje

U okvire drugog uzroka ulaze istigfar (traženje oprosta) i tevba (pokajanje). Allah, subhanehu ve te’ala, u govoru o Nuhu, alejhis-selam, spominje sljedeće Nuhove riječi svome narodu: ”I govorio sam: ’Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.“ (Prijevod značenja Nuh, 10-12) El-Kurtubi, u svome tefsiru ”El-Džami’u li ahkamil-Kur’an“ u komentaru ovih Allahovih riječi, rekao je: ”U ovome ajetu i u ajetu iz sure Hud nalazi se dokaz da se putem istigfara spušta opskrba i kiša.“ Ibn Kesir, u tefsiru ovih ajeta, kazao je: ”Tj. ako se pokajete Allahu i zatražite od Njega oprosta i pokorite Mu se, povećat će vam opskrbu i napojit će vas bereketom sa neba i dat će vam rastinje iz bereketa zemlje te učiniti da rastu razni usjevi i dat će vam mlijeko u izobilju. Pomoći će vas imecima i sinovima tj. podarit će vam imetke i djecu i dati vam bašče u kojima će biti raznih plodova i između kojih će učiniti da teku rijeke.“

Neki čovjek se požalio Hasanu Basriju na sušu, a on mu je rekao: ”Traži oprosta od Allaha“, drugi mu se požalio na siromaštvo pa mu je rekao: ”Traži oprosta od Allaha“, sljedeći je zatražio od njega da moli Allaha da mu podari sina, a on mu je rekao: ”Traži oprosta od Allaha“, sljedeći se požalio na neplodnost svoga vrta pa je i njemu rekao: ”Traži oprosta od Allaha“. Kako je svima odgovorio isto, prisutni su začuđeno upitali: ”Došli su ti različiti ljudi i požalili ti se na razne nedaće, a ti si svima naredio da čine istigfar!“ Odgovorio je: ”Nisam rekao ništa od sebe, Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u suri Nuh: ‘I govorio sam: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.”’

Allah, subhanehu ve te’ala, u kazivanju o Hudu, alejhis-selam, spominje sljedeće Hudove riječi svome narodu: ”O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!” (Prijevod značenja Hud, 52) Ibn Kesir, u tefsiru ovog ajeta, kazao je: ”Hud, alejhis-selam, naredio je svome narodu da donose istigfar kojim će postići da im budu oprošteni prijašnji grijesi, i tevbu za ono što budu radili poslije. Ko se bude odlikovao ovim svojstvom, Allah će mu olakšati stjecanje opskrbe, pomoći mu i zaštititi ga.“ Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je činio istigfar i tevbu, čime nas je podučio da nam to bude svakodnevna praksa. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tako mi Allaha, svakog dana molim Allaha za oprost i pokajem Mu se više od sedamdeset puta!“ (Buharija)

Oslonac na Allaha (tevekkul)

Treći uzrok koji čovjeku donosi povećanu opskrbu jeste oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te’ala, (tevekkul). Uzvišeni Allah, u nastavku ajeta iz sure Et-Talak, koji smo već spomenuli, rekao je: ”Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“ (Prijevod značenja Et-Talak, 3) Onaj koji se srcem veže za Allaha, subhanehu ve te’ala, u pribavljanju koristi i otklanjanju štete i preda svoju stvar Njemu Uzvišenom, Allah mu je dovoljan u otklanjanju onoga što ga tišti i brine, i opskrbit će ga odakle se i ne nada. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada biste se vi oslonili na Allaha iskrenim tevekkulom, opskrbio bi vas kao što opskrbljuje ptice: osvanu gladne, a omrknu site.“ (Imam Ahmed, Ibn Madže, Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Silsuletis-sahiha)

Ibn Redžeb je rekao: ”Ovaj hadis je temelj u oslanjanju na Allaha i od najvažnijih uzroka kojima se postiže opskrba.“ Tevekkul predstavlja izraz čovjekove nemoći i oslanjanje jedino na Njega Uzvišenog, te jasnu spoznaja i čvrsto uvjerenje da je samo Allah taj koji upravlja svime, zatim da se stvaranje, opskrba, davanje i uskraćivanje, koristi i štete, siromaštva i bogatstva, zdravlje i život i dr., nalazi samo u Njegovoj moći i da samo On time upravlja. Kada ovo čovjek spozna i prihvati, onda se uzda i oslanja samo na Onoga ko posjeduje ove stvari i koje su podložne samo Njegovoj volji. Stoga je i jedna od najpoznatijih definicija tevekkula kod islamskih učenjaka ona koju je izrekao Ibn Redžeb: ”Iskreno oslanjanje srca na Allaha, subhanehu ve te’ala, u pribavljanju koristi i otklanjanju štete, bilo da se radi o dunjalučkim ili ahiretskim stvarima, te da se sve stvari predaju Njemu i ostvarenje čvrstog uvjerenja da nema nikoga mimo Njega koji daje i uskraćuje te nanosi štetu ili korist.“

Ovo nikako ne znači da treba ostaviti rad i ulaganje napora u ispunjenju uzroka koje je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio na dunjaluku. Musliman uvijek nastoji da iskoristi svoj potencijal kojim ga je obdario Uzvišeni Allah, da upotrijebi svoje umno-fizičke sposobnosti u određenom poslu ili kod problema i poteškoća, a onda da sve prepusti Gospodaru svjetova i na Njega se osloni. Allah, subhanehu ve te’ala, naredio je da nam jedan od uzroka u postizanju opskrbe bude oslanjanje na Njega, što ujedno predstavlja i znak pokornosti Njemu, a oslanjanje na Njega ukazuje na iman – vjerovanje u Njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također nas je, kroz svoj sunnet, podučio da preduzmemo sve što je u okviru naših mogućnosti, a da se potom oslanimo na Allaha.

Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Neki čovjek upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ’Allahov Poslaniče, da li da je svežem (devu) i oslonim se na Allaha ili da je ostavim odvezanu i oslonim se na Allaha?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:’Sveži je pa se onda osloni na Allaha!’“ (Tirmizi, Albani ga je ocijenio dobrim u Tahridžul-muškile) Imam Buharija, u svome Sahihu, zabilježio je mursel predaju od Ibn Abbasa u kojoj on kaže: ”Stanovnici Jemena obavljali su hadždž, a nisu se opskrbljivali (za putovanje) nego su govorili: ’Mi se oslanjamo na Allaha.’ Kada bi stigli u Mekku, tražili bi (hranu) od svijeta, pa je Uzvišeni Allah objavio: ’Opskrbite se! A uistinu, najbolja opskrba je bogobojaznost.’“ Iz ove predaje zaključuje se da musliman ne treba prositi i tražiti materijalnu pomoć od drugih, nego se treba opskrbljivati svojim radom i to spada u bogobojaznost. Također, iz ovoga hadisa razumijemo da se nerad ne smije pokrivati tevekkulom, jer stvarni tevekkul podrazumijeva potpuno oslanjanje na Allaha u svemu, tek po uloženome trudu.

Ahmed Džinović, prof. / www-el-asr.com