Ljudi biraju između dva puta: puta svjetlosti ili puta tame. Put tame je stresan i bolan, a ipak, većina ljudi ide tim putem. Drugi put je put svjetlosti, sreće, zadovoljstva i jasnoće. To je put za koji je Allah kazao: “Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepo to što rade.”

 

Onaj ko ide putem svjetlosti i sa njim njegova svjetlost, vidi stvarnost oko sebe. Primjećuje i ono nestvarno, lažno. Vidi dobro i loše, ispravno i neispravno. Razlog njegovog potpunog razlučivanja stvari jeste to što živi sa tim nurom. Sa njim se kreće među ljudima. Njegov put je jasan, pa ga vidiš kako živi sretnim životom, bez stresa. Niti ga stežu prsa niti se umara na svom putu. Niko ga ne može zavesti ni prevariti, jer on sa sobom ima svjetlost. Jer sreća je zapravo u srcu, a ne u tijelu.

 

Dok je primjer drugog čovjeka kao primjer mrtvaca. Živi u velikoj tami. Gleda, ali ne vidi. Sluša, ali ne razumije o čemu se radi, jer živi u potpunom mraku. To je zapreka kojom je prekriven. Prekriven je njegov vid, sluh i srce. Allah je dao da živi u tminama, gdje mu se njegov život čini lijepim, jer nije vidio bolje od toga. Da je vidio svjetlost, okušao sreću i slast vjerovanja, ne bi je nikada htio zamijeniti sa nečim drugim. Ali dok živi u tmini, misli da ništa drugo ne postoji. Uljepšano mu je zlo koje čini. Mjerila su mu se okrenula pa smatra loše dobrim, zabludu uputom, nered redom i nepravdu pravdom. 

 

Mnogo ljudi nakon što ih Allah uputi kažu: “Zašto ste nas ostavili ovoliko dugo, zašto nas niste obavijestili o ovome?” Došao nam je jedan čovjek iz Amerike i rekao nam: “Tako mi Allaha, tužiću vas Allahu na Sudnjem danu. Bili smo godinama u mraku. Otac i majka su nam umrli kao nevjernici, a vi nas niste obavijestili o tom nuru kojeg nosite. Niste nam došli, već smo mi tražili i pronašli ga na svoj način.” 

 

Onaj ko pronađe ovaj nur, pronašao je potpuni smiraj u životu. A na nama je, kao što je to govorio Hasan el-Basri, da idemo putem ovog svjetla: “Pozivajte ljude vašim djelima, ne vašim riječima.” Nek ljudi vide trag upute na tvojim rukama, nogama, u tvome pogledu, tvom jeziku, na tvom odijevanju, tvojoj trgovini. Njima trebaju uzori, a ne govornici.

 

Ako ljudi ne nađu Allahovo svjetlo, neće osjetiti sreću u životu niti će se njihove duše očistiti. 

 

Iz video serijala: Počni od sebe