TV programi u svjetlu Islama

Piše: Hfz. mr. Muhammed Fadil Porča

Od štetnih i negativnih posljedica gledanja televizijskih programa jeste ostavljanje namaza, njegovo odgađanje ili kašnjenje s namazom, ili ostavljanje namaza u džematu. Čovjek sjedne pred TV i počne listati programe, počne tražiti ono što će zadovoljiti njegove strasti i od desetina tih programa nešto će naći i za svoju »dušu«. Tako da se toliko udubi u njih, da izgubi osjećaj za vrijeme, osjećaj za odgovornost prema namazu i drugim stvarima…

Od velikih musibeta, belaja i iskušenja koja su zadesila ovaj naš ummet, jeste i nešto čega mnogobrojne porodice nisu pošteđene; zapravo malo je onih i izuzetak su oni koji nisu u tom velikom belaju i musibetu. Da stvar bude još gora i teža jeste činjenica da mnogi toga nisu ni svjesni. Radi se o mnogobrojnim televizijskim kanalima i programima koji su ušli među mnogobrojne porodice i u mnogobrojne kuće. Vrata postoje kako u kuću ne bi ušao bilo ko i bilo šta. Ovdje nisu potrebna vrata, jer su ljudi svojim rukama donijeli te aparate i postavili ih, a nisu ni sami svjesni štetnosti koju sa sobom nose.

Dužnost i obaveza nam je da to spomenemo i na to upozorimo, kako bismo bili u pogledu svoje vjere, dunjaluka i naše budućnosti na ovom i budućem svijetu na oprezu. Zlo je u prošlosti bilo raštrkano i na različitim mjestima, dočim, u današnje vrijeme zlo se sakupilo na jedno mjesto kako se može u njega gledati i njemu prisustvovati. Ono što prije ljudi nisu mogli ni zamisliti da vide i čuju, to danas mogu ostvariti u svojim kućama. Dobro je bilo u prošlosti sakupljeno u mu´minskim srcima, a danas su ti programi nereda, koji uništavaju moral, stid i ahlak i odvode ljude s pravog puta – danas su to dobro raštrkali.

Pokazuju se slike razvrata, neodjevene glumice, pjevačice, zavodljivi glumci i ono što se ne može sve spomenuti niti nabrojati na tim programima. A ovaj ummet šuti kao zaliven, kao da se to nekom drugom dešava, i kao da nas to uopšte ne interesuje. Podstiču se strasti i u njih se poziva; kako bi se ispoljile na nedozvoljen način. Poziva se na zlo, i to se zlo uljepšava i olakšava, a odvraća se od dobra i dobro se spriječava. Uništava se stid, uništava se čednost, uništava se obraz…

Neki će reći da na tim programima ima i dobrog, korisnog. Kada su pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o alkoholu, vinu i kocki, Allah dž.š. na to odgovara i kaže u prijevodu značenja ajeta: »Pitaju te o vinu i kocki, reci u njima je veliki grijeh, a i neke koristi ljudima, a šteta od toga je veća od koristi« (sura El-Bekareh, ajet 219.)

Nema sumnje da su oni koji programe planiraju i uspostavljaju svjesni činjenice da ljudska priroda neće prihvatiti sušto zlo, ali kada se zlo pomiješa s nečim od dobra, onda se na taj način ljudi prevare i zavade, onda i ono zlo uz to dobro prođe. Musliman mora da je svjestan, onako kako ga poučava Uzvišeni Allah i kako ima primjer u Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem da bude oprezan, i da zna primijetiti zlo i kloniti ga se, i druge na njega upozoriti.

Mnogobrojne su štete koje proizilaze od gledanja raznovrsnih programa. Počet ćemo od onoga što je najvažnije, s napomenom da nismo u stanju upozoriti na sve štetnosti koje su prouzrokovane gledanjem televizije. Na prvom mjestu: štetnost po čovjekovu akidu, čisto i čvrsto ubjeđenje. Često roditelji kada hoće da se odmore od djece puste im programe za koje misle da su bezazleni. To su crtani filmovi u kojima se pokazuje da neko stvara, da je svemoćan i da pravi čuda, čime se uće najmlađi neistini da ima neko mimo Allaha koji posjeduje ta svojstva. Od najmanjih nogu ući se dijete širku i kufru Allahu, a to je najveća opasnost.

Sve to se vidi u slici i čuje u riječi, pa se tome vjeruje kao da je to tako i drugačije ne može biti. To se kasnije razvojem njegovog razuma i shvatanja pretvara u druga i drugačija lažna božanstva, zvalo se to ovim ili onim imenom, pa biva potčinjeno ovome ili onome, misleći u svojoj podsvijesti da je neko svemoćan i da se nekoga treba bojati kao što se boji Allaha, i da se nećemu nada, oslanja i da nekoga voli kao što voli Allaha… Dužnost nam je da se pobojimo Allaha u pogledu naših najmlađih, u pogledu emaneta koji nam je povjeren i dat.

Allah poziva vjernike »O vi koji vjerujete, čuvajte sebe i svoje porodice džehennemske vatre« (sura Et-Tahrim, ajet 6). Allah nas je poučio cilju i svrsi našeg života na ovom svijetu, a to je da Mu budemo pokorni, da radimo po Njegovim propisima i da se klonimo onoga što nam je zabranio. »Ni zbog čega drugog nisam stvorio džine i ljude osim da Mi ibadet ćine, tj. da budu Allahu pokorni« (sura Ez-Zarijat, ajet 56). Zbog toga su objavljene knjige, zbog toga su došli poslanici, zbog toga su stvoreni džennet i džehennem.

I zašto dati onima koji nemaju nikakve ispravne akide i vjerovanja, zašto dati vukovima da čuvaju ovce, šta će oni uraditi od naše djece, žena i nas samih? Pokazuju se razne vrste širka i kufra, i to se podvodi pod kulturu i civilizaciju. Stavlja se u jednu ravan istina i neistina, a u najčešćem slučaju istina se ocrnjuje i odbacuje – a to je Islam, a uzdiže se neistina. Prenose se proslave koje su pune širka, kufra i bidata, koje su ukrašene, uljepšane i to gledaju naše porodice. Pa ko će biti siguran da nešto od toga neće ostati u nečijem srcu.

Isto tako kroz ono što se naziva naučnim ili dokumentarnim filmovima, provlaće se razne nevjerničke teorije; da je čovjek nastao evolucijom, da nema svog stvoritelja i mnogo toga drugog. Dakle, umjesto da se dovodi daija, tj.onaj koji poziva Allahu, doveo se pozivač u nevjerovanje i u svako zlo.

Od stvari koje narušavaju akidu, a mogu se primijetiti u tim programima jeste i to da se uzor čini i postavlja u onima koje nazivaju zvijezdama, koji su ustvari otpad društva i ništa ne vrijede, one koje pitaju »Zašto živiš?«, a oni odgovaraju »Još uvijek ne znam«. Ti programi su u osnovi uspostavljeni na jednoj materijalnoj bazi, što znači ko više plati taj ima i pravo i mogućnost da se pokazuje i da širi ono što želi. Imamo prilike čuti da se pokazuju i predstavljaju razni sihribazi, gatari, razni ološ koji se bavi sihrom, čaranjem, džinima i tome slično. Ti programi su i najgledaniji. Ljudi hoće da znaju budućnost, hoće li uspjeti u braku, u trgovini, u svojim svakodnevnim poslovima. Neuki ih nazivaju uživo telefonom i pitaju ih o svojoj budućnosti.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: »Ko ode gataru, pa ga pita o nečemu, neće mu biti primljen namaz 40 dana« (Muslim). Znači ako dođeš i gledaš te programe i interesuješ se za to, ti si od takvih. Još gore od toga, kako bilježi imam Ebu Davud od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,: »Ko dođe gataru, pa mu povjeruje ono što govori, takav je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem.« Naći ćemo mnoge vidove toga gatanja, preko filđana, graha, zvijezda, horoskopa. Sve se to pokazuje kroz te programe.

Od štetnih i negativnih posljedica gledanja televizijskih programa jeste ostavljanje namaza, njegovo odgađanje ili kašnjenje s namazom, ili ostavljanje namaza u džematu. Čovjek sjedne pred TV i počne listati programe, počne tražiti ono što će zadovoljiti njegove strasti i od desetina tih programa nešto će naći i za svoju »dušu«. Tako da se toliko udubi u njih, da izgubi osjećaj za vrijeme, osjećaj za odgovornost prema namazu i drugim stvarima.

Namaz je veza između čovjeka, roba, i njegovog Gospodara Allaha dž.š. Namaz je radost jednog mu`mina. Namaz je mjerilo da li je neko musliman ili nije; Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u hadisu kojeg bilježi Muslim, jasno i otvoreno kaže: »Između čovjeka i između kufra i širka jeste ostavljanje namaza«. Prvo za što će čovjek biti pitan od svojih djela jeste namaz. Zbog tih programa ostavlja se namaz do isteka vakta, a onda se nabrzinu klanja kao što horoz kljuca, da bi se oslobodili tog namaza.

Allah dž.š. kaže: »A iza njih, došle su druge generacije koje su zapostavile namaz, koje su sljedile svoje strasti i zasigurno da će nesrecu doživjeti«, (sura Merjem, ajet 59). Zaista čovjek da ne povjeruje, da se neke stvari mogu i smiju tolerisati i dešavati.

Od zlih posljedica i lošeg uticaja raznovrsnih TV programa jeste i širenje, uljepšavanje i olakšavanje nemorala. Uništava se moral, a poništava se stid. Čovjek koji bi trebao biti predvodnikom porodice otvori programe na kojima se pokazuje sve i svašta, muškarac i žena, u najintimnijem stanju i položaju i onome što tome prethodi da se čovjek stidi to i spomenuti. Sve to se toleriše da se gleda u muslimanskoj porodici. Bojati se za takvoga da je od onih koji su opisani u hadisu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je dejjus tj. od onih koji nemaju ni stida ni obraza, kome je svejedno šta njegova porodica radi i u čemu je. Ne brine o moralu i o stidu i trpi nemoral u svojoj porodici. Takvom je garantovano da neće ući u Džennet.

Allah nas upozorava na to i kaže: »Zaista oni koji vole da se nemoral proširi među vjernicima, njima pripada bolna kazna i na dunjaluku i na ahiretu« (Sura En-Nur, ajet 19). Zato što su prešli sve granice u zlu i nemoralu, ta kazna, nije im ostavljena samo za ahiret, a dovoljna im je i ona, već Allah dž.š. kaže: »…takvima pripada bolna kazna i na dunjaluku i na ahiretu«. Pokazuju se pojedinosti srama i nemorala, uljepšavaju se na razne načine, čovjek ulazi u najintimnije odaje, što se prije nije moglo desiti, niti vidjeti. Danas je to preko šejtana ljudi i džina olakšano, pa budimo svjesni toga i upozorimo muslimane na zlo koje se nadvilo nad nama svima.

Preko TV programa se poziva, žena posebno, da izlazi iz svoje kuće, da se sredi i uredi i da bude privlačna drugima, jer znaju din – dušmani da je to najlakši i najjednostavniji način da se pokvari i iskvari jedan narod. Prva fitna i iskušenje Benu Israila bile su žene, i šejtan preko njih baca svoje otrovne strijele ljudima. Žena koja treba da bude ženom svome mužu u svojoj kući, i da bude majkom svojoj djeci, i da bude sestrom, i da bude kćerkom i da ima ogromnu ulogu u izgradnji ispravne civilizacije, žena za koju se kaže da jednom rukom ljulja dijete, a drugom čovječanstvo, žena majka koja je prva škola djeteta, pa ako uspiju tu ženu iskvariti i skrenuti s pravog puta i dati joj druge ciljeve mimo onoga koji joj je zacrtao Allah, u tom slučaju vukovi, zlikovci i zvijeri uspjeli su da napadnu stado; uspjeli su da ostvare svoje zle ciljeve i namjere.

Žena se podstiće na miješanje s muškarcima, zajednički rad s njima, što češći izlazak iz kuće, i to sve pod imenom slobode i zaštite prava žene. Kod muslimana u osnovi nema udruženja niti organizacija za zaštitu žena i njihovih prava, jer su prava žene i svega drugoga zagarantovana, ali kada muslimani zapuste, ili neki napuste Islam, u tom slučaju će im doći drugi, da ih navodno uče lekciji o pravima ovih ili onih.

Od mnogobrojnih zala i loših posljedica koje vidimo od gledanja TV programa, jeste i širenje zločina u pravom smislu te riječi kao što su krađe, silovanja i sl. Počevši od crtanih filmova za djecu, kako uvijek mačka goni miša, i kako uvijek miš uspije nadmudriti i prevariti mačku, te razni lopovluci, laži i prevare itd., preko raznih filmova i serija, gdje onaj koji ubija postaje junakom te serije, gdje ovaj uspijeva prevariti onoga kako bi dobio njegovu kćerku i sl., a oni kratke pameti na takve se ugledaju i nemoral se na takav način širi.

Ovaj ummet ima svoj cilj, a to je uspostava Allahove Vjere na Zemlji. Širenje istine i potpomaganje te istine. Ni u kom slučaju mi ne smijemo dozvoliti da nam drugi serviraju zlo i da drugi imaju negativan uticaj na nas, a mi svoju ulogu u društvu u pozitivnom smislu da ne izvršavamo. Nema sumnje da je i to jedna velika spletka onih kojima je stalo da se bezbjednost i mir u društvu zamijene neredima, nesigurnošču i nemirima, pa samim tim da imaju pokriće ili opravdanje da dođu i zauzmu dotičnu zemlju pod ovim ili onim imenom, kao oslobodioci, ili kao oni koji su došli da dovedu red u zemlju, a sve su pripremili da bude nered, i da na taj način ovladaju zemljom muslimana.