U islamu nema mjesta feminizmu

Feminizam je neislamski pokret za prava žena nastao na Zapadu. Svjesni smo nažalost koliko je prava imala (ili bolje reći nije imala) žena u predislamskoj Arabiji, ali i nakon pojave Islama u ostalim neislamskim zajednicama. Naprimjer, u kršćanstvu je žena (tj. Hava) isključivo kriva za Ademov grijeh i njihov izlazak iz Dženneta. Dakle, za sve negativno, kriva je žena. Predislamski Arapi također su imali surov odnos prema ženi. Ženska djeca su zakopavana odmah po rođenju. Žene su nasljeđivane poput bilo koje druge materijalne stvari. Nisu imale prava na nasljedstvo, niti su imale pravo izbora.

U takvim okolnostima dolazi Islam, svjetlo istoka i zapada. Svjetlost koja je obasjala žensku populaciju i dala joj pravo i mjesto koje zaslužuje u zajednici, ni manje ni više. Nakon dolaska Islama žena je dobila pravo na život, a njeno ubijanje je žestoko osuđeno u Kur’anu. Dobila je pravo na nasljedstvo. Pravo na slobodan izbor bračnog druga. Pravo na svoj imetak. Nije dužna nikoga izdržavati, niti iko ima pravo da raspolaže njenom imovinom osim nje same. Žena je prestala biti predmet koji se nasljeđuje. Prestala je biti „vlasništvo“ muškarca i postala je njegov saputnik. Ispod njega, samo za jedan stepen. I to ne da bi bila ponižena, već naprotiv da bi bila tim više vrijedna pažnje i nježnosti, vrijedna brige o njoj.

Kur’an je negirao krivicu žene za Ademov grijeh. Štaviše, jednako su krivi. A ako bi i na kome bila veća krivica, onda bi bila na Ademu a.s. Jer, Gospodar se njemu obraća. Time, žena je oslobođena potvore za koju je kršćanstvo optužuje. Kroz cijelu jednu suru Allah govori o pravima žena. Druga nosi ime najodabranije žene. Treća sura počinje odgovorom na ženinu tugu i jad. Da! I ko može reći da žena nema najuzvišenije mjesto u Islamu?! Ko može reći da je žena bezvrijedna?!

Islam niti u jednom segmentu nije potlačio ženu. Nije je podredio. Nije je sputao. Njena odjeća (islamom propisana) je njena zaštita, njena sloboda, nikako sputanost. Njena poslušnost mužu je njeno pravo kod muža. (I djeci se naređuje čak Kur’anom poslušnost roditeljima, ali to ne ukazuje na pravo roditelja da čine zulum djeci!) Time što se od žene traži da bude poslušna mužu, žena biva stavljena pod njegovu zaštitu i brigu o njoj, ali se ujedno i njegova odgovornost prema Gospodaru u pogledu žene povećava.

Pravom muškarca na poligamiju nisu uskraćena prava jedne žene. Naprotiv, i onaj ko se odluči za poligamiju mora biti pravedan prema svakoj supruzi. Svaka mora imati od svog muža kao da je „jedina“. Legalno i legitimno. Zar i u tome nije počast za ženu! Dozvola koja je ograničena i uvjetovana. (Ili je bolje da njen muž ima nekoliko ljubavnica za koje ona ne zna?)

Islam ne zahtijeva od žene da bude jednaka sa muškarcem. Jer žena nije muškarac i nikada ne može biti. Za nju nije grubost, za nju nije teret, za nju nije velika odgovornost vođstva. Kao što ni muškarac nikada ne može biti žena. Nikada ne može roditi niti pružati samilost i toplo naručje malom biću, kao što može žena (majka).

Postavlja se pitanje: Zašto bi žena uopšte težila jednakosti? I zašto bi htjela ulogu muškarca? Zar nije ljepše ono što su joj Allah i Njegov Poslanik dodijelili? Zar to nije njena prava priroda, njena privilegija i olakšica?

Također, za kraj želim reći da se ženina borba za prava koja su joj dodijelili Allah i Poslanik ne smije smatrati „feminizmom“. Žena u islamu se ne bori za prava koja nema, već za prava koja ima (ukoliko ih joj neko uskraćuje). Njoj nije potrebno da bude ravnopravna sa muškarcem- već da bude njegov saputnik i da on bude onaj koji o njoj brigu vodi i onaj koji je štiti.

Ne dozvolimo sebi da, ukoliko žena zatraži da se njeno pravo ispoštuje, prljamo naše sestre etiketom „feminizma“, niti da zbog svog ega i nepoštivanja Allahovih propisa miješamo islam i feminizam. Jer, u islamu nema mjesta feminizmu. Ali zato ima mjesta pravima za svako živo biće, kao što je Allah u Kur’anu naredio: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini…“ (sura An-Nahl, 90)

Gospodaru naš, molim te da nas sačuvaš od onih koji tuđe pravo zakidaju, i da nas učiniš zadovoljnim Tvojim propisima. Amin.

Halima Lj.