Ubjeđenje u Allahovo obećanje

Cesto razmisljam zasto ljudi, muslimani, imaju slabu spremnost da rade dobra djela i da ustraju u tome, a saznali su da za dobra djela slijedi nagrada kod Uzvisenog Allaha. “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga…” Cesto se sjetim primjera iz zivota ashaba koji su hrlili da ucine sto vise dobra i nisu se ni malo ustrucavali da sto vise dobrih djela ucine.

Tako sam dosao do zakljucka da je glavni razlog nase ne pozrtvovanosti slabo ubjedjenje u ono sto nam je Allah obecao. Kada covjek ima potpuno ubjedjenje da ce dobiti nagradu za odredjeno djelo, tada on nema nikakve poteskoce da ga uradi… kao na primjer covjek koji ima neki posao. On s lahkocom, ujutro, ustaje rano da bi stigao na posao i odradio svoj dio posla, i on tako radi citav mjesec pa i citavu godinu…a zasto to? Zato sto on zna da ce na kraju mjeseca od gazde dobiti isplatu za sve sto je za njega uradio i taj posao za njega vise ne predstavlja teret.

Kada ljudi imaju toliko ubjedjenje, da nikako ne sumnjaju u to, da ce na kraju mjeseca dobiti platu za odradjeni dunjalucki posao, pa kako bi tek onda trebali da imamo ubjedjenje kada je u pitanju nagrada koju nam ALLAH obecava, a znamo da Allah ispunjava svoja obecanja. Nasi dobri predhodnici su ovu lekciju dobro savladali, shvatili su da su jedino djela ta koja ce sa sobom ponijeti na onaj svijet pa su se zato zaposlili dobrim djelima i pokornoscu Allahu swt. Znali su da ce ta djela biti njihovo drustvo u kaburu, svjetlo i dokaz za njih na Sudnjem danu…

Zato bi i mi trebali povecati nase ubjedjenje u Allahovu nagradu i kaznu i biti cvrsto ubjedjeni u ono sto nam Allah obecava i cime nam prijeti, jer je to istina. A sta nam to Allah obecava kao nagradu za pokornost Njemu? Je li to mozda mjesec dana odmora na najboljem mjestu gdje ce mo imati svu uslugu koju pozelimo. Je li to mozda veliko bogatsvto na dunjaluku u kojem bi uzivali… pa ga na kraju opet moramo ostaviti. Jesu li to mozda velike luksuzne kuce u kojima bi zivjeli… pa ih na kraju opet moramo ostaviti? Ne, nego je to nesto neizmjerno vise. To je dzennet u kojem ce mo vjecno ostati gdje cemo sve sto pozelimo imati i vise od toga. “Ovakav Džennet obećan je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to će biti nagrada onima koji se budu zla klonili…”

“u Džennetu izvanrednome, u kome prazne besjede neće slušati. U njemu su izvor-vode koje teku, u njemu su i divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poređani, i ćilimi rašireni…”

“A one koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti.”

Dakle, moramo biti ubjedjeni da je Dzennet mjesto vjecnog uzivanja, vjecne radosti i srece, da su njegove vrijednosti neopisive. Uisinu za ovo je vrijedno se zrtvovati, jer ovaj zivot je prolazan, mi cemo morati umrijeti, bili Allahu pokorni ili nepokorni, svejedno je, smrt ce nam doci.

A istovremeno znamo da ljudima Uzviseni Allah upucuje najteze prijetnje za one koji ne budu marili za Njegove dokaze, za nevjernike koji budu poricali i za sve one nepokorne Njegove robove. Da li Allah takvima prijeti da ce biti kaznjeni tako sto ce im On oduzeti vid i sluh? Da li ce biti primorani da stave ruku na vatru i drze tako jedno vrjeme pa da onda mogu malo pomaci ruku da sebi olaksaju? Da li je njihova kazna to sto ce biti zatvorenu u neku mracnu prostoriju i tu sami ostati vjecno? Ne, nego necim sto je mnogo gore od toga. Allah im prijeti dzehennemom koji je vreliji od dunjalucke vatre za 69 stepeni u kojem ce se vjecno i zauvjek prziti, u kojem nece imati ta da jedu i piju osim odvratnih kapljevina i drva zekkum, ciji su plodovi poput glava sejtanskih…

“A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je Džehennem, užasno je ono boravište! Kad budu u nj bačeni, pucketanje njegovo će čuti, i on će ključati, gotovo da se od bijesa raspadne…”

“A oni nesretni – ko su nesretni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.”

“Grješnici će, sigurno, stradati i u ognju biti na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: “Iskusite vatru džehennemsku!”

Pa zato bi trebali da maksimalno cinimo djela kojima je Allah zadovoljan kako bismo zasluzili Allahovo zadovoljstvo i taj Dzennet za kojim nase duse zude a izbjegli strasnu kaznu kojom nam Allah prijeti. A put koji vodi do Dzenneta nam je jasan, Allah s.w.t. nas je uputio na taj put… i kada nam ubjedjenje bude jako, onda ce se i nasa djela zasigurno povecati. Hrlit cemo da cinimo sto vise hajra do te mjere da cemo se nadmetati u tome. A istovremeno bjezat cemo od grijeha i svakog vida nepokornosti Uzvisenom Allahu jer cemo se bojati dzehennema. Tada cemo dobro znati da nas svako dobro djelo, priblizava Dzennetu za kojim nase duse zude i dobro cemo tada znati da je u grijehu samo zlo po nas i nikako mu se necemo prepustiti.

Molimo Allaha da poveca nase ubjedjenje u Njegovo obecanje. Amin.

***********************

“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.” (Kur’an, 99:7-8)

***********************

“Ko kaze: La ilahe illallahu wahdehu la šerike lehu, lehul mulku we lehul hamdu, we hu we ‘ala kulli šej in kadir, (Nema boga, osim Allaha, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast. Njemu pripada sva hvala i On je Svemocan) svakoga dana 100 puta, vrijedi mu kao da je
– oslobodio deset robova,
– bit ce mu upisano sto dobrih djela,
– izbrisano sto grijeha i
– bit ce mu štit od šejtana toga dana sve do noci i niko nije nešto bolje uradio, osim covjeka koji je uradio više od njega.” (Muteffekun ‘alejhi)

************************

“Kada god musliman moli Allaha za svog brata muslimana u njegovom odsustvu, melek mu odgovori: – I tebi isto!” (Muslim)

************************

Kada god musliman uputi dovu, Allah mu je primi ili ga u velicini dove zastiti zla, ukoliko ne moli grijehom, ili prekidanjem rodbinskih veza.
– Znaci da ucimo dove sto vise!? – rece neko od prisutnih.
– Allah jos vise dovu prima – odgovori mu Allahov Poslanik s.a.w.s. (tirmizi, hasen – sahih)

************************

“Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, s toga uvećajte svoje dove.” (Muslim)

************************

“Ko napravi mesdžid (džamiju), u ime Allaha dželle še’nuhu, Allah će mu sagraditi sličnu u džennetu.” (Muslim)

************************

“Post tri dana svakog mjeseca, je poput posta cijeloga života.” (Buhari, Muslim)

************************

“Čovjeku, kada umre, prestaju teći sevapi za njegova djela, osim u tri slučaja:
– trajne sadake (vakuf, česma, džamija …),
– korisna znanja ili
– dobro odgojena dijeteta, koje će se moliti za njega.” (Muslim)

************************

“Ko donese na mene salevat, Allah će mu, zbog toga, deset puta donijeti salevat na njega.” (Muslim)

************************

“Ja, i skrbnik siročeta, ćemo biti u Džennetu ovako blizu – pa pokaza svojim srednjim prstom i kažiprstom.” (Buhari)

************************

“LA HAWLE WE LA KUWETE ILLA BILLAH – NEMA SNAGE NITI MOĆI, OSIM U ALLAHA – je jedna od džennetskih riznica.” (Buhari, Muslim)

************************