Muž iz snova?
Primjer 1: Djevojka se je prije braka rukovodila samo dunjalučkim kriterijima. Tražila je muža koji ima kuću, dobar posao i automobil. Htjela je da svi čuju kako se dobro udala i da njeni mama i otac budu ponosni, a da joj prijateljice potajno zavide. O svom izabraniku je znala i da je prije nje spavao s više žena, da je sklon alkoholu i kocki. Od islama u životu ima samo ime. Sve je to zanemarila, misleći da će ga ona popraviti…
Pripremali su vjenčanje duže nego su se poznavali. U njihovom kraju to je bio događaj sezone. Došli su ljudi s raznih strana, svirka i muzika. Hiljade su maraka potrošili samo kako bi drugi ljudi čuli za njih. Nakon ulaska u brak, sve je išlo glatko neko vrijeme. No, onda se je počelo pokazivati njegovo pravo lice. Znala je da je i u braku nastavio posjećivati diskoteke i noćne klubove, ali je to krila od svojih. Kad je pokušala da mu nešto kaže, dobila je šamar. Bio je to prvi od mnogih. Iz mjesec u mjesec bivalo je gore. Dolazio bi kasno kući, a frustracije istresao na njoj. Tukao ju je i maltetirao, trošio zaradu na harame, pa se čak hvalisao da spava i s drugim ženama.
Ona je glumila pred svima sreću. Bojala se da ne naruši sliku koju je izradila kod ljudi. Dok je jednom tako ležala u krevetu, topeći jastuk suzama, sjetila se sebe kakva je prije bila. Pogledala je luksuz u kojem se nalazila, ali joj ni zidovi niti novac nisu mogli pomoći. Ubijale su je baš one stvari u kojima je tražila sreću. Postala je depresivna i samo sjenka od nekadašnje ljepotice. Strah od toga šta će joj drugi reći, sprječavao ju je da pobjegne. Radije je trpjela batine, nego sramotu. I sama je svjesna da će trpjeti i dalje, neka je pate i čereče, samo neka kod ljudi preživi ta slika o idiličnom braku i mužu iz snova. Svoje natečene oči ona može prekriti naočalama da ih niko ne vidi, ali koliko dugo može njena duša svoje rane kriti? I koliko je danas samo takvih žena koje iz dana u dan žive takvim životima?
Primjer 2.: Jedan siromašan vjernik je zaprosio jednu djevojku, ali ga je njen otac odbio jer nije imao dovoljno novca na bankovnom računu. Nakon toga je njen otac pristao da mu se kći uda za bogataša koji nije ni namaz obavljao i činio je najteže grijehe. Ljudi su ga upitali: „Kako si mogao da pristaneš da ti se kći uda za takvog insana?“ Odgovorio je: „Allah je Taj Koji upućuje, i On će mog zeta uputiti na Pravi put.“
Otac je radije je izabrao da njegova kći ima trospratnu kuću, nego čestitog muža, a zaboravio je da Allah Onaj Koji može opskrbiti i obogatiti siromašnog vjernika. Er-Rezzak (Opskrbitelj) obećava u Kur’anu da će opskrbiti one koji stupe u brak, a siromašni su: „Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ Kur’an, En-Nur, 32
Kad bi vam došao neki uglednik i bogataš i garantovao vam pomoć oko pronalaska posla i rekao vam da je to njegova briga, uopće se ne biste brinuli više oko toga. Znali biste da imate nekoga na svojoj strani i da je vaše samo da se potrudite, a ostalo je riješeno. A zar se može riječ i obećanje ikog na dunjaluku porediti s obećanjem Allaha, Gospodara svih svijetova u čijoj su vlasti riznice nebesa i Zemlje? Zar u nekog insana i stvorenje smijemo imati veće povjerenje i pouzdanje nego u našeg Tvorca? Zar od nekog drugog roba očekujemo pomoć, a on ni sam sebi nije u stanju pomoći koliko ni trun jedan? Nažalost, mi živimo u vremenima u kojima su imetak i dunjalučki položaj vrijedniji od islama i lijepog ahlaka!
Živimo u vaktu kada neki roditelji misle da je NOVAC ključ sreće njihove djece…A zaboravljaju da je čestit muž ključ ulaska njihove kćeri u Džennet i da od toga nema većeg uspjeha…Zaboravljaju da su se udajom njihove kćeri za vjernika, pobrinuli da će o njoj neko voditi brigu u ime dragog Boga…Ako insan ima dobar odnos s Allahom, on će prema svojoj ženi biti dobar u ime Njega, poštovat će je, voljeti i brinuti se o njoj, ne tražeći ništa zauzvrat…
Piše: Nedim Botić