Ugoditi ljudima – (ne)moguća misija
Jedan čovjek, vraćajući se iz grada kući, jahao je na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak godina, išao je pored njega pješice. Susretne ih jedna žena i reče: “To nije pravo, brate, da ti jašeš, a da dijete ide pješice; tvoje su noge jače od njegovih!” Tada otac sjaha s magarca, a sina podignu na njega. Malo dalje, sretne ih jedan čovjek koji reče: “Nije lijepo od tebe, momče, da jašeš, a da otac ide pješice. Tvoje su noge mnogo mlađe.” Onda su uzjahali obojica i krenuli dalje. Srete ih drugi čovjek i reče:…
“Kakva je to budalaština: dva magarca na jadnoj slaboj životinji! Trebao bi neko uzeti batinu batinu pa da vas obojicu skine dolje!” Zatim otac i sin siđoše sa životinje i obojica krenuše pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini. Sretne ih drugi čovjek: “Baš ste vi tri čudna druga! Ne bi li bilo bolje da jedan od vas jaše?” Onda otac reče sinu: “Mi smo obojica jahali na magarcu, sada treba da magarac jaše na nama.” Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje, a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu između sebe na kolac i tako ga ponesu. Kako su se ljudi, koji su ih susretali, još više smijali i čudili, otac spusti magarca na zemlju i, odvezujući ga, povika: “Ja sam luđi i od ovog magarca jer hoću cijelom svijetu da ugodim! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago!”
Zaista se čovjek nebrojeno puta u životu uvjeri da je jako teško postići zadovoljstvo ljudi. Kako god da se poneseš u određenoj situaciji, šta god da učiniš, neko će smatrati da si u pravu, a neko da nisi. Ako si uvijek nasmijan, voliš se šaliti i vesele si prirode, za neke si neozbiljan, a ako si ozbiljan, onda si im “težak” insan. Trudiš se da budeš skroman, pa smatraju da si “škrtica”, a kada te vide da na sebe trošiš novac, onda kažu da si rasipnik.
Želiš da se udaš ili oženiš, jedni će te odgovarati od toga, govoreći: “Kud ćeš ranije, imat ćeš se kada u guremu uvući”, drugi će ti reći: “Šta si dosad čekao!” Ako imaš jednu ženu, tada kažu da si zapostavio sunnet višeženstva, ako imaš dvije ili tri, tada kažu: “Nije volio svoju prvu ženu, pa se oženio, i ne voli ih nijednu, samo su mu trofeji i da pokaže da on može imati više žena.” Ako imaš jedno dijete, kažu: “To se i ti modernizovao i slijediš evropski način života.” Ako ti Allah podari petero, tada kažu: “Koliko ih je, valja to hraniti i oblačiti samo.”
Ako sjediš u kući, kažu: “Žena mu opasna, dotjerala ga i čuva njenu suknju kod kuće”, ako s kolegom izađeš na kafu, kažu: “Sram ga bilo, ženu je zatvorio da on može s kolegama izlaziti i kafice ispijati.” Upućuješ ljude na dobro, dijeliš im savjete kad vidiš da griješe u nečemu i tada smatraju da se “praviš” najpametniji, a do jučer si se po diskotekama opijao. Ako nećeš da ih opominješ jer znaš da će se naljutiti, onda kažu da si dužan da im uputiš savjet, pa taman nikada više ne progovorili s tobom. Ako ti neko ti učini nepravdu, a ti mu oprostiš, tada kažu: “Bojiš se uzvratiti, slabić si”, a ako uzvratiš na nepravdu, onda kažu: “Da si dobar čovjek, oprostio bi, a ne uzvraćao”…
I tako shvatiš da se ne trebaš uopće opterećavati time šta drugi ljudi misle, jer šta god da učiniš, ti ćeš biti na meti nečije kritike, jer truditi se da postigneš zadovoljstvo ljudi zaista je jedna nemoguća misija i nedostižan cilj. Zadovoljstvo tvoga Gospodara treba ti biti ono za što se trudiš, a mnogo ga je lakše postići nego zadovoljstvo naroda, jer ti tačno znaš šta tvoj Stvoritelj traži od tebe, i On ti je dao jasne smjernice kako do Njegovog zadovoljstva, dok su ljudi prevrtljivi i jedan dan će misliti jedno, ali s promjenom njihovog raspoloženja, mijenjaju se i njihove misli.
A, kada iskreno tražiš Allahovo zadovoljstvo, kada se posvetiš ibadetima, kada se trudiš da svaki svoj dan što bolje iskoristiš u ibadetu i približavanju Svevišnjem, pa te On zbog tvoje iskrenosti i truda zavoli, kaže Džibrilu: “Allah voli tog i tog roba pa ga i ti voli”, pa ga i Džibril zavoli. Onda Džibril kaže stanovnicima nebesa: “Allah voli tog i tog roba, pa ga i volite”, onda ga i stanovnici nebesa zavole te postane omiljen i među stanovnicima Zemlje.” (Buhari)
Ne moraš biti lijepog izgleda da bi bio lijep, niti hvaliti druge da bi bio voljen, ali ni bogat da bi bio sretan. Dosta ti je da udovoljiš svome Gospodaru, pa da te On učini lijepim, dragim i sretnim u svim predjelima tvoje unutrašnjosti, a to će izgraditi i tvoj ugled kod ostalih ljudi. (Ali Tantavi)
S iskrenim nijetom do ljudskih srca, ljubavi i zadovoljstva!
“Gospodaru, opskrbi me Svojom ljubavlju i ljubavlju onoga čija će mi ljubav koristiti. Gospodaru, onim što si me opskribio od stvari koje volim, ojačaj me time u činjenju onoga što Ti voliš. Gospodaru, ono što si mi uskratio od stvari koje volim, učini da, umjesto toga, radim ono što Ti voliš.” (Tirmizi)
Ummu Sara Žužić