Ukrotimo svoj nefs u četiri zida

Kad pričamo i pišemo o ahlaku pojedinca naspram drugih, iako se to rijetko naglašava, prvenstveno se misli i zahtijeva da najbolju verziju sebe pokazujemo i pružamo svojim najbližim: roditeljima, supružnicima i djeci. Nerijetko to biva shvaćeno potpuno drugačije. Trudimo se biti što bolji, ostaviti što ljepši utisak na svakoga osim na one najbliže i najpreče. Kada je u pitanju samo npr. oprost (halal) i prihvatanje izvinjenja za grešku, porodica nam je nekako posljednja kojoj olahko halalimo (u većini slučajeva).

Toliko smo puni “halala” prema svakome osim prema porodici. Supruga pogriješi, zatraži halal. Muž danima (ili nikako) ne može da joj halali. Veli: “Ne smije ga dva puta zmija ujest iz iste rupe.” Doduše, ne zna on mnogo toga o oprostu kroz Kur’an i Hadis. Ali je ovaj čuo. I strogo ga se pridržava. Brat prema njemu pogriješi. Za dan mu zatraži halal. “Halal olsun brate, ljudi smo, griješimo.” Ahlak za mašallah! Osmijeh. I kao da nikad ništa nije bilo.

Isto važi i za suprugu koja “duri” na muža danima. Nit’ prima halal, nit’ ga gleda. Sestra je povrijedi, halali joj bez problema. Tri dana je mjerna jedinica ljutnje između dva brata muslimana. Isto hadisom. Pazi! I tvoj supružnik ti je brat/ sestra u vjeri. I plus tvoja “odjeća”.

Također, ima onih koji danima ne pričaju sa rođenim bratom, sestrom, ocem, majkom ili djetetom. Vele, ne mogu halalit. Nije bez razloga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj porodici.” Hajde, ukrotimo svoj nefs između četiri zida. Tu je istinska vjera. Tu je pravo lice.

Da dođe do nesporazuma, ljutnje, prepirke – nije čudo. Insani smo. Griješni. Nerijetko pod stresom. Možda zbog tog stresa upravo najviše trpi naša porodica. Oni koji su i najiskreniji prema nama. Ali da ne možemo halaliti (najkasnije u roku od tri dana), da ne možemo pobijediti šejtana u srdžbi, da ne možemo nastaviti kao da ništa nije bilo. Eh, to jest ljudski ali nije mu’minski. To je onaj naš ego koji nas tjera da svoje frustracije liječimo na svojoj porodici i da svoj ego dokazujemo njima. A da li imamo pravo na to?

U 14. ajetu sure Et-Tegabun Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.“

Imamo također ajet u kojem Allah dž.š. govoreći o svojstvima vjernika govori: „Kad ih ko rasrdi, opraštaju.“ (sura Eš- Šura, 37)

Imamo još mnogo ajeta i hadisa koji govore u oprostu, kontrolisanju ljutnje i lijepom ahlaku. Kada se dokazujemo u našem imanu, lijepom ahlaku i praktikovanju vjere, neka prvi front tog našeg dokazivanja bude naša porodica. Neka naš oprost bude najbrži prema najbližim. Neka naša srdžba bude najmanja (najblaža) prema njima. I ne budimo od onih kojima se ljudi dive, a naši najbliži plaču, tuguju i padaju u depresiju zbog nas.

Halima Lj.