Uloga Islamske zajednice (IZ) u širenju sujevjerja

Tekst iz arhive

Da sve bude još pogubnije, često Islamska zajednica i njen vrh stoji iza ovakvih manifestacija, pa ako to oni sami ne organizuju, onda šalju svoje čelne ljude da “uveličaju” i podrže ovakve skupove i da upute kakvu “prigodnu” besjedu. Umjesto da se ovakvi skupovi osuđuju i da se radi sa ljudima na terenu da se ovakve stvari prekinu u praksi, jer su jako opasne po akidu (vjeru) našeg naroda, nalaze se razni izgovori da se nastavi sa ovom ‘’našom’’ stoljetnom “tradicijom”…

Poštovana braćo i cijenjene sestre, halalite nam što vas zamaramo ovom temom, međutim, duša me zaboljela kada sam nedavno gledao snimak iz Zetre na kojem je prikazan veliki odziv našeg naroda na seanse vračara Turabija. Odmah sam pomislio da napišem ovih nekoliko redaka, ali me je u tome spriječila bolest. Čovjek se zapita kako jedan narod, koji je baštinik jedine ispravne i sačuvane Knjige od Uzvišenog Allaha, može vjerovati i nasjedati na spletke ovakvih lažova? Te večeri razmišljao sam o tome i onda sam se sjetio da je ovakvo sujevjerje itekako povezano sa Ajvatovicom, Djevojačkom pećinom drugim “dovištima”, skoro “svetim mjestima”, i narodnim okupljanjima koja se održavaju širom BiH.

Kada sam ranije gledao koliko se naroda okupilo u Zagrebu i šta im onaj pokvarenjak radi, razmišljao sam da je taj narod svakako zalutao i da oni nasjedaju na ovakve priče (tipa “Sveta Gospa” u Međugorju, pa sveti ovaj, sveti onaj, iscjelitelj ovaj, iscjelitelj onaj itd.). Međutim, ni u snu nisam mogao pomisliti da je u BiH toliko rasprostranjeno sujevjerje (u Zetri je sigurno bilo mnogo Srba i Hrvata, ali je zasigurno Bošnjaka bilo najviše).

Kada čovjek malo bolje razmisli, ovo uopće nije nikakvo čudo. Narod koji se desetljećima zaglupljuje pričama i bajkama o Ajvaz-dedi i “svetim” stijenama, brdima i pećinama, nakaradnim pričama o dobrim ljudima i evlijama, pa zar takvi ljudi da ne povjeruju u nekog poput Turabija, kada se pojavi? Muškarci i žene koji već idu na ovakva “sveta mjesta” i trljaju ruke o stijene, pa onda svoja tijela, smatrajući da će tako ozdraviti, nerotkinje napokon roditi, studenti noseći kamenje sa takvih mjesta u nadi da će im ono pomoći da bolje uče…

Zemlja koja je prepuna turbeta i onih koji ih posjećuju, nadajući se sreći kasnije u životu zbog tih svojih posjeta…. Da sve bude još pogubnije, često Islamska zajednica i njen vrh stoji iza ovakvih manifestacija, pa ako to oni sami ne organizuju, onda šalju svoje čelne ljude da “uveličaju” i podrže ovakve skupove i da upute kakvu “prigodnu” besjedu. Umjesto da se ovakvi skupovi osuđuju i da se radi sa ljudima na terenu da se ovakve stvari prekinu u praksi, jer su jako opasne po akidu (vjeru) našeg naroda, nalaze se razni izgovori da se nastavi sa ovom ‘’našom’’ stoljetnom “tradicijom”.

Neki tvrde da se ovim i raznoraznim drugim novotarijama u vjeri, u velikoj mjeri sačuvao islam u BiH za vrijeme komunizma, ali kada čovjek upita zašto se sada ne prekine sa ovakvim nakaradnim stvarima, jer nije više vrijeme komunizma, onda se daju objašnjenja tipa: “Ovako je ljude najlakše okupiti i tada treba iskoristiti da im se kaže nešto o vjeri”, ili tipa: “Mi smo ugrožen narod i moramo sačuvati svoju bit i držati narod na okupu oko naše tradicije” itd. Pa, evo, sada gledajte ono što su vaše ruke zasijale!

Subhanallah, meni, miskinu, u dalekoj Švedskoj srce hoće da pukne od tuge kada vidim one scene u Zetri, kada hiljade i hiljade ljudi stavljaju flaše vode na glavu, a zlikovac Turabi im, kao fol, svojim sastavljenim rukama u zraku, kao Supermen sa laserom ili nekom drugom svjetlošću ili zrakama, tu vodu čini ljekovitom. Koliko čovjek mora biti zatupljen da bi vjerovao u ovakve lakrdije? Ako je meni teško da gledam šta se radi sa našim narodom, kako onda tek treba da bude onima koji ih predvode i koji će odgovarati za njih?