Umra (vrijednosti, propisi, adabi)

Allah neće primiti nijedno dobro djelo osim ako to djelo bude učinjeno:

1.      iskreno u ime njega Uzvišenog
2.      po propisima, onako kako je to činio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po Objavi od Uzvišenog Allaha.

Iskrenost je da čovjek kada čini djelo ne želi ništa do Allahovo lice i Njegovo zadovoljstvo i nagradu. Ne želi ništa od prolaznih dunjalučkih koristi. Ne želi da se dobrim djelom uzdiže nad drugima i da ima među njima posebno mjesto, da ga hvale i da se o njemu zbog toga pohvalno govori. Dakle, ne želi pohvale niti da se uzdiže tim dobrim djelima nad drugim Allahovim robovima.

Kako bilježi Imam Nesai, čovjek je došao Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: “O Allahov poslaniče, šta kažeš o čovjeku koji ode u borbu, želi sa tim spomen kod ljudi i nagradu kod Allaha?” Pa mu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ništa mu ne pripada.” Iako je želio nagradu kod Allaha, ali je uz to želio i spomen kod ljudi, i ta želja je upropastila njegovu nagradu.

Pa je dodao na kraju Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista Allah neće primiti nijedno dobro djelo osim ono koje je učinjeno iskreno radi Njega i sa kojim se želi Njegovo lice.”

Nakon iskrenosti, da bi djelo bilo primljeno, mora da bude učinjeno po propisima. Ne koristi ti iskrenost ako djelo nisi učinio po propisima, jer kako kaže Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu. “A koliko je samo onih koji žele dobro, ali ga ne ostvaruju.” Imaju iskrenu namjeru, ali im to ne koristi kod Allaha, zbog čega? Zato što su izabrali pogrešan put do nagrade, a put mora da bude isti onaj put kojeg je utabao Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, i kojim su koračali njegovi plemeniti ashabi.

Otuda je obaveza svakom muslimanu spoznati propise svoje vjere, naučiti kako da obožava svoga Gospodara, i zbog toga učenje vjere ima posebnu vrijednost, učeni imaju posebno mjesto u islamu, jer su oni ti koji su nasljednici Allahovih poslanika i vjerovjesnika, to su oni koji prosvjetljuju put u tminama neznanja, kufra i širka, onima koji žele Allahovo zadovoljstvo.

Zato je svaki musliman dužan naučiti propise svoje vjere, jer u suprotnom, doći će na Sudnji dan a neće biti nagrađen za svoj trud. Uzvišeni Allah opisuje takve: “Oni čiji će trud na dunjaluku biti uzaludan, a oni misle da čine dobro.” Umarali se, trudili se, a njihov trud će biti poništen na Sudnjem danu, jer su se umarali na pogrešan način. Nije dovoljno imati iskren nijet da bi djelo bilo primljeno, mora da se ispuni i ovaj drugi uslov, da bude učinjeno po propisima, kao i obratno. Moraju da se ispune oba šarta da bi bilo primljeno kod Allaha. 
____________________

Vrijednost umre

Po stavu većine islamskih pravnika, umra je obavezna, vadžib, jednom u životu svakom onom ko je u materijalnoj i fizičkoj mogućnosti, onom ko ima dovoljno imetka da ostavi svojoj porodici dok se ne vrati sa umre za osnovne životne potrebe, i ima dovoljno imetka da ode i da se vrati sa umre, i u fizičkoj je sposobnosti da podnese putovanje. Takvom je obaveza da jednom u životu obavi umru, a sve nakon toga je pohvalno djelo, ono što Allah voli i djelo sa kojim se približava svome Gospodaru. Nije na istom stepenu kao hadž, hadž je rukn islama, a umra je vadžib, po stavu većine islamskih učenjaka.

Vrijednost umre najbolje se ogleda u propisu umre. Ako kažemo da je vadžib, onda znamo da je to jedno od najdražih djela Uzvišenom Allahu. U hadisi kudsiju koji je zabilježio imam Buhari od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji prenosi od svoga Gospodara: “Moj mi se rob ne može približiti sa nečim što je Meni draže od onoga što sam mu naredio. I neprestano će Mi se Moj rob približavati sa nafilama sve dok ga ne zavolim.” Najveći dokaz koji ukazuje na vrijednost umre je ovaj hadis, da su najdraža djela Uzvišenom Allahu ona djela koja je On naredio. Što znači, ako je umra obavezna, onda je to jedno od najdražih djela Uzvišenog Allaha.

Onome ko prvi put obavlja umru, ona koja je vadžib, bolja je i vrijednija je od toga da provede Lejletul Kadr u ibadetu, zato što je provođenje te noći u ibadetu dobro djelo, a umra je vadžib. Onaj ko obavi obaveznu umru ima veću nagradu od onoga koji obavi hadž koji je nafila (hadž koji obavlja po drugi, treći put…). A onaj koji obavi hadž koji je nafila, ima veću nagradu od onog koji obavi umru koja je nafila.

Na vrijednost umre ukazuju i mnogi drugi dokazi. U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko obavi hadž vratiće se kući kao na dan kada ga je majka rodila”. Ovo u vanjštini upućuje na vrijednost hadža, međutim u rivajetu kod imama Muslima ovaj hadis je došao u malo drugačijoj verziji: “Ko posjeti ovu kuću i tokom obreda ne prilazi intimno svojoj supruzi niti čini velike grijehe, vratiće se kao na dan kada ga je majka rodila.” A tad čovjek nema grijeha. Ovaj rivajet upućuje da svaka posjeta Kabe nosi sa sobom ovu nagradu.

Ibn Hadžer, rahimehullah, poznati komentator Buharijevog Sahiha, kaže da ovaj hadis obuhvata i hadž i umru, a potvrdu za to nalazimo u rivajetu kod imama Darekutnija koji glasi: “Onaj ko obavi hadž ili umru, i ne čini prijestupe, vratiće se kući kao na dan kada ga je majka rodila”. Iako ovaj rivajet ima određene slabosti u lancu prenosilaca

Potvrdu za sve ovo nalazimo u još jednom hadisu kod Buharije i Muslima, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, gdje Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Umra do umre briše grijehe počinjene između te dvije umre.” A što se tiče onog koji prvi put obavlja umru, umra mu briše grijehe počinjene prije toga, tj. sve grijehe. Sljedeća umra briše grijehe koji su počinjeni nakon one prve umre. Ovo je velika počast i velika nagrada.

Takođe potvrdu za to nalazimo i u hadisu kojeg je zabilježio imam Tirmizi od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, sa dobrim lancem prenosilaca, u kojem kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neprestano obavljajte hadž i umru, jer zaista hadž i umra od čovjeka udaljavaju grijehe i siromaštvo kao što mijeh udaljava hrđu i naslagu sa zlata, srebra i željeza.” Sve ove predaje upućuju na veliku vrijednost umre.

Propisi umre

Umra je zasnovana na četiri glavna propisa: ihram, tavaf, saj, brijanje kose

1. Ihram (ulazak u obred umre)

Ihram je ulazak u obred u dozvoljenom vremenu, na propisani način i na tačno određenom mjestu. Hadž ima propise koji su vezani za vrijeme i mjesto, a umra ima samo propise vezane za mjesto. Umra se može obaviti u bilo kojem periodu godine, kad god čovjek želi može obaviti umru, bilo koji dan u godini.

Ulazak u obred je vezan za posebna mjesta, tzv. mikate.
Mikat – mjesto s kog nijetiš umru, i Allahov poslanik, sallalllahu alejhi ve sellem, u hadisu ibn Abbasa kod Buharije i Muslima odredio je te mikate sa četiri strane Meke:

1. Iz pravca Medine, mikat Zul-Hulejfe (408 km udaljen od Meke). Svako onaj ko dolazi iz pravca Medine, a želi da obavi umru, mora da zanijeti svoju umru sa ovog mikata;
2. Iz pravca Šama, mikat El-Džuhfe, u gradu Rabig, na obali Crvenog mora;
3. Iz pravca Nedžda, Rijada, mikat Karnul-menazil, nalazi se u Taifu (100 km od Meke);
4. Iz pravca Jemena, mikat Jelemlem. 

To su četiri strane Meke, pa onaj ko želi da obavi umru mora da zanijeti kada prolazi pored mikata. Ako prođe mikat i ne zanijeti, dužan je da se vrati i zanijeti. Ako to ne uradi, ostavio je vadžib, ono što je obavezno. Ako se ne vrati i zanijeti sa drugog mjesta, njegov ihram je ispravan, ali je ostavio ono što je vadžib.

Kada se dođe na mikat, skinuće se odjeća koju nosimo, koja je krojena za naše tijelo, i obući će se dva komada platna (gornji i donji ogrtač), pohvalno je da budu bijele boje, a nema smetnje da budu i druge boje. Sve što je krojeno za tijelo se skida (pantalone, kapa, potkošulja, donji veš, itd.). Ništa na sebi nema, kao kada ga budu ukopavali u kabur. Od suneta je okupati se prije oblačenja ihrama i namirisati tijelo, sem ihrame, oni se ne mirišu.

Što se tiče žena, one nemaju poseban ihram koji se oblači, njihov ihram je samo po pitanju nikaba i rukavica. Ne smiju da stave nikab koji ima izrez za oči niti rukavice jer je to odjeća koja je posebno krojena. Umjesto toga, pokriju lice nekim drugim pokrivačem, spuste platno preko lica bez izreza za oči, a šake prekriju džilbabom ili nečim drugim.

Kada se čovjek okupa i obuče ihrame donese nijet, i svoj nijet obznani riječima “Lebejkellahumme umreten” – “odazivam se, o Allahu, sa umrom”. To je najbolje izgovoriti kada na mikatu sjedneš u svoje prevozno sredstvo s kojim ideš u Meku.

Nakon toga počinje obred. Pohvalno je dok je u ihramima da što više da donosi telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk! Lebbejke, la šerike leke, lebbejk! Innel-hamde, ven-ni’mete leke vel-mulk. Laa šerike lek” – “Odazivam Ti se, moj Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam! Tebi pripada svaka zahvala, samo Ti pružaš Svoje blagodati i imaš apsolutnu vlast. Ti nemaš sudruga.”

Što više da čini telbiju, sve dok ne dođe do Kabe. Muškarac podiže glas, a žena neće dizati glas nego će donositi telbiju onoliko koliko da samu sebe čuje ili da je čuju žene koje su u njenoj blizini. Ukoliko su u njenoj blizini muškarci koji joj nisu mahremi, neće podizati glas.

Po pitanju klanjanja dva rekata nakon oblačenja ihrama razilaze se islamski učenjaci, neki kažu da je propisano, ali to mišljenje je slabo. Ispravno je da ne postoji poseban namaz vezan za ihrame. Osim ako čovjek ima običaj da nakon abdesta klanja dva rekata, ili ako je po oblačenju ihrama nastupio duha namaz, ili uđe u džamiju i klanja tehijetul-mesdžid.

Potrebno je naglasitit da termin ihram ima šire značenje, ne odnosi se samo na ta dva komada platna. Čovjek nije dužan da cijelo vrijeme bude u tim komadima platna. To je jedino što mu je dozvoljeno da nosi, ali može ih skinuti ako ima potrebu, ako želi da se okupa ili da odspava, može ih zamijeniti s drugima ako se na primjer oznoji, ali to jedina odjeća koju smije nositi kada izlazi među ljude, kada klanja namaz i tome slično.

Nakon što se uđe u ihrame, počinju ihramske zabrane, sve dok ne izađe iz ihrama:

1. zabrana potkraćivanja kose ili bilo čega na tijelu
2. zabrana potkraćivanja noktiju
3. zabrana pokrivanja glave
4. zabrana prošenja i ženidbe
5. zabrana intimnog odnosa
6. zabrana lova divljači
7. zabrana korišćenja mirisa 

Ako čovjek ima potrebu za nečim od ovoga, to treba učiniti prije ulaska u ihrame. Ako učini nešto od ovoga tokom ihrama, obavezan je da se za to iskupi. Iskup za ihramske zabrane je nahraniti šest siromaha ili zaklati kurban ili osloboditi roba. Jedno od ove tri stvari po izboru. Iskup se daje na mjestu gdje je napravljen prekršaj.

Iskup za ostavljanje vadžiba je klanje kurbana i dijeljenje stanovnicima Meke. 

2. Tavaf

Ideš prema Meki, što više donosiš telbiju i spominješ Uzvišenog Allaha, učiš Kur’an, sve dok ne uđeš u harem Mekanski i dok se ne približiš Kabi. Što više donosiš telbiju, to je vrijednije i bolje. U harem se ulazi desnom nogom, kao prilikom ulaska u bilo koju drugu džamiju, i kaže se: “Allahumm-e-ftah li ebvabe rahmetik” – “Allahu, otvori mi vrata svoje milosti.” To je ono što je preneseno vjerodostojno.

Nakon toga ideš ka Kabi. Kada je ugledaš prestaješ sa donošenjem telbije. Nema poseban zikr koji se donosi kada se ugleda Kabu. Svi hadisi koji govore o posebnoj dovi prilikom prvog pogleda na Kabu nisu vjerodostojni. Kada ugledaš Kabu treba da osjećaš skrušenost, strahopoštovanje, jer je to ono što je Allah učinio svetim, uzdigao je mjesto te kuće, to je mjesto koje Allah najviše voli na dunjaluku, pa se na tom mjestu treba ponašati kako dolikuje njegovoj svetosti.

Kaba ostaje sa lijeve strane, ideš prema Hadžerul-esvedu (Crnom kamenu) koji je danas označen zelenim svjetlom, sa desne strane. Ugao prema kojem je okrenuto zeleno svjetlo, to je Crni kamen. Kada dođeš u pravcu Crnog kamena, otkrivaš desno rame i prebacuješ tu stranu svog ihrama preko lijevog ramena, ostavljaš desno rame otkrivenim. To je sunet. Iako je povod ovog suneta završen, propis i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je ostao.

Zbog čega je otkrio svoje desno rame sa svojim ashabima kada su obavljali umru? Da pokažu snagu mušricima koji su ih gledali, jer se proširilo među mušricima da su se ashabi razboljeli, da ih je savladala medinska groznica, da su oslabili i da nemaju snage. Pa su ovim činom htjeli da im pokažu snagu.

Isto kao što je povod tračanja između Safe i Merve završen, ali je propis ostao, slijedeći tako naše dobre prethodnike od poslanika i vjerovjesnika.

Pohvalno je poljubiti i dodirnuti desnom rukom Crni kamen. Ako zbog gužve nisi u mogućnosti, dodirneš rukom pa poljubiš ruku. Ako ni to nisi u mogućnosti, štapom dodirneš i poljubiš štap. Ako ni to ne možeš, pokažeš rukom prema Crnom kamenu i to je dovoljno. Nije propisano da se ide u gužvu i udarati se s ljudima da bi došao do Crnog kamena, kao što mnogi ljudi danas rade. Zbog onog što je pohvalno čovjek uradi haram (udari nekoga, izgalami se na nekoga, dodirne ženu itd). Na tako svetom mjestu, samo da bi ostvario ono što je pohvalno. Dakle, samo ako imaš mogućnosti bez guranja i nanošenja štete drugima da dodirneš i poljubiš Crni kamen, onda ćeš to učiniti.

U nekim predajama se prenosi da će Crni kamen svjedočiti na Sudnjem danu za onoga koji ga je poljubio ili dodirnuo. Kako je došlo kod Buharije, Omer, radijallahu anhu, bi poljubio Crni kamen i nakon toga bi rekao: “Ja zaista znam da si ti kamen, niti štetu otklanjaš niti korist pribavljaš, ali da nisam vidio Allahovog poslanika, da te ljubi, ne bih te ni ja poljubio.”

Ovo je bitna napomena da onaj koji dodirne ili poljubi Crni kamen ne smije imati ubjeđenje da taj kamen ima poseban bereket, ili da ga dodirne pa trlja od sebe ruke, kao što neki rade. Ne, ljubiš kamen i dodiruješ ga samo zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako radio.

Ko nije u mogućnosti da ga dodirne, pokazaće desnom rukom u njegovom pravcu i reći “Allahu ekber”, to je ono što je prenešeno vjerodostojno, bez Bismillah.

Time započinje prvi krug tavafa, od Crnog kamena. Tokom tavafa što više zikriti, doviti, učiti Kur’an. Nema posebne dova koja je propisana u tavafu. Ili kao što neki rade, za svaki krug odrede posebnu dovu. Doviš za ono što želiš, bez ubjeđenja da svaki krug ima određenu dovu.

Tavaf počinje od Crnog kamena i na kraju kruga dolazimo do Jemenskog ugla. Propisano je da se dodirne bez posebnog zikra. Dodirneš ga rukom, ne kažeš Allahu ekber, već samo dodirneš ako si u mogućnosti, i ideš dalje prema Crnom kamenu. Ako nisi u mogućnosti da ga dodirneš, samo prođeš, ne pokazuješ rukom niti išta izgovaraš, samo prođeš bez ikakvog zikra i ideš prema Crnom kamenu.

Kada prođeš Jemenski ugao, propisano je proučiti sljedeću dovu: “Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil ahireti haseneten, vekina azaben-nar” – “Allahu, Gospodaru naš! Daj nam dobro na ovome i dobro na budućem svijetu, i sačuvaj nas od patnje u Vatri”. Ova dova se uči kada si između Jemenskog ugla i Crnog kamena.

Nakon toga dolaziš ponovo do Crnog kamena, uradiš isto kao u prvom krugu: ako si u stanju dodirneš ga i poljubiš, ako nisi, pokažeš rukom i kažeš “Allahu ekber”. Većinom nisi u stanju da priđeš Crnom kamenu zbog velike gužve. Uglavnom ćeš samo pokazati rukom i reći “Allahu ekber.” I time započinješ svoj drugi krug. Nemoj praviti gužvu na tom mjestu, nemoj pratiti da li si tačno napravio dijagonalu. Kada vidiš Crni kamen, otprilike u ravni sa njim kažeš Allahu ekber i nastaviš dalje, ne zadržavaš se na tom mjestu. Ljudi naprave gužvu na tom mjestu, ne može niko da ide od njih, sve zbog novotarija.

Nemojte oponašati ljude, nigdje nema više novotarija nego na hadžu i umri, ljudi su izmislili mnoge stvari. Pogotovo u tavafu. Jedan pokazuje sa dvije ruke, ljubi ruke, trlja se, nema šta ljudi nisu izmislili u ovim obredima.

Drugi krug obavljaš isti kao prvi, sve do sedmog. Onaj ko se zabroji, uzeće broj koji je manji. Na primjer, ne znaš da li si obavio četiri ili pet krugova, uzećeš da si obavio četiri i nastaviti dalje, obavićeš još tri.

Na sedmom krugu ne pokazuješ rukom ka Crnom kamenu.
U prva tri kruga propisano je ubrzano hodati, bez trčanja, usitniš korake i brže hodaš. Nakon toga nastaviš normalno.

Da bi tavaf bio ispravan, po stavu većine učenjaka, obavezno je biti pod abdestom, to je uslov ispravnosti tavafa. Ako izgubiš abdest pokvario si tavaf, moraš uzeti abdest i otpočetka krenuti, svih sedam krugova. Ako te prekine nešto drugo mimo toga, na primjer namaz, ne moraš ponavljati, obaviš namaz, i nastaviš sa mjesta na kojem si stao. Ili odeš da se napiješ vode ili da popraviš ihrame, samo nastaviš sa mjesta gdje si stao. Ništa od toga ne utiče na ispravnost tavafa.

Dozvoljeno je i pričati nešto drugo mimo zikra tokom tavafa, govor ne kvari tavaf. Ali je pohvalno da te vrijedne trenutke iskoristiš u ibadetu, jer se možda više neće ponoviti. Dova na tom mjestu je preča da bude primljena. Zato koristi svaki trenutak. 

Nakon sedmog kruga, odlaziš iza mjesta na kom je Ibrahim, alejhisselam, stajao kada je gradio Kabu. Naknadno je to mjesto udaljeno da bi se olakšao tavaf. Nalazi se nakon Crnog kamena, mala građevina u staklu, u tavafu. Vide se tragovi stopa. Staneš iza i klanjaš dva rekata. Po većini uleme, ova dva rekata nisu obavezna, ali je izrazito pohvalno, pritvrđeni sunet. Ne ostavljaj ova dva rekata. Najvrijednije ih je klanjati iza tog mjesta, znači između tebe i Kabe da bude Mekami-Ihrabim, ali ako nisi u mogućnosti zbog gužve, ispravno je da klanjaš ova dva rekata na bilo kojem mjestu. Od suneta je da učiš na prvom rekatu suru Kafirun, a na drugom suru Ihlas. Prije nego zanijetiš ta dva rekata, desno rame ponovo pokriješ. Nećeš klanajti otkrivenog ramena.

Nakon ova dva rekata propisano je da odeš i ponovo poljubiš Crni kamen, ako si u mogućnosti, ako nisi, nećeš pokazivati rukom niti ćeš reći Allahu ekber, nego ideš ka Safi i Mervi. Ako si u mogućnosti, prije toga se napiješ zemzem vodom.

3. Saj – hod između Safe i Merve

Nakon tavafa ideš na Safu i Mervu. Penješ se na brdo Safa i po jednom dijelu učenjaka učiš ajet: “Inne Saffa vel Mervete min se´airillahi femen hadzdze-l-bejte evi´temere fela dzunahe ´alejhi e – jettawafe bihim. Ve men tetawe´a khajre fe inne llahe sakirun ´alim” (2:158) – “Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je zaista blagodaran i sve zna”. 

Međutim, ispravnije je da se ovaj ajet ne uči. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovaj ajet spomenuo samo kao pojašnjenje ashabima zbog čega je počeo sa Safom, tj. proučio je ovaj ajet kada se popeo na Safu i rekao: “Počinjem sa onim sa čime je Allah počeo”, a Allah je spomenuo prvo Safu, pa se zato popeo prvo na Safu. Spomenuo je ovaj ajet samo kao pojašenjenje propisa, a ne da je propisano da učimo ovaj ajet kad se penjemo prvi put na Safu. Ovaj stav je bliži istini, a Allah najbolje zna.

Kada se popneš na Safu okrećeš se prema Kabi i digneš ruke i kažeš: “Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe ilallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir, la ilahe ilallahu vahdeh endžeze va’deh, ve nesare abdeh ve hezemel ahzabe vahdeh” – “Nema istinskog boga osim Allaha, Koji Sebi ravnoga nema. Njemu pripada sva vlast i zahvalnost i On je iznad svega. Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji ispunjava Svoje obećanje i pomaže Svojem robu, i sve protivnike sam porazi”.

Nakon ovog zikra dovi što više. Na ovom mjestu nadati se da je dova primljena.

Nakon dove, ponovo proučiš ovaj zikr, pa ponovo doviš, i po treći put učiš ovaj zikr. Dakle, zikr ponoviš tri puta, ali posle trećeg puta nema dove. Tri puta zikr, dva puta dova između toga.

Nakon toga silaziš s brda i ideš prema Mervi. Kada dođeš do zelenog svjetla, što je nekada bila dolina, muškarci što brže trče, bez da uznemiravaju druge ljude, od početka do kraja zelenog svjetla. Zatim nastaviš normalnim hodom. Ovaj predio od Safe do Merve iskoristi da što više zikriš, učiš Kur’an, doviš.

Prvi krug se završava kada dođeš na Mervu. Tad se okreneš prema Kabi i isto kao na Safi – tri puta zikr, dva puta dova. I vraćaš se na Safu. To je drugi krug. I sve tako. Dakle, od Safe do Merve je jedan drug. Od Merve do Safe je drugi krug. Sedmi krug završavaš na Mervi. Tada ne doviš. Nakon što obaviš 7 krugova na Mervi, time se završi saj.

4. Potkraćivanje kose / brijanje glave

Pohvalnije i vrijednije je obrijati glavu nego samo potkratiti kosu.

Na Oprosnom hadžu Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio tri puta da se Allah smiluje onome ko je obrijao glavu, a jednom za one koji su potkratili kosu, iz čega se razumije da je brijanje tri puta vrijednije od potkraćivanja. Ako bi mašinicom uklonio sve dlake, to ulazi u značenje brijanja, a Allah najbolje zna.

Onaj ko neće da obrije glavu, mora potkratiti kosu, a da bi to bilo ispravno, mora potkratiti čitavu kosu, nije ispravno kao što neki rade da samo na jednom mjestu potkrate. Mora da obuhvati čitavu kosu, sa svih strana da uzme.

Napomena:

Što se tiče žena, sve ovo što smo spomenuli propisi su isti, osim po pitanju sljedećeg:

–  neće ubrzano hodati u tavafu i trčati kod zelenog svjetla;
–  neće se gurati s muškarcima da bi dodirnula Crni kamen;
– neće se penjati na Safu, dovoljno je da dođe do početka brda, zato što je ženi propisano da se ne ističe među muškarcima. Ispravno je i da se popne, ali je vrijednije da to ne uradi, zato što kada se popne dolazi do izražaja;
– krati kosu koliko je nokat, zabranjeno joj je da se brije.

Time se obred završava. Nakon toga postaje dozvoljeno sve što je bilo zabranjeno od ihramskih zabrana.
___________________

Neka od pitanja:

– Dozvoljeno je koristiti šampon i sapune u ihramima jer njihov miris nestane.

– Nema smetnje da čovjek obavi umru u kolicima, ako fizički drugačije nije u mogućnosti, u nuždi.

Da li je dozvoljeno više puta obaviti umru u toku jednog putovanja?

Po većini uleme ovo je dozvoljeno, ali je suprotno sunetu (Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i mnogi poznati učenjaci danas). Nije preneseno da su Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi ponavljali umru prilikom jednog putovanja, nego za svako putovanje sleduje jedna umra. Vrijednije je da umjesto te umre obavljaš što više dobrovoljnog tavafa i drugih ibadeta.

Na ovo upućuju i predaje mnogih ashaba da su govorili: “Nemoj ponavljati umru sve dok ti glava ne pocrni.” Tj. nakon što obriješ glavu sve dok ponovo ne naraste kosa, a za to treba vremena.

Neki učenjaci su rekli da nije ispravno ponoviti umru osim da se vratiš na mikat odakle si došao. Ovo je najbliže ispravnom, a Allah najbolje zna. Onaj ko želi da obavi ponovo umru, neka se vrati do svog mikata i odatle ponovo zanijeti umru.

Tri vrste ljudi:

1. Oni koji žive u Meki – izađu iz granica Meke, zanijete van granica i ponovo uđu;
2. Oni koji žive između Meke i mikata – zanijete sa mjesta gdje se nalaze, iz svoje kuće;
3. Oni koji žive iza mikata – nijete umru sa mikata, tj. ponovo se vrati na mikat.

Ako čovjek ima potrebu da obavi umru za nekog drugog i sumnja da će ponovo imati mogućnosti da dođe u Meku, u tom slučaju nema smetnje, u iznimnoj situaciji, i dovoljno je da izađe van granica Meke (najčešće je to Ajšina džamija) i da tu zanijeti.

Ali ako čovjek želi samo za sebe čisto da bi sakupio što više dobrih djela, to nije propisano. Vrijednije mu je da umjesto umre obavlja druge ibadete.

***  

Prilikom boravka u Meki, svaki muatemir (onaj koji je posjetio Meku zbog umre) treba da se okiti moralnim načelima koji dolikuju svetosti Meke. Da zna da je Meka sveta, da ju je Allah učinio svetom, i da je grijeh u Meki veći nego grijeh na drugim mjestima. Zato onaj ko boravi u Meki treba da pripazi kako se ponaša, šta radi, da se čuva upadanja u grijehe. Grijeh koji tu učiniš je itekako opasan. Zato ashabi kada bi obavili hadž i umru što prije bi se vraćali kući, zbog straha da u Meki ne učine grijeh.         

A danas ljudi dođu u Meku i ponašaju se kao da su došli na turističko putovanje, hodaju po pijacama, neboderima, obilaze restorane, pjevaju po hotelima, druže se, a ne znaju svetost i opasnost boravka u Meki. Ne znaju kolika je to Allahova blagodat prema njima koji im je olakšao da dođu u to mjesto i da zarade mnoge sevape za koje im treba desetine godina na drugom mjestu. Samo jedan namaz koji klanjaš u haremu ima vrijednost 100 000 namaza obavljenih u drugim džamijama. Umjesto da iskoriste tu blagodat, oni troše vrijeme na nešto drugo. Allah ti zabrani da se natječeš s drugima u dobrim djelima zbog tvog gafleta, nemarnosti i grijeha. Allah da nas toga sačuva.

Neka se svako pripazi kako se tamo ponaša, da se ponaša dostojanstveno i onako kako dolikuje tom mjestu. To nije bilo koje mjesto i bilo koje vrijeme. To je posebno vrijeme u tvom životu i počast od Uzvišenog Allaha i prilika da nadoknadiš sve svoje manjkavosti i propuste. Selefi ne bi napustili Meku dok ne bi proučili hatmu Kur’ana. Taj kratki period bi iskoristili maksimalno.