Unakaženo lice kao pouka nama

Danas prilazim kasi u jednoj prodavnici. Ispred mene je, okrenut leđima, stariji čovjek. Čujem da radnik s kase doziva radnicu da mu nešto brže donese. Čovjek mu govori da njemu nije žurba. I u tom momentu podižem pogled u njegovom pravcu. Wallahi, tako malo je falilo da ne vrisnem. Ispred sebe sam ugledala čovjeka toliko unakaženog lica, koje je strašnije od onih u horor filmovima, Allah da nas sačuva. Veći dio lica je mu je odstranjen, a ono što je ostalo je u ranama, upaljeno, crveno.

Čim prije sam skrenula pogled kako bi ga poštedila neugodnosti. Vjerujem da je u pitanju neka opaka bolest (rak), ili neki nesretan slučaj. Allah da nas sačuva, iz dubine srca zadovih. Cijeli taj dan se nisam mogla oteti mislima, a unakaženo lice mi je izlazilo pred oči non-stop. Mnoštvo različitih pitanja i traženje pouke u onome što vidjeh smjenjivalo se u mojoj glavi.

Koliko smo samo Uzvišenom malo zahvalni, ili bolje reći nezahvalni. Koliko ima musibeta koji nas svaki dan zaobiđu, elhamdulillah, a mi i ne mislimo da postoje ili da nas mogu zadesiti. Koliko nam je Allah darovao blagodati koje se nama (tek onako) podrazumijevaju.

Koliko često zagledamo svoje “mane” nezadovoljni njegovim darovima. I koliko se često, nepokorni Njemu, ponosimo Njegovim blagodatima i koliko nas samo puta one odvedu u ono što je On zabranio. Koliko često ljepotu, dar od Njega, pripisujemo sebi i uživamo u pažnji i simpatijama drugih, a pri tome ne razmišljamo: šta ako nam On to sve oduzme.

Koliko sati provedemo uljepšavajući svoje lice, svoj izgled a da pri tome zaboravimo na našu obavezu zahvalnosti Njemu na svim blagodatima i na uljepšavanje duše. Koliko često nas naš izgled odvede čak do bluda i ostalih harama, ili bude sebeb naše popularnosti na društvenim mrežama…

Koliko je naš Gospodar moćan, koliko u momentu može promijeniti naše stanje, naše blagodati oduzeti ili nam ih ono što nemamo darovati…

Sjetih se sure El-Vaqia i onoga o čemu Uzvišeni u njoj govori… O Njegovoj moći nad nama: „Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti  da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo.“ (sura El-Vaqia, 60-61)

Sjetih se kazivanja o vlasniku bašče u suri El-Kehf… Sjetih se opisa Džehennema u Kur’anu i hadisu. Sjetih se strahota i teških kazni koje čekaju Njemu nepokorne – ukoliko se ne pokaju i milost Njegovu ne zasluže. I pomislih, koliko se malo za vječnost brinemo. Koliko malo razmišljamo o onome što nas neminovno čeka, i što nikako izbjeći ne možemo…

Sjetih se kazivanja o Isa a.s. i dunjaluku prikazanom u liku starice…

 A pouku će primiti samo razumom obdareni.

Ja Rabbi, učini nas od zahvalnih, Tebi pokornih, i onih koji će Tvoje blagodati staviti u službu Tebi. I sačuvaj nam blagodati koje nam samo Ti možeš sačuvati. Upiti nas na Svoj put, i sačuvaj nas kazni i strahota na onom svijetu.  Amin.

H. Lj.