Upoznavanje šejtanskih zamki i spletki i čuvanje od njegovih vesvesa i intriga

Ibn Mufleh el-Makdisi je rekao:

“Znaj da šejtan prilazi čovjeku sa sedam staza:

1. Prva staza je staza nevjerstva.
2. Ako se čovjek tu spasi, onda mu šejtan prilazi stazom novotarija.
3. Nakon toga stazom velikih grijeha.
4. Nakon nje stazom malih grijeha.
5. Ako se spasi, onda mu prilazi stazom mubaha (dozvoljenih stvari, tj. da pretjera u trošenju vremena na dozvoljene stvari, op.PV), odvraćajući ga tako od dobrih djela (tj. umjesto da čovjek troši svoje vrijeme na činjenju dobrih djela, za koje ima nagradu od Allaha, on troši vrijeme na činjenje mubah – dozvoljenih djela za koje nema nagradu kod Allaha, na primjer, umjesto da jedan sahat uči Kur’an, on to vrijeme provede u šetnji, koja je u osnovi dozvoljena, ali za nju čovjek neće biti nagrađen, op.PV).
6. Ako ga čovjek i ovdje savlada, onda mu on nudi činjenje pohvaljenih djela odvraćajući ga od velikih dobrih djela (tj. ako šejtan ne može da ga natjera na grijeh, on čovjeka natjera da od dvije stvari izabere onu koja je manje vrijedna kod Allaha, op.PV.
7. Ako šejtan ne uspije ni ovdje, onda prelazi na sedmu stazu od koje se ni jedan vjernik ne može spasiti, jer da je iko mogao bio bi to Allahov Poslanik, s.a.w.s., a to je da šejtan pošalje svoje sljedbenike koji nasrću na vjernika raznim načinima uznemiravanja.

Upoznavanje šejtanovih staza i prilaza čovjekovom srcu, bez sumnje, pomaže u čuvanju od njega (šejtana), a prije svega toga moraš imati na umu da je šejtan neprijatelj Ademovom potomstvu i da ga ne navodi na dobro niti odvraća od zla.

Uzvišeni Allah je rekao: “Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.” (Fatir, 6)

Također kaže:“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao njegovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, 21)
__________________________

Ibn Dževzi je rekao:

“Iblis nasrće na ljude onoliko koliko mu oni omoguće; ako mu povećavaju mogućnost, on ojača, a slabi shodno njihovoj budnosti, nemarnosti i neznanju ili znanju. Znaj da je srce kao tvrđava. Ta tvrđava ima svoje zidine. Te zidine imaju vrata na kojima se nalaze otvori i njihov stanovnik je razum. Meleki često obilaze ovu tvrđavu. Pored tvrđave nalazi se staja u kojoj su strasti. Šejtani u tu staju ulaze bez ikakve zapreke, dok čuvar stoji ispred tvrđave. Strasti i šejtani neprestano kruže oko staje iščekujući trenutak nemarnosti čuvara da prođu kroz pukotinu. Čuvar treba poznavati sva vrata tvrđave i zadužen je čuvati ih. Ne smije ni jednog trenutka biti nemaran u čuvanju, jer neprijatelj nije nemaran.”

Neki čovjek je rekao Hasanu el-Basriju: Spava li lblis? On mu odgovori: Kada bi spavao našli bismo trenutak odmora!

Ovo je tvrđava osvijetljena zikrom i obasjana imanom. U njoj je blistavo ogledalo na kome se ukaže slika svakog onoga ko prođe njome. Prvo što šejtan uradi je da u staji izazove dim koji pocrni zidove i ogledalo zarđa. Savršena misao odganja dim, a čistoća zikra glača ogledalo.

Nekada neprijatelj može izvršiti napad na tvrđavu i ući u nju, ali mu se suprotstavi čuvar i on je napusti. Nekada uspje nešto i oštetiti, a nekada ostati u njoj zbog nepažnje čuvara. Nekada žestok vjetar potjera dim koji ocrni zidove tvrđave i ogledalo zarđa, pa šejtan prođe neprimjećen. Šejtan može i raniti čuvara, zarobiti ga ili ga iskoristiti, a sve zbog njegovog nemara.“ (Telbisul-lblis, str. 37-38)
________________________

Znaj da je prvo čime šejtan nastoji prevariti čovjeka vesvesa i došaptavanje koje mu sasipa u uho, kao što Uzvišeni, naređujući ljudima da od Njega (Allaha) traže zaštitu od vesvesa šejtanskih, kaže:

“Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i od ljudi!’” (En-Nas, 1 -5)

Kada srce postane nemamo u spominjanju Allaha onda ga šejtan prekrije i počne mu unositi zle misli, pozivajući ga na grijeh. Pa kada čovjek spomene Allaha i zatraži utočište, šejtan se povuče i pobjegne. Znak živosti vjerovanja je da čovjek prezre zle misli na koje ga šejtan poziva.

Ehu Hurejre, r.a., kaže: “Neki su ashabi pitali Allahovog poslanika: Ponekad nađemo u sebi ponešto o čemu nam je itekako teško govoriti!? – Je li baš tako nešto nađete?, priupita (Poslanik). Da, odgovoriše oni, a on na to reče: To je pokazatelj iskrenog imana!” (Prenosi ga Muslim, 153/1)

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: “Zle misli su osnova volje. Srce je oslobođeno zla i griješenja pa mu šejtan donosi zle misli i podsjeća ga, predočava mu grijeh i u njegovom srcu izaziva strast. Ukrašava mu grijeh, uljepšava ga i predstavlja u onom obliku u kojem ga ljudska duša želi. Tako nastaje volja. Nakon toga šejtan ne prestaje sa svojim spletkarenjima, predodžbama, imaginacijama. Nasrće na ljudsko znanje i skriva mu zao završetak. Kruži između čovjeka i njegove želje, tako da čovjek počinje gledati samo u sliku grijeha i u njegovu slast. Zaboravlja ono što dolazi poslije. U tom trenutku želja postaje snažna odlučnost. Žudnja srca za grijehom se poveća i srce šalje svoje vojske u zadovoljenje svoje potrebe. Tada mu i šejtan šalje svoje pojačanje. Ako posustanu, šejtan ih pokrene, ako smalaksaju on ih podstakne, kao što Uzvišeni kaže: Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?¹ Dakle, šejtani ih podstaknu i pozovu svaki put kada zastanu ili klonu. Oni neprestano vode čovjeka u grijeh i organizuju društvo na prevarama i zamkama. Osnova svakog grijeha i korijen svake nesreće je šejtansko došaptavanje.” (Tefsirul-muavezetejn, str 71)

Dok god je čovjek okupiran ibadetima i spominjanjem Allaha dž.š., ne ostavlja prostora za šejtanske vesvese i nagovaranja. Onog trenutka kada zaboravi Allaha i ostavi pokornost, šejtan mu počne u srce unositi vesvese i zle misli. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: “Ako srce bude nemarno jedan trenutak, šejtan ga prekrije i počne ga zavaravati i izazivati želje.”
_______________________________

Ovo poglavlje ću završiti ibadetom kojim se traži Allahova pomoć kako bi čovjek sačuvao svoju dušu od šejtanskih vesvesa i zlih misli:

1 Tražite zaštitu od Uzvišenog Allaha

Jer On dž.š., kaže:

“A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha, On uistinu sve čuje i zna.” (El-E’araf, 200)

“Ja sam sjedio kod Allahovog Poslanika, s.a.w.s., kad su se dvojica ljudi vrijeđali u njegovom prisustvu. Jednom od njih su nabrekle žile, zacrvenilo lice. Pa Poslanik, s.a.w.s., reče: ‘Zaista ja znam jednu riječ, iako je ovaj bude izgovorio, nestat će njegove srdžbe. Kada bi samo rekao: Utječem se Allahu od prokletog šejtana!“ (Prenosi ga Buhari, (518-519/10), Muslim, 163/16, i Ebu Davud, 4759)

2 Učenje sura Felek i Nas

Jer je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Čovjek ne može tražiti zaštitu ničime kao učenjem ove dvije sure.“ (Prenosi ga Nesai, a Albani kaže da je sahih)

3 Učenje Ajetul-kursije pred spavanje

Jer kako stoji u hadisu kog prenosi Ebu Hurejre, takva osoba će imati Allahovu zaštitu i šejtan joj se ne može primaći.

4 Učenje sure El-Bekare

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Šejtan ne ulazi u kuću u kojoj se uči sura Bekare.”

5 Ko prouči riječi:

لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لا شَرِيكَ لَهُ لَهُ الْمُلْكُ وَلَهُ الْحَمْدُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِير

La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku velehul hamdu ve huve ala kulli šejin kadir, (Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga! On je Vladar, On je hvale dostojan i On je svemoćan) Bit će zaštićen od šejtana toga dana sve dok ne omrkne.

6 Učenje zadnjih ajeta sure Bekare

Ebu Mes’ud el-Ensari kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Ko noću prouči dva posljednja ajeta sure Bekare, oni će mu biti dovoljni!” (Buhari, 50/9, Muslim, 91-92/6 i Ebu Davud, 1384)

7 Što više činiti zikr i sjećati se Allaha

jer time se čovjek štiti od šejtana. Ibn Kajjim je rekao: “Ovo sam oprobao i nije mi potreban dokaz za to!”

8 Čuvati se pretjeranog gledanja, govora, hrane i miješanja sa ljudima

Jer šejtan preko ove četiri stvari ovladava čovjekom i postiže svoj cilj. (Tefsirul-muavezetejn, str. 82-86)

Iz djela Bogobojaznost,
Autor: Ahmed Ferid
Priprema i obrada: PV

1 Merjem, 83.