“Uputstvo” za dovu

Dova je “oružje” vjernika, kojeg ne ispušta nijednog trenutka. Izuzetno moćno oružje. Ali, ovo oružje je efikasno samo ako ga koristimo prema “upustvima” iz Kur’ana i sunneta: u pravo vrijeme, na pravom mjestu, na pravi način i sa potrebnim kompetencijama.

Pravo vrijeme je: zadnja trećina noći, između ezana i ikameta, kada se spušta kiša i sl.

Pravo mjesto: na sedždi, na zadnjem tešehhudu, neposredno prije selama, na Arefatu.

Pravi način: prije dove zahvaliti Allahu i donijeti salavat na Poslanika, alejhus-selam, dovu učiti s čvrstim ubjeđenjem, prisutnog srca, ponizno, skrušeno, u dovi koristiti Allahovo ime prikladno za određenu molbu (o Ti koji sve znaš, podari mi znanje, o Ti koji si Milostiv, smiluj mi se i sl.)

Potrebne kompetencije: da budemo od onih koji imetak stiču na halal način, koji su pravedni (dova pravednog vladara se ne odbija), da činimo dobra djela, prije svih propisane farzove (dova postača), i sl.

Također, pred svaku našu dovu, lijepo i preporučeno je proučiti Junusovu dovu, koju je on učio u utrobi ribe: la ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin, jer je Poslanik, alejhis-selam, rekao da se ne odbija dova onome ko uči Junusovu dovu.

Ako budemo koristili dovu prema navedenim “upustvima”, osjetit ćemo njenu snagu i blagodarnost u različitim životnim situacijama, a posebno onim teškim: bolesti, siromaštvu, strahu, dugovanju i drugim teškim situacijama.

Allahu naš, pomozi nas da ti iskreno i ponizno dovu činimo, i usliši naše dove, Ti koji se odazivaš Svojim robovima.

Imamović Semir