Dove i zikr

U Kur’an i Kerimu, nakon ajeta o mjesecu Ramazanu, dolazi ajet o dovi. Uzvišeni Allah u 186. ajetu sure El-Bekara kaže: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi moli­telja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu.“  Ovaj ajet nam može biti podsjetnik da intenziviramo naše dove u mjesecu Ramazanu, ali i da popravimo svoj odnos prema Allahu.

Kada podignemo svoje ruke prema nebu i otvorimo svome Stvoritelju srce i dušu moleći Ga za naše potrebe ili jadajući Mu se za  naše nevolje, imajmo na umu da je On Es-Semi’, dželle dželaluhu (Onaj koji sve čuje).

„On zaista sve čuje i blizu je.“ (Sebe’, 50) Ibn Kesir, rahimehullah, je rekao, tumačeći ovo uzvišeno Allahovo ime: „Onaj koji čuje sve govore Svojih robova.“

Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao da Es-Semi’ tri značenja:

1. Mogućnost slušanja onoga što se odnosi na glasove.
2. Razumijevanje i shvatanje onoga što se čuje.
3. Uslišavanje i davanje onoga što se traži.

Kada učimo dovu učimo je sa ubjeđenje da nas On sluša, razumije. Da je kadar da nam dadne ono što tražimo i da će primiti naše molbe. Učimo dove sa čvrstim jekinom (ubjeđenjem). Spominjanje ovog uzvišenog Allahovog imena nalazimo na dosta mjesta u kur’anskim dovama. Kada učimo dove, ne zaboravimo reći: „Gospodaru, Ti uistinu, sve čuješ.“ To je bila praksa najodabranijih Njegovih robova. Njihove dove je On uslišio i obradovao ih.
_____________

Koliko god naše dove bile nemoguće, Svemogućem je lahko da ih ispuni. On je El-Kadir (Svemogući) i El-Muktedir (Svemoćni), dželle dželaluhu. On je Onaj koji šta god zaželi, učini sa neizmjernom moći i snagom.

„Allah doista sve može!“ (sura El-Bekara, 148) Uzvišeni Allah je Taj koji je stvorio Isa, alejhisselam, bez oca. On je obradovao Zekerijjaha, alejhisselam, sinom u poznim godinama i njegovu suprugu koja je bila nerotkinja. On je darovao Sari i Ibrahimu, alejhisselam, sina, također u poznim godinama. Njemu je sve nemoguće lahko.

On je poslao Musaa, alejhisselam, da bude muž jednoj od Šuajbovih, alejhisselam, kćerki, tamo gdje mu se, možda, najmanje nadala – dok je čekala da napoji stoku. On je Jusufa, alejhisselam, iz bunara izveo, i ugled i dostojanstvo mu sačuvao. Junusa, alejhisselam, iz utrobe ribe spasio, a Ejubu, alejhisselam, tešku bolest izliječio…

Koja god da je naša briga i potreba, On je uistinu može ispuniti, ili brigu otkloniti.

Ako se bojimo da nam On zbog grijeha naših molbu neće uslišiti, sjetimo se da je On i Et-Tevvab (Onaj koji prihvata pokajanje i koji prašta). Imajmo čvrsto ubjeđivanje da će On sve naše grijehe oprostiti, uz naš iskreni povratak Njemu. Imam Nevevi, rahimehullah, je rekao: „Tevba znači povratak Allahu i napuštanje puta koji izaziva Allahovu srdžbu.“

„Koji oprašta grijehe i prima pokajanje.“ (sura El-Mu’min, 3) Hatabi, rahimehullah, je rekao da je Et-Tevvab Onaj koji prašta i prima pokajanje Svojih robova, i svaki put kada se ponovi tevba da se ponovi i njeno prihvatanje. Zbog toga, ma koliko imali mnogo grijeha, ne odustajmo od pokajanja. Svaku dovu za počnimo iskrenim pokajanjem i svaku dovu završimo iskrenim pokajanjem.

Da bismo bolje upoznali svoga Stvoritelja, nužno je da učimo o Njemu. Da Ga upoznamo, onako kako nam se On sam u Kur’anu Časnom opisao. Da bi naše vjerovanje bilo čvršće, a naše pouzdanje u Njega snažnije.

Nastavit će se…