Ustrajnost na Allahovom putu

Tada sam imala dvanaest godina. Od Islama nista nisam poznavala. Vjezbala sam gimnastiku i ponekad ucestvovala u gradskim takmicenjima. Sve sam imala i nista mi nije nedostajalo. Medutim, i pored toga, osjecala sam nezadovoljstvo. Srce mi je bilo prazno. Jednog dana u putu me presrela pokrivena zena. U razgovoru sa njom, saznavsi za moje stanje upitala me:

“Zbog cega ne obavljam namaz?” Zacudila sam se: ”Zar sam ja obavezna da klanjam?” Nas otac nas je poducavao da smo stvoreni od vode. Poducavao nas je da je ovaj svijet nastao iz nicega i da mi sa smrcu zavrsavamo svoj zivot. Ali, ja sam duboko osjecala da se iza svih stvorenja stoji Stvoritelj, Allah, subhanehu ve te’ala. Uoci petka, odlucila sam da obznanim svoj islam. Zamisliti nisam mogla sta me ceka.

Prvo cime sam bila kaznjena od strane svoje porodice jeste cijepanje Kur’ana pred mojin ocima i njegovo bacanje u korpu za smece. Ove rijeci vam pisem sesnaest godina nakon ovog dogadjaja. I sada, dok pisem, gledajuci : tu sliku ispred sebe, moje srce se kida. Moja, majka je pristupila kaznjavanju moga tijela. Uze mi je prebacila preko vrata i toliko jako ga zategnula da mi je krv udarila na usta.

Allah, subhanehu ve te’ala, je svjedok da nista u ovome ne pretjerujem i ne uvelicavam! Uskratila mi je hranu i pice i privezala u jedan ugao sobe. Niko od ukucana nije razgovarao samnom. Pocela sam tihim sapatom da ucim Kur’an. Nisam znala napamet mnogo od Kur’ana! Nisam znala nista drugo do Ajetut-Kursi! Majka mi je prisla i trazila od mene Kur’an. Mislila je da ga krijem kod sebe. Udarala bi me kablom od struje. I to je tako potrajalo cijeli mjesec dana! Subhanallah!!!

Sto se i moje kaznjavanje povecavalo to bi i moja vjera bivala jacom. Sve dok se moja majka nije umorila od kaznjavanja! Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, majka se umorila od kaznjavanja svoje kcerke, ni zbog cega drugog, osim zbog toga sto je njena kcerka odlucila da zivi cedno i cestito. Odlucila sam da pobjegnem od kuce. Medjutim, sigurno mjesto, u potpunosti, nisam poznavala. Bila sam na ulici sve dok se mrak nije poceo spustati.

Podigla sam pogled prema nebesima i prosaptala sam: »Gospodaru moj! Ja nisam izasla osim radi Tebe Uzvisenog! Nema utocista osim kod Tebe! Na Tebe se oslanjam, pa mi podari ono cime si Ti zadovoljan!” Odlucila sam se vratiti kuci i svoju stvar sam prepustila Allahu Svevisnjem. U povratku do kuce, prosla sam pored kuce sestre koja me je prva pozvala u slam. Bilo je kasno.

Pokucala sam na vrata. Vrata su se otvorila i na njima sam ugledala osobu koja me je Allahovom dozvolom poducila pravom zivotu. Obavjestila sam je sta mi se desilo. Obavjestila sam je da sam pobjegla sa svojom vjerom. Njena majka unutar kuce pocela se raspitivati ko je to na vratima u ovako kasnim satima. Kada je cula o cemu se radi upustita me je u kucu. Zagrlila me poput brizne majke. Nikad to necu zaboraviti. Donijela je odjecu svoje kcerke i odjenula me njome.

Prvi put sam stala na namaz, potpuno slobodna, bez straha da mi neko nece otvoriti vrata i ugledati me. Po prvi put klanjala sam koliko sam htjela. U toj vjermckoj kuci ostala sam i da zvim. Isla sam na predavanja, skupove. Ucila sam Kur’an. Sestre moje! Zahvaljujte svome Gospodaru!

Znajte da je mnogo onih kojima je danas pridrzavanje za vjeru poput drzanja zeravice na dlanu. Zivjela sam u toj kuci sve dok nije doslo vrijeme moje udaje, o kojoj cu vam, ako Allah da, pisati nekada kasnije. Sada, Allahu hvala, imam petero djece. Svi oni, osim male kcerkice od sedam mjeseci, pamte mnogo od Kur’ana. Dvije kcerkice, jedna od sest, a druga od sedam godina, pokrivene islamskim hidzabom.

Tako mi Allaha, pored kojeg drugog boga nema, to one cine samovoljno. Ne rukuju se sa muskarcima i svoje poglede obaraju. Sestre moje! Allaha molim da vas ucvrsti u vasoj vjeri i da radost vasih ociju ucini namazom! Allahu neka je sva hvala! Nema snage niti moci osim sa Allahom! Vasa sestra Ummu-Sara

Iz Islamskih novina “El-Asr”