Utjecaj mobitela na djecu

Pričaćemo malo o uticaju telefona na djecu, tačnije, objasnićemo veoma jednostavno kako izgleda taj mehanizam uticaja, i koje su posljedice toga. Naravno, nije dovoljan samo jedan tekst.

Kada su djeca u iščekivanju ili su uzbuđena, luči se dopamin – to su recimo oni momenti dok igraju igrice i poptuno skoncetrisani pokušavaju da pređu level, a u svakom momentu mogu da izgube.

Ali kada pređu level, onda se luči endorfin. I ovo čini da se ona osjećaju lijepo dok igraju igrice.
U čemu je problem? Pa to što intervali između ciklusa lučenja ovih hormona postaju sve kraći, odnosno, to se dešava mnogo često i sasvim neprirodno. A to izaziva ovisnost! E u tome je suštinski problem! Sve ovo isto važi i za nas odrasle.
Kada se stvori ovisnost, onda organizam sam traži stimulanse. Implikacija toga je da kada djeca dođu u neko okruženje koje nema toliko vještačkih podsticaja (da se sve brzo dešava, da se nonstop mijenjaju scene, da je blještavo, da su razni zvuci i sl.), koje je zapravo prirodno i koje je nama dok smo bili djeca bilo sasvim normalno, oni tada podsvjesno osjećaju da to nije mjesto na kojem žele da budu. Organizam počne da obuzima nervoza sve dok se ponovo ne vrate u virtuelno okruženje, u njihov posebni svijet.

Zar niste viđali da su djeca mirna kao bubice dok su na telefonu, a da kada im se telefon oduzme, postaju histerična, bezvoljna i ne znaju šta će od dosade?
Roditelji ukoliko žele da počnu da upropštavaju svoju djecu još od malih nogu, najbolji put za to je da im daju telefon u ruke! Ili kompjuter, svejedno.
Jasno je da je to linija manjeg otpora za roditelje, da kada ih hrane i žele da ih umire, da je najlakše dati telefon. Kada namiruju po kući, daju im telefon. Kada žele da odmore, telefon. Ali ovo ima nesagledive dugoročne posljedice za djecu.
Smio bih da tvrdim da su telefoni u samom vrhu štetnih dejstava u odgoju djece. Jedna od naših najvećih prepreka! To je šejtanluk našeg doba, koji je toliko uzeo danka, da nije nimalo pametno da ga tek tako zanemarimo.

Skoro me je jedan hadžija pitao da li postoje neke aplikacije ili softveri pomoću kojih može da se kontroliše šta djeca posjećuju na internetu, u smislu, da postoji cenzura i zabrana za ulazak na stranice neprikladnog sadržaja. Ima. Sve to ima. Ali sve to takođe može mnogo lahko da se izbjegne i prevaziđe. Ne kažem da to ne treba primijeniti, ali smatram da je to samo rješavanje posljedica, ali ne i uzroka problema. A najbolje je raditi preventivu dok su djeca mala! Zbog toga mi je stalo o ovome da pričamo.

Davati djeci telefon dok su mala je isto kao da mu dajete drogu i očekujete da neće da postane narkoman, i bezobrazan i bezobziran. Neophodno je da podignemo svijest o pogubnosti toga na malo veći nivo. Znam da je teško. Ali je mnogo teže da izgubimo djecu, trajno!

hfz Dženis Pepić