Uvijek imajte lijepo mišljenje o Allahu

“Imamo dijagnozu”, rekao je tehničar ultrazvuka u Velikoj bolnici u ulici Ormond. Kada sam čula te riječi, sva nada koju sam imala da su pogriješili prilikom prethodnog ultrazvuka se raspršila. Odveli su me u prostoriju za savjetovanje i sjećam se medicinske sestre koja mi je stavila na sto kutiju sa papirnim maramicama. Kada je fetalni kardiolog ušao u prostoriju, odmah je objasnio da moja beba ima problem sa srcem, te da se to zove koarktacija aorte, što znači da su krvni sudovi koji se granaju iz srca, te dostavljaju krv bogatu oksigenom u tijelo suženi.

Dali su mi tri opcije: da terminiraju trudnoću (abortus), da rodim svoju bebu i da je poštedim trauma tako što bih je odnijela kući i pustila je da umre prirodnom smrću zbog svog stanja, ili da se složim sa veoma kompleksnom operacijom. Za mene je jedina prihvatljiva opcija bila da ću svoje dijete prepustiti u ruke doktora koji bi je operisali, ukoliko smatraju da postoji nada, hvala Allahu.

Znala sam da je prva opcija haram. Uzvišeni Allah kaže: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.” (Kur’an, 5:32).

Uzvišeni Allah također navodi u Kur’anu sljedeći ajet: ”Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.” (Kur’an, 17:31)

Doktor me je upozorio da postoji mogućnost da će moja beba trebati više operacija u sljedećih par godina. Također je objasnio da ovi srčani problemi također mogu da uzrokuju abnormalnosti u kromosomima. Uvjerila sam ga da sam predana u potpunosti svojoj trudnoći i bebi. Nakon tog sastanka sam bila veoma nervozna i pod velikim stresom. Moj suprug me je podsjetio da moramo prihvatiti Allahovu odredbu, te sam tako jednu večer učila Kur’an i naišla sam na ajet gdje Uzvišeni Allah kaže: ”…a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.” (Kur’an, 14:11) Osjećala sam se kao da se Uzvišeni Allah obraća direktno meni. Njegove riječi su mi zaliječile srce, smirile su me i dale mi iznimnu snagu.

Ne treba se boriti protiv događaja koji nas zadese u životu, trebamo biti strpljivi i zahvalni u vremenima kada živimo lagodnim životom, a u vrijeme iskušenja trebamo biti veoma razumni i truditi se da shvatimo da je Uzvišeni Allah Onaj koji je najmudriji i Onaj koji je Najpravedniji. Često kada se nađemo u teškim životnim trenutcima počinjemo da paničimo i da se opiremo protiv onog što nas je zadesilo. Ali Allah zna šta je najbolje za nas te zašto je to tako. Uzvišeni Allah nam o tome precizno govori u Kur’anu: ”Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Kur’an, 2:216)

Moja kćerka Amina je rođena 30. jula, 2011 godine, kao lijepa, i izgledom zdrava beba, maša’Allah. Nakon što je rođena, morala sam je odmah predati u ruke pedijatrima da je pripreme za premještaj u bolnicu gdje ju je već čekao spreman krevet u odjeljenju intenzivne njege kardiologije. Nije mi bilo dozvoljeno da je dojim prvih nekoliko dana njenog život iz zdravstvenih i preventivnih razloga. Najteža slova koja sam ikada morala ispisati u svom životu su bila slova mog potpisa koji sam morala staviti na mnoštvo obrazaca i formulara. Doktori su nas izvjestili o mnogim posljedicama nakon operacije, što je čak uključivalo paralizu i smrt. Kada sam pitala doktora o ostalim opcijama osim operacije, njegov odgovor je bio negativan.

Dana 2. augusta, drugog dana ramazana, Amina je imala tešku operaciju. Suprug i ja smo je ispratili gledajući kroz stakleni zid. Na njeno maleno lice su stavili masku i ona je zaspala. Tada su se vrata zatvorila a moj suprug i ja smo počeli da plačemo. Nakon nekoliko sati su nas pozvali. Amina je bila priključena na aparate koji su je održavali u životu, poput ventilatora koji je disao za nju. Razne vrste kablova i cijevčica su bili prikačeni na njeno tijelo a sve to je bilo povezano na jedan monitor. Na sredini njenih malenih prsa je bila debela crvena linija. Operacija je uspjela, hvala Allahu. Uz Allahovu pomoć, hirurg je bio u stanju da popravi njenu aortu.

U drugoj prostoriji sam srela sestru koja je učila Kur’an. Rekla mi je da je njen sin rođen prijevremeno, kada je njena trudnoća bila tek 25 sedmica. Dječak je patio od mnogih poremećaja. Srela sam sestre koje su rodile djecu sa raznim srčanim manama i koja su također trebala imati operacije. Nakon nekoliko dana na intenzivnom odjelu, Amina se dovoljno opravila kako bi mogla da bude prebačena u drugu sobu. Svakoga dana su joj uklanjali po neku od cijevčica i žica koje su bile na njenom tijelu. Počeli su da je hrane s majčinim mlijekom kroz cijevčicu koja je bila u njenom nosu na intenzivnoj njezi, te su sada izvadili tu cijevčicu pa sam mogla da je dojim normalno.

Nakon nekoliko dana njenog oporavka, odnijeli smo je kući. Ona nije uspjela da napreduje sljedećih nekoliko mjeseci. Nije dobivala na tjelesnoj težini, njeni pokreti su bili ograničeni, imala je problema s disanjem. Njeni nalazi krvi su pokazali da ima Turnerov sindrom koji je genetski poremećaj koji se javlja samo kod djevojčica. Dijapazon simptoma je veoma širok i različito se manifestuje od osobe do osobe. Najveća karakteristika ovog sindroma je nizak rast i neplodnost.

Sjećam se razgovora s mojom ostalom djecom kada smo krenuli na željezničku stanicu po moju sestru. Jedno moje dijete je reklo da će Amina umrijeti, što je uistinu rastužilo moju drugu kćerku. Moje treće dijete je reklo da ćemo je jako puno voljeti. Ponekad djeca u svojoj dječijoj iskrenosti kažu stvari koje su prepune mudrosti. Svako dijete vas vodi na različito putovanje. A bolesno dijete vas vodi na intenzivno putovanje koje testira i oblikuje vaš sabur, samilost, milost, empatiju, nadu i zahvalnost, ali to je uistinu putovanje prepuno ljubavi. On ili ona su podsjetnik da je smrt veoma blizu za sve nas, i to nam govori da trebamo što više u svom životu spominjati Allaha, zahvaljivati se Allahu i pripremati se susretu s Njim.

Invalidnost nije samo fizička invalidnost, neki ljudi čak i zdravi ne osjete stvari koje ljudi s invaliditetom dožive. Invalidnost, poteškoće u razvoju, posebne potrebe i okolnosti neke osobe ne umanjuju njenu vrijednost na dunjaluku. Znamo da je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem živio čovjek koji je bio slijep i koje je cijeli svoj život posvetio službi i odbrani islama, i koji je naučio Kur’an. On je bio Abdullah ibn Umm Maktum, r.a. Toliko je plemenita njegova pozicija u islamu da ga Uzvišeni Allah brani u Kur’anu. “On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. Onoga koji je bogat, ti njega savjetuješ, a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; a onoga koji ti žureći prilazi i strah osjeća, ti se na njega ne osvrćeš.“ (Kur’an,80,1-10)

Izabran je za namjesnika Medine u odsustvu Poslanika, sallalalhu alejhi ve sellem, bez obzira na to što je bio slijep. Preselio je kao šehid na bojnom polju, držeći čvrsto zastavu muslimana.

ʿAṭā ibn Ebi Rebāḥ, r.a. je opisan kao djelomično paralizovan. Bio je oslobođeni rob koji je svoj život posvetio tražeći znanje od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem te je kasnije postao mekanski muftija. ʿAmr ibn el-Džemūḥ,r.a. je bio star i imao je invalidnost u nozi ali je učestvovao u bitci na Uhudu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, gdje je preselio kao šehid. Abdullāh ibn Mesʿūd,r.a., je opisan tako da je imao fizičku slabost. Penjao se jedne prilike na drvo kako bi ubrao plod za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su ostali ashabi vidjeli kako su bile tanke cjevanice njegovih nogu, počeli su da se smiju. A Božiji poslanik, sallallahu alejhi ve sellem im je rekao: ’Zašto se smijete? Noga Abdullahova će biti teža na Mizanu na Sudnjem danu nego brdo Uhud.” (Sahih Ahmed) Allah je tog ashaba počastio znanjem, mudrošću i sposobnošću da uči Kur’an milozvučnim glasom.

Ove inspirativne priče nam demonstritraju da ljudi sa fizičkim slabostima su potpuno uključeni u muslimansko društvo. Treba se naglasiti da fokus nije bio na njihovim slabostima nego njihovim mogućnostima. Svi smo dužni da poštujemo i podržimo ljudske živote kako god nam se oni predstavili, jer moramo da vrijednujemo potencijal svakog pojedinca. Biti musliman znači da iskoristimo na najbolji mogući način sve blagodati, sredstva i izvore koje je nam je Allah omogućio. Uz Allahovu pomoć ništa nije nemoguće. Savršeno zdravlje ne postoji na dunjaluku, to je rezervisano za one koji će nastaniti Džennet.

Mi smo svi na neki način, neko manje a neko više ograničeni sa svojim zdravljem, kako tjelesnim, tako mentalnim, na ovom dunjaluku, jer su insani stvoreni kao slaba bića. Mi potpuno ovisimo od Uzvišenog Allaha i njegove milosti. Mi očajnički trebamo Njegovu pomoć, Njegovu brigu, Njegov oprost, Njegovu podršku. On nam treba u svakom aspektu naših žviota. Samo Allah je Savršen, Koji vječno živi, Koji je sam sebi dostatan.

Istinska invalidnost je u srcu koje ne zna za Allaha, u srcu koje nije svjesno Allaha, u srcu koje ne voli i ne obožava Allaha, u srcu koje ne veliča Allaha, jer to srce je mrtvo! To je istinska invalidnost! Ebu Hurejere, r.a. je rekao da je Allah poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela.” (Sahih Muslim)

Ako ste zabrinuti da nećete moći emotivno da podnesete da se brinete za dijete sa zdravstvenim problemima sjetite se riječi Uzvišenoga Allaha: ”Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (Kur’an, 2:286)

Veoma učestala pojava je i ta da doktori prave greške kada se radi o ultrazvučnim nalazima. Čula sam mnoge istinite priče gdje su tehničari ili doktori rekli majci ili roditeljima bebe da postoje određeni problemim s fetusom, da bi ipak na kraju te iste majke rodile svoje bebe koje su bile sasvim zdrave. Nemojte se odmah prerano uzrujavati dok ne budete sasvim sigurni u dijagnozu. Oslonite se na Allaha i mnogo Mu se obraćajte iskrenom dovom.

Amina sada ima tri godina. Lijepa je i pametna djevojčica. Umiljata je i sretna. Počela je da hoda prije par mjeseci, i hvala Allahu više nema problema s disanjem. Ona je naučila I nekoliko riječi i polako ali sigurno napreduje. Njen razvoj i rast prati nekoliko specijalista u bolnici i oni kažu da su zadovoljni njenim napretkom. Veoma je volimo i jako je važan clan naše porodice.

Draga moja braćo i sestre u islamu, ako usitinu želite da uspijete u ovodunjalučkom životu ali i na ahiretu u svome životu morate da primjenite Kur’an i Sunnet u sve i jednoj životnoj situaciji. Za svaki moment koji provodimo dišući u Njegovo ime. Zapamtite da smo mi muslimani koji se povinuju i pokoravaju Allahovoj volji a ne svojim vlastitim željama i prohtijevima. Bolesno dijete ili član porodice veoma moguće može biti most do Dženneta.

Dr. Bilal Filpis kaže: ”Testovi na dunjaluku su primarno za duhovni rast svih ljudskih bića. Isto tako kao što snažna vatra odvaja čisto zlato od nečistoće, iskušenja čiste moralni karakter vjernika. Iskušenja tjeraju vjernika da odabere veće duhovne kvalitete nad niskim strastima.”

Allah nas stavlja u različite situacije kroz život kako bi testirao naš iman, kako bi ispitao kakvo mi mišljenje imamo o Njemu, Uzvišenom Gospodaru. Prihvatite ono u svom životu što vam je Uzvišeni Allah odredio, strpljivo i zahvalno. Uvijek imajte lijepo mišljenje o Allahu, i uvijek se nadajte najboljem od Allaha. Znajte i shvatite da šta god vam Allah dao u životu, On vam želi samo dobro. Mi kao ljudska bića smo ograničeni po pitanju shvatanja i znanja ali zato Gospodar svih svijetova zna šta je najbolje za nas.

Izvor: islam21.com
Prijevod i prilagodba: Selma K.