Uvjetovanje mlade prilikom sklapanja braka da ne želi živjeti zajedno sa mladoženjinim roditeljima

PITANJE: Moj sin hoće da se ženi i njegova izabranica već sada, u toku zaruka, uvjetuje da neće da živi sa nama (ocem i majkom) iako nam je kuća prostrana i komotna dovoljno. Ona uvjetuje da neće da ima brigu oko nas pod starost, što se podrazumijeva ako bi ostali sa nama. Da li je to njoj dozvoljeno? Znamo da je poželjno da svako ima svoje odvojeno jer su mlađi i sl., ali ako im se omogući odvojen ulaz i sva potrebna privatna sfera, ne znam zašto se onda ne može zajedno ako se vijekovima tako već moglo? Kako da onda roditelji stare bez svoje djece, tj. šta pod stare dane kada sin radi i ne može ih on hizmetiti, a ako nema dovoljno da plaća nekoga oko njih pa mora ih i treba uzeti kod sebe, a hanuma kaže da nije dužna, a sin ne može svoju majku kupati niti brisati i sl.?

ODGOVOR: Svaka zahvala pripada Svevišnjem Allahu i neka su salavati i selami na Allahovog odabranog roba, miljenika i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Pretjerana želja za lagodnim životom indikator je utjecaja aktuelnog materijalističkog trenda na porodicu muslimana. Nevjernik živi svoj ovosvjetski život vjerujući da je to sve, da nakon smrti nema ništa, stoga nastoji ovaj život provesti u užitku i lagodnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Dunjaluk je zatvor za vjernika, a Džennet za nevjernika.” (Muslim, br. 2956) Vjerniku je zatvor jer nije on prepušten svojim prohtjevima da ga vode, nego svoj život uređuje shodno granicama koje je Allah postavio, jer za vjernika je ovaj život samo sredstvo kojim kupuje ono što istinski vrijedi – Allahovo zadovoljstvo i kuću vječne sreće. S druge strane, nevjernik o tome ne vodi brigu, pa je stoga ovaj život, iako je pun tegoba i nedostataka, njemu Džennet u usporedbi sa onim što mu nakon smrti predstoji. Vjernik mora biti svjestan ove temeljne razlike u pogledu na život i ne smije sebi dozvoliti da se povede za onima koji o stajanju pred Allahom ne razmišljaju: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)

Islamska vjera stavlja svojim sljedbenicima u strogu obavezu ne samo brigu o roditeljima nego vrhunac pažnje prema njima i lijepog ophođenja, odnosno dobročinstvo. Uzvišeni Allah, veličanstvenom retorikom o pravu roditelja, kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24)

Kada se sklapa bračni ili neki drugi ugovor, strane ugovora mogu postaviti određene uvjete, međutim, nisu svi uvjeti prihvatljivi niti ispravni u islamskom zakonu – šerijatu. Svaki uvjet koji dozvoljava zabranjeno ili zabranjuje dozvoljeno ništavan je. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao je: “Šta je tom svijetu pa postavljaju uvjete kojih nema u Allahovoj Knjizi? Ništavan je svaki uvjet kojeg nema u Allahovoj, azze ve dželle, Knjizi, pa kad bi bilo i stotinu uvjeta. Allahova Knjiga je istina, a Allahov uvjet je preči!” (Muslim, br. 1504) Pod uvjetom kojeg nema u Allahovoj Knjizi podrazumijeva se svaki uvjet koji je suprotan Allahovoj Knjizi, odnosno uvjet iz kojeg proizlazi činjenje harama ili ostavljanje vadžiba – obaveze. Uvjet spomenut u pitanju pripada ovoj vrsti u slučaju kada sin nije u stanju hizmetiti roditelje i pružiti im potrebnu brigu i pažnju bez pomoći supruge.

Mladoženja koji prilikom sklapanja braka zna ili osnovano vjeruje da bez pomoći one s kojom stupa u brak može ispuniti pravo roditelja, iznajmljivanjem posluge i sl., može prihvatiti sličan uvjet, a u protivnom, to mu je zabranjeno. Jedno fikhsko pravilo kaže: “Sve bez čega se obaveza ne može ispuniti također je obavezno, a sve bez čijeg se ostavljanja ne može haram ostaviti i samo je haram”. Prema tome, nije dozvoljeno prihvatiti uvjet iz kojeg će nužno proizaći činjenje harama ili ostavljanje vadžiba. Dakle, ako mladić koji stupa u brak pretpostavlja da bez pomoći supruge ne može roditeljima pružiti njihovo pravo u brizi i dobročinstvu, takvome je haram prihvatiti uvjet da mu supruga neće služiti roditelje.

Sa aspekta djevojke, njoj je načelno dozvoljeno postaviti sličan uvjet ili odbiti prosca koji joj nije u stanju pružiti ono što želi, ali je to opravdano samo onoj koja pretpostavlja da nije u stanju izvršiti takvu obavezu ili joj zauzetost prečim takvo nešto ne dozvoljava. Ako je prosac moralan, uzorit vjernik i podesan za brak, ne treba ga odbijati sličnim uvjetom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vam kao prosac dođe onaj čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga, jer ako tako ne postupite, na zemlji će se pojaviti fitna i veliki nered.” (Tirmizi, br. 1084, hadis je hasen po ocjeni Albanija)

Kada se nađemo na raskrsnici dva puta: jedan vodi Allahovom zadovoljstvu, a drugi Njegovoj srdžbi, prisjetimo se predaje od Ebu Katade i Ebu Dehmana, u kojoj kazuju da su sreli jednog nomada – stanovnika pustinje, i pitali ga: “Da li si štagod čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” “Da”, rekao je, “čuo sam ga da kaže: ‘Doista nećeš nešto ostaviti radi Uzvišenog Allaha a da ti Allah to neće zamijeniti nečim što je za tebe bolje.’” (Ahmed, br. 23124, sahih po ocjeni Šuajba Arnauta) Allaha molim da našu omladinu izvede na Pravi put, omili im iman i dobra djela, a omrzne im nevjerstvo i grijeh!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić