Uz svijeće provode noći

Skoro sam zvao Rabiju Keskic, sestru iz Bihaca, za koju smo prikupljali pomoc u mjesecu martu, da joj javim da joj je uplaceno 2906, 28 KM i da joj kazem podatke koje mora imati da taj novac moze sutra podici. SubhanAllah, rece mi da sa svojim kcerkama sjede uz svijecu i cekaju jaciju namaz da obave. La ilahe illallah, pa zar u danasnjoj Bosni ima ovakvih slucajeva gdje…

ljudi nemaju struje u kuci. Zamislite kakav je to zivot i kakvo djetinjstvo ta djeca imaju. SubhanAllah!

Da ste mogli cuti kako je se zena obradovala ovoj vijesti da su joj pare poslane. Zamislite kada je insan u ovakvom teskom stanju i kada cujes ovaku lijepu vijest. Draga moja braco i cjenjene sestre, molim Allaha od sveg srca da vas sve, koji ste ucestvovali u pomaganju ovih porodica, da vas nagradi najljepsom nagradom, da vas i vasu djecu sacuva od svakog zla i da vam bude milostiv onda kada vam Njegova milost bude najpotrebnija!

Opis slucaja ove porodice:

Porodica Keškić iz Bihaca

Sestra Rabija Keškić rođena je 1957. g. u Travniku. Bila je udana u Bihaću za čovjeka koji se nakon obavljenog hadždža odmetnuo od islama i nad njom i njenom djecom vršio razne torutre, poput zadavanja udaraca ”metrom”- drvo dugo jedan metar i ostale grozote koje je bolje izostaviti. Morala je otići od takvog nasilnika jer im nije bilo perspektive u ostanku sa njim. Nastanila se u Bihaću i tu je započela napornu bitku za opstanak. Već desetljeće se muči sama sa svoje dvije kćeri, koje pokušava da pouči islamu. Tražila je da ostane poštena i da nađe halal posao, ali nije imala uspjeha. Izgubila je fameliju u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i nema kome da ode, da sa nekim sjedne i ispriča se. Malo joj ko dođe u posjetu a još manje je onih koji su spremni izaći ovoj sestri u susret. Svako se zabavio sobom i zaboravio one koji prolaze kroz teža iskušenja.

Dok mi svojoj djeci možemo da pružimo više nego što i treba njena djeca nemoju ni ono što je potrebno. Djete ima svoje potrebe i ona je svjesna da ih ne može ispuniti, da nije ništa drugo nego bol majke za djetetom koje se osjeća odbačenom jer nema oca- mislim da joj je dovoljno. Sestra Rabija živi u socijalnom objektu čije su dimenzije 5X3. To im je im spavaća soba i dnevna i sve ostalo. Nemaju uslove za normalan život u toj trošnoj socijalnoj straćari. Zdravlje joj je veoma narušeno, nekoliko puta bila je hospitalizovana, bila je u komi pola mjeseca i dr. Komšije koje sa njom žive u tom socijalnom objektu nisu dobri prema njoj. Razbiju joj jedini prozor, tuku je, vrijeđaju, brane joj posjete, zatvore joj vodu i struju.

Nakon što su joj zatvorili kanalizaciju, starija kćerka je dobila zatrovanje jer je kanalizacija poplavila kuću. Policija je upoznata sa nasiljem koje joj se čini ali nisu ništa posebno poduzimali. Sama u tuđem gradu, pored muslimana ona se osjeća ostavljenom. Skupljeno joj je na Usk-tv nešto para kako bi joj se izgradilo nešto kako bi imala svoj mir i da je komšije prestanu uznemiravati, ali pošto je skupljeno pola od potrebnog iznosa nisu joj uručili i tako da od toga nije ništa bilo. Obiđe je neko, posjeti, učini koju skromnu hediju i to je to.