Važnost tevhida (vjerovanja u Allahovu jednoću)

Nema sumnje da tevhid ima veliku važnost u životu jednog muslimana, a ta važnost, između ostalog, ogleda se u sljedećim aspektima:

1. Znanje o tevhidu je najčasnija nauka, kao i podučavanje njemu, shodno dokazima Kur’ana i Sunneta.

Najčasnija je nauka iz razloga što preko nje upoznajemo najčasnije Biće, Gospodara Uzvišenog. Što je bitniji predmet izučavanja, sve je bitnije, važnije i potpunije i znanje o njemu.

2. Poziv u tevhid bio je prva obaveza kojoj su pozivali svi poslanici.

Niko od poslanika nije otpočinjao pozivanje svoga naroda nečim drugim prije poziva u tevhid, i pored činjenice da su postojale i druge devijacije vezane za društvo, ponašanje, ekonomiju. Razlog tome jeste što je tevhid temelj svega.

Uzvišeni Allah kaže:

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog boga osim Mene, zato Mene obožavajte.“[1]  

Komentator Tahavije, Ibn ebil-Izz el-Hanefi veli: „Znaj da je potvrđivanje Božije jednoće (tevhida) prvo čemu su pozivali poslanici, prva stanica na putu i prva stepenica na stazi ka Allahu, dželle šanuhu.

Uzvišeni kaže:

Mi smo poslali Nūha narodu njegovu. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allaha obožavajte, vi drugog istinskog boga osim Njega nemate.’[2]

Ovako su svi poslanici govorili: Hūd, Salih, Šu‘ajb.

Uzvišeni kaže:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha obožavajte, a kumira se klonite.[3]“[4]

3. Tevhid, odnosno vjerovanje u Allahovu jednoću, prva je obaveza muslimanu koji je postao punoljetan.

On mora naučiti tevhid, razumjeti ga, izučavati ga, raditi po njemu i druge pozivati, a ne kao što je slučaj sa novotarima koji kažu da je prva obaveza čovjeku razmišljanje (razmatranje) ili sumnja.

Dokaz koji ukazuje na ovo jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je, obraćajući se Muazu, kazao: „Neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude svjedočenje Allahove jednoće…“[5]

4. Prvo sa čime čovjek ulazi u okvir islama jeste izgovaranje riječi tevhida (la ilahe illellah).

U islam se ne može ući osim putem tevhida i ukoliko bi čovjek postio, hadždž obavljao, a nije izgovorio riječi tevhida, ne bi se kazalo da je musliman.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Naređeno mu je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha.“[6]

5. Tevhid je temelj primanja svih djela, jer ukoliko bi rob klanjao i sve ibadete izvršavao, ne bi mu to bilo primljeno, ukoliko ne bi bio istinski muvehid.

Uzvišeni Allah kaže:

A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: „Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.“[7]

A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.[8]  

6. Važnost tevhida ogleda se i u tome što je potreba stvorenja za njim veća od bilo koje potrebe, jer život srca, blagodat i smirenost ne mogu se postići bez spoznaje tevhida, bez spoznaje Gospodara, Jedinog, Koji zaslužuje ibadet, kroz Njegova imena, svojstva i djela.

Također, tevhid je ibadet bez kojeg rob ne može živjeti ni jednog trenutka. Tevhid mu je potreban i danju i noću, i dok je živ, a i kada umre, i u svakome stanju, za razliku od drugih ibadeta, kao što su namaz ili post, koji se obavljaju samo u određenim periodima.

Ibnul-Kajjim kaže: „Znaj da je potreba roba za tevhidom, obožavanjem Allaha bez pripisivanja sudruga, veća nego potreba tijela za dušom ili oka za svjetlošću, i ne samo to nego ni jedna druga potreba ne može se ni porediti sa ovom potrebom.

Srce i duša ne mogu imati pravi život bez vjerovanja u Allaha osim kojeg drugog istinskog boga nema. Dunjaluk se ne može smiriti osim Njegovim spomenom…“[9]

7. Važnost mu je i ta što je on posljednje djelo sa kojim musliman treba napustiti ovaj svijet, jer ako njime rob okonča svoj život, postići će vječnu sreću, nakon koje neće biti nesretan.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Kome budu posljednje riječi na ovome svijetu la ilahe illellah, ući će u Džennet.“[10]

Komentator Tahavijje veli: „Prema tome, tevhid, potvrđivanje Allahove jednoće, prvo je sa čime čovjek ulazi u islam i zadnje sa čime odlazi sa ovog svijeta. Poslanik, alejhisselam, rekao je: „Čije zadnje riječi budu: ‘Nema istinskog boga osim Allaha!’, ući će u Džennet!” On je, dakle, prva i posljednja čovjekova obaveza.“[11]

8. Tevhid je prva stvar za koju će rob biti pitan u kaburu, a dokaz tome je predaja koju je zabilježio Ebu Davud, i drugi, u kojoj stoji da će umrlome doći dva meleka i upitati ga: „Ko ti je Gospodar, koja ti je vjera i ko ti je vjerovjesnik?“[12]

Dakle, meleki će upitati: Ko ti je Gospodar, tj. Koga si obožavao? Pitanje je vezano za tevhid ibadeta, jer ljudi neće biti pitani za tevhid rububijjeta, s obzirom da Iblis, kao najveći nevjernik, priznaje Allaha kao Gospodara i Tvorca.

[1] El-Enbija, 25.

[2] El-A‘rāf, 59.

[3] En-Nahl, 36.

[4] Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 1/21-23.

[5] Bilježi ga Buhari, br. 7372, str. 1359.

[6] Bilježe ga Buhari, br. 1399, str. 245, i Muslim, br. 20, str. 38.

[7] Ez-Zumer, 65.

[8] El-En’am, 88.

[9] Tarikul-hidžretejn, str. 57, 58.

[10] Bilježi ga Hakim, br, 1299, koji kaže da je hadis ispravnog lanca, ali ga Buhari i Muslim nisu zabilježili.

[11] Šerhul-akidetit-tahavijje, 1/21-23.

[12] Bilježi ga Ebu Davud, br. 4753, str. 860. Albani ga je ocijenio kao ispravan u Ebu Davudovom Sunenu.