Vi ne možete utrnuti Allahovo svjetlo

Klupko je počelo da se odmotava. Šta će se desiti na kraju? Vaše bezbjednosne agencije ulazit će nam u kuće?! Pa to ste već radili. Zabranit ćete nam dolazak u džamije? I to smo preživjeli za vrijeme komunista. Zabranit ćete našim majkama i sestrama hidžabe i nikabe? I to ste uradili. Palit ćete nam džamije i zabranjivati izgradnju džamija? Pa i to ste pokušali. Sve smo preživjeli… Zar mislite da nećemo preživjeti i ove nepravedne optužbe za nasilje? Ne tražimo od vas da prestanete, mi od vas ne očekujemo milost i samilost, vi za to niste sposobni. Ne poznajete vi Gospodara svjetova…

Ovih dana ne mogu se otrgnuti utisku koji me obuzima, a koji nastaje kao posljedica slagalice koja dobija svoj konačni oblik, slagalice koja dobija svoje dijelove iz raznih evropskih predjela. Rekoh, utisak, ali malo je to reći. Ogorčenost, i to je nedovoljna riječ da opiše buru mojih emocija. Pitam se, zar život, za nas muslimane, i prije ovih aktuelnih zbivanja nije bio dovoljno težak?! U školama su nas učili kako tamo u nekoj Evropi vlada blagostanje, doduše materijalo, kako vladaju tolerancija i mir, kako svi imaju svoja prava, kako tome treba težiti, to su te vrijednosti koje krase jednu zajednicu… i dalje našu djecu tako uče…

Poštovani prosvjetni radnici, ovih dana vas demantuju, ovih dana dokazuju vladavinu dvostrukih aršina, vladavinu straha, agresije, vladavinu represije i svega onoga što je duboko u korijenima te Evrope, ono što su dugo prikrivali i na kraju pokazali. Čak ni njihovi književnici, akademici, vjerski službenici ne mogu poreći, pa se i ne trude, da su njihovi korijeni nastali na kanibalstvu, na silovanjima, ubijanjima, pljačkama i nepravdama. Pa zar očekivati neki drugi scenarij danas?
Po čemu se današnji evropski predvodnici i lideri razlikuju od Franaka (čitaj krstaša) iz Mare koji su, po naredbi pape Urbana, uspjeli ispeći i pojesti nekoliko hiljada muslimanki i muslimanske djece…?! Historija se ponavlja.

I sada se savremeni Franci okupljaju. Mjesta okupljanja su im medijske kuće, trgovi, odakle po naredbama nekih drugih Urbana, koji nose drugačija imena, ponovo ubijaju muslimane, nanose im bol i otvaraju rane paljenjem džamija, nepravednim hapšenjima i neću spomenuti posljednji događaj u Francuskoj. Neko bi mogao reći: “ne ubijaju vas’’, da li iko od nas smatra da ovi njihovi postupci nisu ravni ubistvu? Niko.

Čak i u nekim našim državama (našim većinski muslimanskim) prijete hapšenjima, daije nazivaju teroristima, ismijavaju propise, emituju uvredljive sadržaje… Klupko je počelo da se odmotava. Šta će se desiti na kraju? Vaše bezbjednosne agencije ulazit će nam u kuće?! Pa to ste već radili. Zabranit ćete nam dolazak u džamije? I to smo preživjeli za vrijeme komunista. Zabranit ćete našim majkama i sestrama hidžabe i nikabe? I to ste uradili. Palit ćete nam džamije i zabranjivati izgradnju džamija? Pa i to ste pokušali.

Sve smo preživjeli… Zar mislite da nećemo preživjeti i ove nepravedne optužbe za nasilje? Ne tražimo od vas da prestanete, mi od vas ne očekujemo milost i samilost, vi za to niste sposobni. Ne poznajete vi Gospodara svjetova. Naša sposobnost opraštanja nije izraz naše nemoći. Naša sposobnost da živimo u miru nije izraz nedostatka naše hrabrosti.
Mi živimo sistem koji se naziva ISLAM, satkan od suživota, opraštanja, tolerancije i blagostanja. ISLAMA se vi plašite, a ne nas. Plašite se pravde, jednakih mogućnosti, odgovornosti… Plašite se ISLAMA. “Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” (Et-Tevba, 32) Nama je dovoljno…

Brinete o osveti?!

“One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju, a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći – a to će veliki uspjeh biti. Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti!” (El-Burudž, 12–16) Mi nemamo o čemu brinuti!

“Ali, ovi koji neće da vjeruju stalno poriču, a Allahu oni neće moći umaći” (El-Burudž, 19–20) Brinite vi!

Brat M. R. – Sandžak