Iako su velik i drag dodatak ženskom imidžu, visoke potpetice u konačnici su uzrok i mnogih poteškoća koje mogu rezultirati i odlaskom pod nož i u operacijsku salu. Osim deformiteta kičmenog stuba, krivog držanja, utjecaja na kosti i položaj karlice, visoke potpetice mogu dovesti i do jednog od najbrojnijih i najučestalijih deformiteta današnjice u ortopediji – pojave čukljeva ili medicinskim terminom kazano Hallux valgusa (HV).  Carl Heuter 1871. godine uveo je termin i prvi detaljno opisao ovu deformaciju.

Čukljevi se slobodno mogu smatrati bolešću savremenog doba a njihova sve učestalija pojava, posljedica je najčešće “robovanja” modi uskih cipela sa visokim petama. Taj teret podnose više žene, mada i muškarci muku muče sa čukljevima. Uzrok njihovog problema druge je prirode.

Nema starosne dobi koja bi bila vezana za ovu bolest i od nje podjednako pate i mladi i stariji, s tim da obično prvi jači simptomi kreću u tridesetim godinama.

U našem jeziku termin čukalj se primenjuje gotovo za sve deformitete vezane za zglob palca. Uzroci nastanka ovog deformiteta su brojni. Na prvom mjestu i vodeći uzrok nastanka jest neadekvatna obuća. Hallux valgus (HV) se po pravilu javlja 17 puta češće kod osoba koje nose obuću negoli kod onih koje hodaju bose. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da kod Japanaca do sredine 1970. godina, kada se nije nosila masovno  “zapadna” obuća (nosila se tada neka vrsta klompi), uopće nije bilo HV-a, dok je danas njegova učestalost ista kao i drugim zemljama. Tu onda dodajemo statistički više žene i to čak 15 puta više nego muškarce, zbog nošenja visokih potpetica i uskih modela obuće.

Drugi uzrok pojave HV-a jeste i hereditet, odnosno naslijeđe i genetska predispozicija. Uočeno je da 75% pacijenata sa HV-om ima pozitivnu porodičnu anamnezu, odnosno da su im uži članovi obitelji imali ovaj problem sa zglobom palca.

Ravna stopala, u narodu poznati kao ravni tabani, ili pes planus, također je jedan od uzroka ove pojave.

Jedan od faktora u nastanku HV-a jeste i tip stopala, odnosno dužina palca. Naime, razlikuju se tri vrste stopala: egipatsko, grčko i četvrtasto stopalo, a ova podjela nastala je prema dužini palca na ostale prste stopala.  Kod  egipatskog stopala, palac je duži od ostalih prstiju, pa postoji i povećan pritisak obuće na palac i njegovo potiskivanje ustranu. Kod grčkog stopala to nije slučaj jer je palac kraći od ostalih prstiju, posebno drugog prsta, dok je kod četvrtastog stopala palac u istom nivou sa drugim prstima, posebno sa drugim i trećem prstom.

Neka oboljenja, poput reumatidnog artritisa, gihta i sličnih, također mogu dovesti do ove deformacije. Osim kozmetičkog i estetskog problema (pojava izrasline i često i kurjeg oka), ono što će vas dovesti do ordinacije jest jak i uporan bol posebno u uskoj obući.

Liječenje se može podijeliti u dvije velike grupe: neoperativno i operativno liječenje.

Neoperativno liječenje obuhvata širok spektar postupaka koji imaju za cilj usporavanje napredovanja deformiteta kao i pravovremeno i adekvatno upoznavanje pacijenta sa prirodom oboljenja. U pravilu, prvi korak u liječenju je promjena obuće, uz savjet da se izbjegava obuća sa uskim prednjim dijelom i visokom petom.

Nošenje komotnije obuće (to je najčešće jedan broj veći od onog broja cipele koji inače nosite), sa širokim prednjim dijelom, i to obuća od mekane kože, i na vezivanje.

Osobama sa ravnim stopalom savjetuje se nošenje individualnih ortopedskih uložaka uzetih po mjeri.
Također, umotavanje palca vatom, odnosno zaštita od pritiska na postojeće žuljeve različitim vrstama flastera, može privremeno da smanji tegobe, ali treba imati u vidu da se radi  progresivnom  oboljenju i da će deformitet, uz ovaj vid liječenja, vremenom postati sve naglašeniji.

U liječenju ove deformacije opisano je više od 100 hirurških zahvata, što ukazuje na to da nijedan od njih nije apsolutno savršen i odabir ovisi o procjeni ljekara.

Nurmina Strika – Islamski časopis “El-Asr”