Vjera me nije privlačila

U periodu puberteta, tražila sam sebe. Znala sam da put kojim idu moji roditelji nije za mene. Niti je to put mojih prijatelja. Puka slijeđenja utabanih puteva me nikad nisu privlačila. Znala sam da postoji nešto bolje, nešto jače, nešto što ima smisla. Ali nisam znala šta je to. Vjera me također nije privlačila. Baš suprotno, imala sam dozu predrasuda o ljudima koji žive po “tamo” nekim propisima. Vrijeme je prolazilo. Odlučila sam da neću ići ni na vjeronauku. Onda, pojavom društvenih mreža, pojavili su se i novi ljudi u mom životu. Sjećam se svog zadnjeg odlaska u diskoteku, dolaska kući, objavljivanja fotografija.

Sjećam se i pitanja u inboxu: “Nejra, zašto piješ alkohol?”. Zapitala sam se kakvo je to suludo i glupo pitanje. Odgovorila sam sama sebi:”Pa jer mi se pije, jer svi piju…” Odzvoniše mi moje riječi. Zar ja nisam ona koja bježi od utabanih puteva, ona koja ne želi biti kao svi ostali?!? Bilo, pa prošlo… Život se nastavlja. Brišem iz prijatelja ljude koji mi stvaraju neugodnosti… Onda, jednog dana pronađem video o smislu života. Imao je veze i s vjerom… Onako, malo proanaliziram. Nakon nekoliko dana, pojavim se na času vjeronauke. Baš taj dan, profesor je dijelio CD-ove gdje je, između ostalog, bio video gdje se nogometaš sruši u sred utakmice mrtav. Bilo je tu priča i o Muhammedu, alejhi selam.

CD sam pregledala nekoliko puta. Ne znam šta se tako promijenilo u nekoliko dana što se tiče mog shvatanja, da li je neko iskreno uputio dovu ali znam da sam te noći, gledajući isti CD plakala kao malo dijete nad svojim grijesima. Osjećala sam gušenje. Nisam govorila nikom ništa. Kako objasniti nešto što ni sam ne razumiješ? Onda je počeo period učenja, istraživanja i pala je odluka:”Od sutra počinjem obavljati namaz”. Nekoliko mjeseci kasnije, odlučila sam se i pokriti. I tek mi je tad srce bilo na mjestu. Mojoj potrazi je došao kraj. Hvala Allahu na uputi. 💖

Preuzeto sa Fb stranice: Oaza Tuzla