Vjernici pomažu jedni druge

Islam je došao kada su ljudi bili razdvojeni na sekte, frakcije i plemena. Uzvišeni Allah je islamom ujedinio ljude i spojio njihova srca, kao što On Uzvišeni kaže:  “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji…” (Ali Imran, 103.)

Muslimani osjećaju da su individue, ali i da su istovremeno dio velike grupe – jednog ummeta. Obzirom na ovo, musliman bi trebao za ostale htjeti i voljeti ono što voli i za sebe. Postoje prava i dužnosti koje proizlaze iz pripadnosti ummetu, a jedno od najvećeih je da se vjernici međusobno podržavaju.

Važnost uzajamne podrške u ummetu

Međusobna podrška je od velike važnosti u životu, a bez toga je muslimanska zajednica izložena pred svojim neprijateljem i podložnija je porazu. S druge strane, ako se članovi društva drže zajedno, podržavaju vjeru  i oslanjaju na Uzvišenog Allaha, onda to vodi do toga da  lakše funkcioniraju i pobjede potencijalnog neprijatelja. Ovo je obećanje Uzvišenog Allaha, jer On kaže: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.” (El Hadždž, 41.)

Muslimani podržavaju svog Gospodara. To se postiže kroz suzdržavanje od činjenja loših djela, te pokornost Njemu, a ne kršenje Njegovih granica. Mi muslimani bismo trebali podržavati svoju braću i sestre, a to se postiže kroz pomoć kad god im je to potrebno, odvraćanje od tlačenja ako su potlačeni ili čak odvraćanje ako su tlačitelji.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Podrži (pomozi) svog brata bez obzira da li je tlačitelj ili potlačen.”,  a na to su ashabi upitali: “Allahov Poslaniče, ali kako da podržavamo nekoga ako je tlačitelj? ..? na šta on, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Vi ga možete spriječiti da čini tlačenje i tako ga možete podržati.” (Buhari)

“Ne” predislamskoj plemenskoj netrpeljivosti

Prevladavajući koncept međusobne podrške u predislamsko doba bila je plemenska ili obiteljska podrška, bilo da je ta podrška bila ispravna ili nije. Stoga, kad god bi došlo do spora između dvije osobe, pleme bi podržalo onu koja mu pripada, čak i ako je ta osoba bila agresor i tlačitelj. Međutim, kada je islam došao, ukinuo je ovaj fanatičan koncept koji je bio u suprotnosti s primarnim osnovama na kojima se gradi dobar moral.

Zamijenio ga je plemenitim moralnim konceptom koji je predstavljen u potpori potlačenih protiv tlačitelja, čak i ako je tlačitelj rođak, a potlačeni nije. Ovaj koncept u islamu nalazi se u mnogim ajetima. Na primjer, Uzvišeni Allah kaže:

• Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo – i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. (El-E’nam, 152.)
• O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! (El-Ma’ide, 8.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je i sam podržavao potlačene, a također je i naredio svom Ummetu da ih pomogne, bez obzira na boju i rasu, rekao je: “Svaku osobu koja napusti brata muslimana u situaciji u kojoj je narušena njegova nepovredivost i ocrnjena njegova čast, Allah Uzvišeni će njega (tu osobu) ostaviti u situaciji u kojoj bi On volio da ga Allah podrži. Svako ko podrži muslimana u situaciji u kojoj je narušena njegova nepovredivost i njegova čast ocrnjena, Allah Uzvišeni će ga podržati u situaciji u kojoj bi želio da ga Uzvišeni Allah podrži.” (Ahmed, šejh Albani ga je ocijenio da je hasen)

Izvor: www.islamweb.net