“Ya Rabbi, Ya Rabbi!” – “Gospodaru, Gospodaru!”

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Zaista je Uzvišeni Allah dobar i ne prima ništa osim dobro; i zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, te je rekao:“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite…” (El-Mu’minun, 51.) i rekao je Uzvišeni: “O vjernici, jedite od dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni, ta vi samo Njemu robujete.” (El-Bekare, 172.) Pa je nakon toga Poslanik spomenuo čovjeka koji je dugo putovao raščupane i prašnjave kose ruku pruženih prema nebu: “Gospodaru, Gospodaru!”, a on se hrani haramom, piće mu je haram, njegova je odjeća haram, othranjen je haramom; pa kako da mu se dova usliša!?” (Muslim, 1015)

Ove riječi Poslanika, alejhis-selam, govore nam o adabima dove, njenim uzrocima koji se trebaju ispuniti da bi se dova uslišala kao i o zaprekama koje sprečavaju njeno uslišanje.

Poslanik, alejhis-selam, spomenuo je ovdje četiri uvjeta koji se postavljaju da bi dova bila uslišana, a to su:

1. Dugo putovanje

Putovanje samo po sebi iziskuje uslišanje dova, kako se kaže u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejra:

“Tri su dove sigurno uslišane, u to nema sumnje: dova onog kome je učinjeno nasilje, dova putnika namjernika i dova roditelja za svoje dijete.”(Buhari,32)

Ovaj hadis bilježi i Ebu Davud, Ibn Madža i Tirmizi. Kod Tirmizija stoji:

“…roditeljska dova protiv svog djeteta.”

Sve što je duže putovanje, veća je vjerovatnoća da dova bude uslišana jer je normalno da izazove plimu osjećaja zbog daljine svoga doma i teškoća koje se podnose na tom putovanju. Poznato je da je skrušenost duše i srca jedan od najvećih uvjeta za uslišanje dove;

2. Ishabanost odjeće, iscrpljenost i neurednost, raščupanost i prašnjavost također su jaki razlozi da dova bude uslišana.

To se potvrđuje u poznatom hadisu u kojem je Poslanik, alejhis-selam, rekao:

“Možda neki raščupan i prašnjav čovjek pohabane odjeće kojega se tjera s vrata, da zatraži nešto od Allaha, Allah bi mu to dao.” (Muslim, 2622)

Kada bi Poslanik, alejhis-selam, htio klanjati (namaz za kišu) el-istiska, odlazio bi u pohabanoj odjeći, skrušeno se moleći;

3. Podizanje ruku k nebu jer je to jedan od lijepih adaba dove preko kojeg se očekuje da dova bude uslišana.

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao:

“Zaista je Uzvišeni Allah stidljiv i plemenit; i On se stidi čovjeka koji podigne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne!” Hadis bilježe imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madža. Slično se prenosi i od Enesa, Džabira i drugih.

Poslanik, alejhis-selam, je u dovi na salatul-istiskau toliko dizao ruke da bi mu se vidjela bjelina ispod pazuha, dok je u bici na dan Bedra, moleći Allaha za pomoć protiv mušrika, toliko podigao ruke da mu je ogrtač pao s ramena.

Od Poslanika, alejhis-selam, prenose se razni načini podizanja ruku prilikom učenja dove;

4. Uporno ustrajavanje u upućivanju dove Uzvišenom Allahu uz stalno ponavljanje Njegovih svojstava i imena, koja upućuju da je On iznad svega i stvaralac svega. To je jedan od najvažnijih uvjeta za uslišavanje dove.

Ako se makar malo osvrnemo na kur’anske dove, vidjet ćemo da skoro sve počinju s imenicom Gospodar. Uzvišeni kaže jezikom iskrenih i bogobojaznih vjernika:

“A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju” (El-Bekare, 201.)

“Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti…” (El-Bekare, 286.)

“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na Pravi put ukazao…” (Ali Imran, 8.)

Što se tiče stvari koje sprečavaju uslišanje dove, Poslanik, alejhis-selam, rekao je da se sve vraćaju na preveliko upražnjavanje harama u jelu, piću i odjeći.

Prema tome, jedenje, pijenje, oblačenje harama i hranjenje haramom neminovno sprečavaju uslišanje dove.

Riječi Poslanika, alejhis-selam: “…pa kako da se ovom dova usliša!?” znače: kako da mu se udovolji?! Ovaj dio hadisa došao je u upitnoj formi kojom se želi izraziti čuđenje zbog takvog postupka i njegovu nemogućnost realizacije. Međutim, ipak ta forma nije kategorička u vezi s pitanjem nemogućnosti uslišavanja i njegove apsolutne zabrane. Iz toga se može razumjeti da je pretjeranost u haramu i hranjenje haramom jedan od razloga koji sprečava uslišanje dove.

Ponekad činjenje praktičnih harama može biti zapreka da dova bude uslišana, kao što to može biti i zanemarivanje obaveza. Činjenje ibadeta jeste razlog koji obavezuje da dova bude uslišana. Zato su se oni koji su ušli u pećinu koju im je stijena nakon njihova ulaska zatvorila pozvali na svoja dobra djela koja su iskreno u ime Allaha radili i zamolili Allaha spominjući ih. Allah im je udovoljio molbi.

Pripadnici selefa govorili su: “Ne očekuj s nestrpljenjem da ti se dova usliša kad si joj puteve zatvorio grijesima!”

“Mi molimo Boga u svakoj nevolji i nedaći, ali Ga potom u blagostanju i dobroti zaboravljamo; kako se nadati da nam On dovu usliša kad joj puteve grijesima zatvorismo!”