Zaboravljanje loše stvari koja se desila

Od neophodnih uzroka sreće i prestanka tuge i brige je ulaganje napora da se otklone stvari koje donose tugu i postizanje stvari koje donose sreću. Ovo se postiže zaboravljanjem loše stvari koja je prošla i nad kojom čovjek nema moć da je vrati i saznanje da je okupiranje uma sa onim što je prošlo besmisleno zapravo glupo, ograničeno i ludost. Iz tog razloga čovjek se mora boriti sa svojim razumom da ne razmišlja o njima. On se takođe treba boriti sa svojim razumom da ne brine o budućnosti niti da pridaje pažnju iluzijama siromaštva, straha ili drugih neugodnih stvari o kojima misli da će mu se desiti u budućnosti. On treba znati da niko ne zna šta će se desiti u budućnosti, bilo dobro ili zlo, zadovoljstvo ili bol, sve to je u Allahovim rukama jedino. Rob nema kontrolu nad tim. Njegova jedina obaveza je da se trudi da uradi ono što će mu koristiti u budoćnosti i otkloniti zlo od njega. On takođe treba znati da kada rob okrene svoju glavu od brige za budućnost u svojim stvarima i osloni se na svog Gospodara za njihovo poboljšanje i zadovoljan je sa onim što će Njegov Gospodar uraditi za njega; kada sve to uradi njegovo srce će biti smireno, njegovo stanje će biti dobro a brige i tjeskobe će nestati.

Od korisnih stvari koje čovjek može uraditi u pogledu budućnosti svojih stvari je učenje dove koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem imao običaj učiti:

„Bože moj, popravi Ti moju vjeru, koja je moja zaštita, i popravi mi ovaj moj svijet na kojem živim; i popravi mi moj ahiret, na koji mi se je vratiti, i život mi učini povećanjem svakog dobra, a smrt mi učini rasterećenjem od svakog zla!“ (Muslim) 

I takođe njegove riječi:

„Bože moj! U tvoju milost se nadam zato me ne prepuštaj samom sebi ni koliko treptaj oka, i učini dobrim sve moje stvari, nema nikoga dostojnog obožavanja osim tebe. “ (Ebu Davud)

Ako rob prouči ovu dovu koja sadrži traženje poboljšanja njegove budućnosti kako u pogledu njegove vjere tako i dunjalučkih stvari; ako to kaže sa prisutnim i svjesnim srcem i istinskom i iskrenom namjerom, povezano sa ozbiljnim trudom da ga postigne, Allah će mu zasigurno dati ono što je tražio, u šta se nadao i za šta se borio da postigne. Kao posljedica toga, njegova briga će se promjeniti i postati sreća i užitak.

Abdur-Rahman bin Nasir As-Sadi, rahimehullah. . .