Zaboravljeno dobročinstvo / U svemu je hajr
Zaboravljeno dobročinstvo
Prenosi se da je jedan kralj na najstrašniji način kažnjavao svoje podanike. Svakoga ko počini neku grešku u njegovom kraljevstvu bacao je gladnim psima. Jednoga dana jedan od njegovih vezira je napravio pogrešan postupak, te kralj naredi da ga dovedu kako bi mu izrekao presudu. Kada dođe pred kralja i sazna za svoju kaznu, vezir poče da moli: – Plemeniti kralju, služio sam vas deset godina, pa vas molim da mi odgodite kaznu za deset dana. Kralj se smilova i naredi da ga puste uz obećanje da će se vratiti za deset dana.
Nakon što napusti kraljeve odaje, vezir požuri kod čuvara pasa: – Molim te, tako ti Allaha, dozvoli mi da brinem o njima samo deset dana! Čuvar se začudi, te ne znajući za njegovu presudu, reče: – Nemaš nikakve koristi od toga, zašto želiš da radiš moj posao? – Sve ću ti objasniti nakon deset dana, ako Allah da, samo mi dozvoli da budem njihov čuvar! – obeća mu vezir. Čuvar pristade i predade mu ključeve.
Svakoga dana vezir je psima donosio hranu, te ih hranio svojom rukom, trenirao ih i igrao se s njima. Brinuo je o njima kako bi izgradio blizak odnos. Nakon deset dana otišao je kod vladara, onako kako je i obećao. Kada ga ugleda, bez imalo milosti, kralj naredi da dovedu pse i puste ih na vezira. Kraljeve sluge i podanici su sa strahom posmatrali nemili događaj. Ubrzo se pojavi čuvar sa psima, ali kada ih pustiše, oni potrčaše ka veziru ližući ga i obavijajući se oko njegovih nogu. Kralj nije mogao sakriti svoje iznenađenje, pa upita: – Šta se dešava? Šta si im učinio pa te nisu dokrajčili kao one prije tebe? A mudri vezir mu odgovori: – Njima sam bio čuvar deset dana pa nisu zaboravili moju dobrotu, a tebe služim deset godina, pa si zbog jedne greške zaboravio svo dobro koje sam ti učinio!
Kralj se, postiđen pred riječima vezira, smilova i oslobodi ga.
_____________________________
U svemu je hajr
U jednoj bogatoj zemlji vladao je kralj. Imao je vjernog slugu, svog vezira, koji ga je uvijek i svuda pratio, a bio je poznat po tome što je kralju često govorio rečenicu: “U tome je hajr (dobro).” Kralj je zapadao u različite neprilike i pomalo ga je već frustrirala ta rečenica koju je vezir stalno ponavljao. Jednog dana kralj se nalazio sa svojom svitom u lovu želeći da isproba svoju novu pušku. Zbog neispravnosti puške, prilikom pucnja kralj je izgubio jedan prst na ruci. Vezir, kao i uvijek reče: “Poštovani kralju, nemojte se uzrujavati, u tome je hajr.” Vidno ljut, kralj otjera svoga vezira i naredi da ga zatvore u tamnicu.
Nedugo nakon toga kralj je putovao lađom želeći da upozna svijet. Allah odredi pa ga zadesi veliko nevrijeme i doživje brodolom, zajedno sa članovima svoje svite našao se na jednom ostrvu kojeg su naseljavali ljudi koji su obožavali kipove. Klanjali su im se i prinosili im žrtve. Kada zarobiše kralja sa njegovom svitom, odlučiše ih kao žrtvu prinijeti kipovima. Kada je došlo na red da kralj bude ubijen, Allahovom voljom, oni uočiše da on nema prsta. Prema njihovom vjerovanju, nije priličilo da svome “bogu” prinesu žrtvu koja je imala fizički nedostatak, stoga kralja odmah protjeraše sa ostrva.
Kralj se, uz Allahovu pomoć, uspješno vratio u svoje kraljevstvo, sjetio se vjernog vezira i tražio je od svojih podanika da ga vrate na dvor kako bi ga nagradio. Kada mu dovedoše vezira, kralj mu se istinski obradovao, ispriča mu šta se desilo i kako je shvatio da je vezir mislio dobro kada mu je rekao da je bio hajr kada je ostao bez prsta. – Zbog svega toga, odlučio sam da te nagradim kako to i zaslužuješ, ali i da te zamolim da mi halališ zbog toga što sam te protjerao-, reče kralj. Na to mu sluga opet odgovori: – Nema potrebe da se izvinjavate poštovani kralju, u tome je hajr. Kralj se malo trznu, iznenađen odgovorom i upita slugu:
-Tako ti Allaha, kako to sada misliš? Dugo vremena si proveo u tamnici, a sada tvrdiš da je i u tome bio hajr? Vezir odgovori: – E pa vidite, da me niste protjerali, ja bih sigurno bio u vašoj sviti, te bi i mene zasigurno ubili i prinijeli kao žrtvu.
Iz knjige: Lijep odgovor
Dr Abir Abdullah En-Nei’m