Zadnja godina života u pokornosti Allahu

Priča o mladiću iz Sarajeva koji je preselio na ahiret 8. januara 2016. godine, u 21. godini života, a koji je se nedugo prije toga vratio vjeri i ostavio poročni život…

U ovom kratkom dunjalučkom životu sve se u našim životima događa s razlogom i u svemu se može uočiti obilje Allahove mudrosti i milosti. Mnogi ljudi ulaze u naš život i, iako se kratko zadrže na dunjaluku, ostave veliki trag na nas, Allah podari da budu sebeb da uzmemo brojne pouke i da se skrušenije vratimo Njemu.

Danas sam se rastao od svoga brata po vjeri, Emraha Dragolovčanina. Iako ga nisam dugo poznavao, ipak je i to malo vremena bilo dovoljno da ga zavolim u ime Allaha… Upoznali smo se u Tuzli, u jednom kafiću u kojem sam radio u vrijeme kada je on sa jednim prijateljem iz Sarajeva došao u obilazak Tuzle. S obzirom na to da sam radio kao konobar, bio sam komunikativan, otvoren prema drugima i uvijek sam nastojao uspostaviti kontakt s ljudima i stvoriti dijalog, tako da sam se i tada sprijateljio sa Emrahom i stvorilo se prijateljstvo kojem se nisam ni nadao.

Međutim, jedno vrijeme nismo se čuli jer smo bili  udaljeni… I u mome životu u tom su periodu nastali određeni pozitivni prevrati – vratio sam se vjeri i Pravome putu. Jednoga dana javio mi se Emrah i, između ostalog, upitao da li sam se vratio Pravome putu, na šta sam ja odgovorio da jesam. Obradovao se mom odgovoru i potvrdio da se i on prije mene vratio Allahu i ostavio sve poroke…

Ali opet poslije tog razgovora nismo se čuli dok do mene nije došla vijest da je preselio zbog teške bolesti. To me jako pogodilo i rastužilo, ali kad  sam malo razmislio, zahvalio sam Allahu što ga je uzeo čistog, u stanju kada se pokajao za svoja djela… U tom trenutku još sam bolje shvatio blagodati vjere, osjetio Allahovu milost, shvatio kratkoću i prolaznost ovoga svijeta i koliko smo i Emrah i ja sretni što nam se Allah smilovao i podario nam uputu.

Mnogi od nas zavaravaju se i misle da je život dug i da ima vremena za pokajanje, za povratak Allahu, odgađaju to za stare dane, ali sada sam shvatio da je to samo obmana, jer i moj Emrah bio je u cvijetu mladosti, u dvadeset jednoj godini života Allah ga je uzeo Sebi… Velika je to pouka, da ne trebamo odgađati pokajanje, da nam je smrt bliža nego vratna žila kucavica i da je najvažnije u kakvom ćemo stanju preseliti svome Gospodaru: kao pokajnici ili kao grješnici.

Hvala Milostivom, koji je podario da Mu se Emrah vrati kao pokajnik, kao vjernik, to je najveća blagodat… Kako je lijepo vidjeti na njegovom FB profilu sliku na kojoj stoji: “Ja čvrsto vjerujem da nema drugog Boga osim Allaha, dž.š“. Molim Allaha da se smiluje mom bratu Emrahu i u Džennet ga uvede!

“Život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna!” (Kur’an 40:39)

Brat A. T.