Zadovoljstvo Allahovom odredbom
Na času arapskog jezika imali smo izreku u kojoj se spominje zadovoljstvo Allahovom odredbom, kao i to da Uzvišeni Allah najpravednije dijeli Svoje blagodati robovima. Potaknut temom profesor iz Sirije nam je ispričao priču o svom prijatelju.
„Imao sam prijatelja. Oženio je suprugu sa kojom deset godina nije imao djece. Cijelo to vrijeme, posjećivali su doktore. Prijatelj je želio da dobije dijete. Iako su doktori konstatovali da je supruga potpuno zdrava i dalje nisu imali djece. S obzirom da je mnogo voljela supruga, predložila mu je da oženi drugu ženu- njenu prijateljicu koja je bila razvedena i već imala jedno dijete iz prvog braka. Rekla mu je: ‘Mnogo te volim. Oženi moju prijateljicu koju također volim. Ona već ima dijete i može rađati. Ako vam Allah dadne dijete, ja ću se radovati. To dijete će biti dijete od muža kojeg mnogo volim, i dijete od prijateljice koju mnogo volim.’
I tako, prijatelj je oženio drugu ženu. Živjeli su dvije godine u braku, a da ni druga žena nije rodila dijete. Nakon toga, izbilo je veliko razilaženje između mog prijatelja i njegove prve žene. To razilaženje je završilo rastavom braka. Prijatelj je mnogo zavolio drugu ženu koja je bila mlađa od prve. Nastavio je s njom živjeti. I dalje nije imao djecu. Zato je otišao u jedan od velikih arapskih gradova zajedno sa suprugom, kako bi mogao potražiti bolju medicinsku pomoć. Nakon više pokušaja, vještačkom oplodnjom, njegova supruga je ostala trudna. Trudnoća je bila rizična i zahtijevala je mirovanje, pa je supruga provela dva mjeseca u bolnici mirujući pod nadzorom doktora. Nakon dva mjeseca je otpuštena uz strogu preporuku mirovanja. Cijele dane je provodila u krevetu. Prijatelj je pazio na nju, usluživao je i ispunjavao svaku njenu želju. Nakon nekog vremena saznali su da nosi trojke, tri sina. Njegovoj sreći nije bilo kraja.
Jednog dana prijatelj je poslom izašao iz kuće. Telefon je zazvonio i supruga se javila. ‘Žao nam je’- rekao je glas iza slušalice. ‘Vaš suprug je poginuo u saobraćajnoj nesreći.’ Njegova supruga je bila pogođena teškom tugom zbog tog gubitka. Dva mjeseca kasnije, rodila je tri sina koji su fizički potpuno isti kao moj prijatelj. Želja moga prijatelja se ispunila. Ali, on nije vidio svoje sinove. Nije dočekao da se rode. Moj prijatelj je umro prije. Koliko mudrosti i ibreta u ovom događaju. Allah uistinu pravedno daje.“
___________________
Ova priča je prepuna poruka i mudrosti. Mnogo mi se svidjela, jer njena pouka je ogromna. Ono što nam Allah dž.š. dadne ili ne dadne, mudrost je Njegova. On nam daje tačno onoliko koliko nam treba, ni manje ni više. Nikada ne trebamo željeti nešto „na silu“. Nikada ne trebamo vidjeti u životu samo ono što nemamo. Jer, možda da vidimo ono što imamo, možda bi na Allah darovao i ono što nemamo kao milost Svoju i nagradu za strpljenje i zadovoljstvo Njegovom odredbom.
A šta je ono što nemamo u moru Njegovih blagodati?