Zahvalnost

Možda nismo ni svjesni koliko je bitna zahvalnost Gospodaru na blagodatima ali i onome što se nama čini da nije blagodat. Možda nismo ni svjesni da nema istinskog vjerovanja bez potpune predanosti i zahvalnosti Njemu. Učeči suru Ez- Zumer nailazim na 7. ajet koji glasi: „Ako vi budete nezahvalni – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni.“

Zastajem na ovom ajetu i u mojoj podsvijesti se javljaju drugi ajeti, kao dopuna ili odgovor na ovaj: „A ti, o dušo smirena,  vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,  pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj!“ (Sura El- Fedžr, 27-30)

Da bi duša bila smirena, potrebno je da bude zadovoljna. Čime? Gospodarom svjetova. Kako? Na svemu što On daje, na svakoj Njegovoj odluci. Šta je put do zadovoljstva? Zahvalnost. Istinska zahvalnost. I tek kada je rob zadovoljan svojim Gospodarom i zahvalan Mu, tek tada dolazi Njegovo zadovoljstvo robom. I to je konačno put koji vodi Džennetu. A rob je među Njegovim robovima (posebnim, odabranim).

„A malo je Mojih robova zahvalnih!“  (Sura As- Sebe, 13)

Razmišljam. Koliko nas od srca, sa žarom i radošću uči posljednje ajete sure El- Fedžr, a koliko nas je istinski zahvalno (a ako mi nismo zahvalni On nije zadovoljan sa nams). I kada nam “ide”, i kada nam “ne ide”. Jer, nije zahvalnost samo biti zahvalan na dobru. Na onome što se nama sviđa. Zahvalnost je biti zahvalan Allahu i onda kada nam se svijet ruši i kada mislimo da nam je najgore na cijelom svijetu. Zahvalnost je biti zahvalan i na onom što nemamo. Na onome što toliko želimo a On nam je iz mudrosti Svoje uskratio. A to uistinu nije lahko! I zato je malo zahvalnih robova Njegovih.

Ključ i tajna povećanja čak i ovozemnih blagodati je u istinskoj zahvalnosti. Gospodar naš je u 7. ajetu sure Ibrahim objavio: „I tvoj Gospodar je obznanio: ako budete zahvalni, Ja ću vam blagodati povećati.”

Kako se truditi da postignemo zahvalnost a time i uspjeh na oba svijeta? Svaki put kada se u nama javi osjećaj nezahvanosti i nezadovoljstva (jer ovo dvoje ide zajedno baš kao i zahvalnost i zadovoljstvo), sjetimo se da imamo mnogo drugih blagodati iako ih ne moramo imati. Nismo ih ničim zaslužili niti smo ičim svoga Gospodara zadužili da nam ih dadne. Možda nemamo imetak ali imamo zdravlje. Možda nemamo zdravlje ali imamo imetak kojim možemo da se liječimo za razliku od onih koji ga nemaju. Možda imamo zdravo potomstvo. Harmoničnu porodicu. Iznad svega, imamo uputu. Imamo Njega kao Gospodara. Zar to nije dovoljno za osjećaj zahvalnosti? Imamo svi sigurno dosta. Možda i previše u odnosu na svoju „zahvalnost“!

Zamislimo, da i to što imamo možemo u jednom trenutku izgubiti. I tek onda shvatiti da nismo bili dovoljno zahvalni na svemu što smo imali. Kako mi jedna osoba reče, nakon što su joj se uši „isključile“ zbog vode: „Koliko smo nezahvalni. U jednom danu samo biti bez sluha kolika je poteškoća. Allah nam u momentu može oduzeti blagodati koje svakodnevno ne primjećujemo.“

I zaista je tako. Sve što imamo u jednom danu može nestati. Sve. Cijenimo ono što imamo. Budimo zadovoljni i zahvalni Onome koji sve daje. Doista je zahvanost ključ sretnog života na oba svijeta.

Halima Lj.