Zamke interneta: Žrtva cyber nasilja / Ovisnost o internetu može dovesti do razvoda braka

Potresna priča o 15-godišnjakinji koja je izvršila samoubistvo zbog zlostavljanja vršnjaka

Sve je počelo u sedmom razredu, imala je tad 12 godina, kada je s prijateljima pričala putem web kamere, upoznala je i mnoge nove ljude. Nažalost, grešku je počinila kada se slikala u toplessu. Godinu kasnije preko Facebooka joj se javio jedan mladić koji je nekako došao do njene fotografije u toplessu, znao je sve o njoj – adresu, u koju školu ide, kako joj se zovi prijatelji, roditelji…

Carol Todd kazala je kako je trenutak nesmotrenosti i nepažnje uništio život njene kćeri. Mnogi ce osuditi to što je još kao 13-godišnjakinja podigla majicu i pokazala grudi, ali nažalost to nije rijetkost među mladima u toj dobi (ne kod muslimana vjernika, n. op.). No, to im može unišiti život. Osoba koja je “ulovila” taj trenutak svima je slala Amandu u toplessu, pa su je vrlo često nazivali i porno zvijezdom.

Majka je kazala kako je fotografija bila poslana čak i učiteljima njene kćeri! Dodaje kako je Amanda u posljednje vrijeme bila bolje, tako se barem činilo, išla je na terapije i činilo se kao da se njen život vratio u normalu. Kako javljaju kanadski mediji, ona je na YouTube postavila video u kojem nije govorila već je poruke pisala na papir i pokazivala kameri. Na snimci se ne vidi niti njeno lice, no policija je potvrdila kako se radi upravo o njoj.

Na snimci koja traje skoro devet minuta, djevojka je opisivala kako je godinama zlostavljana od strane vršnjaka, zbog toga je čak promijenila i školu, pokušala se ubiti. Sve je počelo u sedmom razredu, imala je tad 12 godina, kada je s prijateljima pričala putem web kamere, upoznala je i mnoge nove ljude. Nažalost, grešku je počinila kada se slikala u toplessu. Godinu kasnije preko Facebooka joj se javio jedan mladić koji je nekako došao do njene fotografije u toplessu, znao je sve o njoj – adresu, u koju školu ide, kako joj se zovi prijatelji, roditelji…

Nakon što ona nije željela imati nikakve veze s njim, njenu fotografiju proslijedio je svima. Vrlo brzo Amanda je postala depresivna, anksiozna, a utjehu je nakon nekog vremena počela tražiti u drogama i alkoholu. Promijenila je školu, našla nove prijatelje. No, mladić je i dalje njenu fotografiju slao okolo, na Facebooku je napravio profil a za profilnu sliku stavio je fotografiju s njenim prsima. “Plakala sam cijele noći, izgubila sve prijatelje, i poštovanje koje su drugi imali prema meni, svi su me mrzili”, stoji na jednoj od poruka na snimci.

Nakon toga počeli su je zlostavljati i u novoj školi, pa je opet uslijedilo preseljenje. U novoj školi upoznala je mladića kojemu se sviđala, no grupa djevojčica zbog toga ju je pretukla! I to je sve bilo snimljeno! “Dotrčali su nastavnici, no ja sam samo ležala u blatu, tu me pronašao moj otac, odveo kući, a tamo sam popila izbjeljivač pokušavši se ubiti.”, opisivala je djevojka koja je spašena jer je hitno odvezena u bolnicu.

“Borim se da ostanem na ovom svijetu! Ne radim ovo da dobijem pažnju, radim ovo da bih pokazala da mogu biti jaka. Sama sebi činim stvari kako bi bol otišla, jer radije ozljeđujem sebe nego druge.”, poručila je djevojčica iz Vancouvera koja je mjesec dana nakon tih poruka pronađena mrtva. Policija vjeruje kako se radi o samoubistvu, no istraga i dalje traje. Kanada je šokirana, no postavlja se pitanje – kada ćemo početi ozbiljno shvatati poruke koje mladi objavljuju na društvenim mrežama (index)
________________________

Ovisnost o internetu može dovesti do razvoda braka

Smatra se kako ovisnici o internetu uvelike zaboravljaju i zanemaruju ono što se smatra ‘normalnim životnim navikama’ kako bi se u što većoj mjeri posvetili svom hobiju koji je odavno to prestao biti. Pojedinci čak idu toliko daleko da svojim ‘virtualnim svijetom’ zamijene onaj realni te ga doživljavaju jednako intenzivno i emotivno kao i onaj ‘pravi’ život. Još veći problem nastane kad se zbog upražnjavanja te ovisnosti, počnu zanemarivati i esencijali faktori življenja, poput hrane i sna.

Ono što je tom hobiju dalo ipak klasifikaciju ‘ovisnosti’, činjenica je i kako nerijetko korisnici imaju potrebu sve više i više vremena provoditi na internetu te, ukoliko to iz nekog razloga nije moguće, osjećaju krajnje nezadovoljstvo. Tako dolazi do gubitka kontrole, pa poricanja problema, lažnih isprika, osjećaja krivnje, ali i nemogućnosti da nešto promijene svojom voljom. Školski primjer simptoma ovisnosti. Nadalje, ukoliko je korisnik onemogućen ostvariti željeni kontakt s računalom, reakcija je vrlo slična onoj kad narkoman dođe u krizu (naravno, u slučaju blaže ovisnosti o opijatima, op.a.).

Loše raspoloženje, nervoza, razdražljivost, nesanica, znojenje, lijenost te stav kako je život bez računala jednostavno besmislen. Virtualni svijet uvelike služi kao bijeg iz realnosti, osobama koje su naglašenog senzibiliteta, depresivne ili jednostvano onemogućene, bilo iz ‘konkretnih razloga’ ili sušte lijenosti, nositi se s problemima svakodnevice. Nije nepoznanica kako postoje i slučajevi kad pojedinac ne odlazi na posao, fakultet, školu i slično, kako bi mogao ostati uz ekran svog računala.

Mentalna ili fizička bol kad korisnik nije u mogućnosti biti online
Psihologinja Kimberly­ S. Young osmislila je i ljestvicu kojom možete doći do vlastite procjene potencijalnog problema. Poanta je u tome da ako odgovorite pozitivno na četiri ili više od dolje navedenih stavki, vrijeme je da se obratite nekome za pomoć:

1. Pretjerano sam zaokupljen internetom (mislim o njemu i dok je ugašen).

2. Da bih postigao zadovoljstvo, potrebno je ulagati sve više vremena.

3. Osjećam gubitak kontrole nad korištenjem interneta.

4. Osjećam uznemirenost i razdražljivost kada pokušam skratiti provedeno vrijeme na internetu ili prestati koristiti se internetom.

5. Internet mi je način bježanja od problema ili emocija s kojima se teško nosim (bespomoćnost, krivnja, anksiznost, depresija).

6. Lažem članovima obitelji i prijateljima da bih prikrio koliko sam zaokupljen internetom.

7. Ugrožavam ili riskiram gubitak važnih odnosa, posla, školovanja ili karijere zbog interneta.

8. Unatoč velikom ulaganju novca i dalje ustrajavam na internetu.

9. Prolazim apstinencijsku krizu kada je internet isključen (porast depresivnosti, anksioznosti).

10. Ostajem na internetu dulje nego što sam planirao.

Iako se nudi mogućnost liječenja protiv te ‘najmodernije’ ovisnosti, problem je taj što u slučaju ovisnosti o internetu, nije moguća potpuna apstinencija. Naime, sam kompjuter je danas postao nezaobilazan dio, čak i potreba svakodnevnog života u razvijenijim zemljama. Tako je cilj terapije ovisnicima probuditi zanimanje za razne druge aktivnosti u slobodno vrijeme, poput primjerice sporta. No, kineski su liječnici još 2008. godine proveli istraživanje na 1300 korisnika koji dnevno provedu više od šest sati na internetu. Došlo se do zaključka kako ta ovisnost najviše pogađa osobe u dobi od 18 do 30 godina te kako su neki od simptoma ovisnosti i žudnja za uključivanjem na internet, ali i mentalna ili fizička bol kad korisnik nije u mogućnosti biti online.

– Temeljna razlika između ‘straromodnih’ ovisnosti i ovih iz novijeg vremena, u tome je što u organizam ne unosimo nikakve tvari već uporabom određenih tehničkih sredstava postižemo određeni stupanj zadovoljstva i ugode – iznio je psiholog Zoran Šimić u svom istraživanju na ‘tehnološku’ ovisnost te dodao kako je razlika i u tome što se ”kod ‘tehnološke’ ovisnosti ne stvara fiziološka ovisnost, kao kod alkoholizma ili narkomanije, već samo psihološka”.

Šimić je u svom istraživanju i naveo tipove ovisnosti o internetu, koje dijeli po sadržaju i aktivnostima: ovisnici o informacijama, ovisnici o računalnim igrama putem interneta, ovisnici o ‘chatu’ (pričaonicama) i e-mail porukama, ovisnici o ‘cyber’ seksu, ovisnici o kockanju putem interneta te ovisnici o kupovini putem interneta. Nadalje, naveo je i kako su istraživanja pokazala kako je najviše ovisnika o chatu i e-mail-u, a najmanje o kockanju i kupovini putem interneta.

No, psiholog napominje kako ne ”ne postoje jednoznačni kriteriji po kojima se kod nekoga utvrđuje postojanje ovisnosti o internetu”. Kao obilježja tih ovisnika naveo je ona da ”internet ima središnje mjesto u njihovom životu (i kad nisu spojeni na internet, razgovaraju i razmišljaju o njemu), internet im postaje važniji od prijatelja ili obitelji, potrebno im je sve više i više vremena provoditi uz internet da bi postigli jednako zadovoljstvo, ostaju spojeni na internet duže nego što su planirali, zbog interneta je smanjena učinkovitost na poslu ili u školi/fakultetu, više puta su bezuspješno pokušavali kontrolirati pristup internetu (pokušaj smanjenja ili potpunog prekida korištenja interneta), osjećaju se nemirno, zlovoljno, potišteno ili razdražljivo ako im je onemogućen pristup internetu, često im je internet način bijega od problema i slično”.

U nekim slučajevima u konačnici dolazi i do razvoda braka, gubitka posla, poteškoća u učenju ili spremanju ispita, financijske poteškoće i brojnih drugih problema. (dalje.com)