Zapostavljanje porodice

Zapostavljanje porodice kao posljedica pretjerivanja u vjeri

Muslimani su uvijek i u svakoj situaciji ambasadori islama i toga moraju biti svjesni. Moraju dobro da vode računa o svojim postupcima kako zbog svog lošeg odnosa prema okolini ne bi bili uzrokom loše slike o pripadnosti islamu. Kaže Allah, dželle šanuhu: “…i nastoj da time što ti je Allah dao, stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu.“/El Hadid 77/

Dakle, život muslimana je posvećen želji da stekne Allahovo zadovoljstvo i postigne ulazak u dzennet ali da bi to sa zadovoljstvom i bez teškoće ostvario, ne smije da zapostavi ni život na ovom svijetu niti da otežava taj put koji je lagan jer nam Gospodar naš ne želi otežavati već olakšati i niko nema pravo da svojim pretjerivanjem u vjeri prikazuje Milostivog Gospodara kao zalima jer je on daleko od toga: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpun , da biste bili zahvalni.“/El Maide 6/

„Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegovih“/ElBekare 286/

Kada je naš Stvoritelj Milostivi ovako pravedan prema nama, odakle onda pravo nekom muslimanu ilimuslimanki da svoju porodicu, prijatelje, okolinu opterećuje preko mogućnosti ili im oduzima njihova prava koja im pripadaju u bračnoj zajednici, odnosu prema roditeljima, familiji, prijateljima i komšijama???

Kako može da se desi da braća muslimani pod izgovorom vjere propuštaju bračne dužnosti i obaveze prema svojoj porodici, svojim dugotrajnim odsutvom od kuće i druženjem sa braćom, kampovanjem, zajedničkim sportskim aktivnostima, neprestanim odsustovanjem od kuće… Dok za to vrijeme njegova djeca rastu bez poznavanja babe, njegova supruga sama odgaja djecu i sa velikim saburom ispunjava atribute „uzorne supruge“. On ni ne primjeti da je svojim ponašanjem nanio veliku nepravdu svojoj porodici, zapostavio dobročinstvo prema roditeljima i svima onima koji imaju pravo na njegovu pažnju.

Ništa manje u ovoj vrsti pretjerivanja ne zaostaju ni pojedine sestre koje pod izgovorom želje za sticanjem islamskog znanja, izlaze svaki dan iz kuće, obilaze sijela i raznorazne halke a od naučenog veoma malo primjenjuju jer ne znaju da postave prioritete i organizuju svoje vrijeme pa zbog njenog svakodnevnog odsustva, dom ne liči na dom jer je kuća zapuštena, hrana ne liči na domaćinsku jer se naručuje iz picerija i restorana a djeca su nervozna i nezadovoljna jer su dan provela u nekoj od učionica sa majkom ili ostavljena u kući bez roditeljske pažnje i ljubavi.

Ovo je na žalost danas veoma čest slučaj kod mnogih mladih muslimana koji nisu u stanju da rasporede svoje vrijeme za ibadet, dawu, porodicu, posao i sve ono na šta ga je šerijat obavezao. Zbog takvog odnosa, svi oni koji islam posmatraju kroz muslimane koji praktikuju vjeru u svakodnevnom životu, pomisle da je islam najokrutnija vjera koja premalo pažnje posvećuje osnovnim vrijednostima ljudskog života a što ih još više udaljava od želje za pripadnosti ovoj najodabranijoj vjeri koja im se ne čini nimalo privlačnom. Poslanik nas je uputio kako da pozivamo u vjeru i kako da je prestavljamo:
Olakšavajte, a ne otežavajte. Obveseljujte a ne rastjerujte.“Buharija,Ahmed/

Kaže Allah dž.š.:“ O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vašoj vjeri i o Allahu samo istinu govorite…..“/ En-Nisa 171 /. Također je rekao: „ Reci: O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u vašoj vjeri, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravog puta skrenuli.“ /Al-Maida 77 /

Mnogo je primjera iz vremena Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem gdje je Allahov Miljenik upozoravao na opasnosti pretjerivanja u vjeri uzimajući za poređenje vlastiti život što vidimo iz slijedećeg hadisa koga prenosi Enes r.a“:… Trojica ljudi su došli suprugama Allahovog Poslanika, alejhi selam, pa su ih upitali o ibadetu Allahovog Poslanika, alejhi selam, pa kada su ih obavijestili, kazali su: „Gdje smo mi od ibadeta Allahovog Poslanika? Njemu je Allah oprostio prijašnje i buduće pogreške», pa je kazao jedan, «što se tiče mene, ja ću neprestano klanjati cijelu noć» .Drugi je kazao: «Što se tiče mene, ja ću neprestano postiti, neću mrsiti.» Treći je kazao: «Što se mene tiče, ja ću ostaviti žene, neću se nikada ženiti.» Pa je došao Allahov Poslanik, alejhi selam, i kazao: «Ja se najviše bojim Allaha od svih vas, a ja postim i mrsim, klanjam i spavam, i ja se ženim, ko odustane od mog sunneta nije od mene.“/Buharija,Muslim/

Ovo je veliko upozorenje za sve one koji misle da mogu da stignu do dzenneta zanemarujući dužnosti i obaveza prema onima kojima je Allah dželle šanuhu dao posebna mjesta u njihovom životu na ovom svijetu! “Nema Allahove naredbe a da šejtan nema u njoj dva pokušaja ili da odvede čovjeka u nehat i zanemarivanje, ili ga odvede u pretjerivanje istog, a Allahova vjera je sredina izmedju nehajnog i ekstremnog kao dolina izmedju dva brda, a uputa je izmedju dvije zablude i sredina izmedju dvije pokuđene stranputice. Kako god nehajni gubi te naredbe, tako i onaj koji pretjeruje gubi ih. Jedan to čini zanemarujući ih, a drugi prelazeći te (dozvoljene) granice.“/ibnul Kajjim-Medaridžuussalikin/

Čuvajmo se života u gafletu (nehaju) ali sebi ne dozvolimo da zbog pretjerivanja udovoljimo šejtanu, l.a., i izgubimo naš ahiret, iako nam je namjera bila iskrena i čista. Držimo se srednjeg puta koji je lagan i jednostavan, a život u njemu pričinjava zadovoljstvo i spokoj.