Zaštita od sunca, i mnogo čega drugog…

Vrijeme toplih dana je poseban izazov za žene/djevojke. Posebno na našim prostorima gdje većina vjeruje u pretpostavku da je više vruće onome ko je više odjeven, nego li onome ko je direktno izložen sunčevom svjetlu. A ja, ja sam odavno prestala vjerovati u ovu pretpostavku. Upravo sam nekoliko dana zaredom izlazila vani u vremenu najveće vrućine. Čak u crnoj boji. Sa hidžabom. I tako mi Allaha čudila sam se koliko uopšte ne osjećam toplotu. Ni traga znoju na mome licu. Vidjeh nekoliko začuđenih pogleda, onako, u prolazu. Otkrivene, oskudno odjevene. Na licima im tragovi znoja i crvenilo. Vruće im je… I nevjerovatno im je zašto meni nije vruće. A nisu svjesne da je odjeća zaštita od sunca. I od mnogo čega drugog…

Prije nekoliko dana sam na Facebooku naišla na jedan video, u kojem stariji muškarac nemoralno i nasilno pristupa mladoj i izuzetno oskudno odjevenoj djevojci. Od tog dana sam intenzivno razmišljala o kur’anskom ajetu: „O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je.“ (sura Al- Ahzab, 59)

Koliko je blagodat ukazana ženama propisom hidžaba. Uistinu, toga često nismo svjesne. Nismo zahvalne na toj blagodati. Da bi nam ovaj ajet bio jasniji, dovoljno je da uzmemo dvije fotografije i stavimo ispred sebe: oskudno odjevene žene i propisno pokrivene žene. Dovoljno je da kao žena pogledamo takve dvije slike, usporedimo i zaključimo da je zaista u mnogo većoj opasnosti od muških (a naročito bolesnih) umova ona žena čija je odjeća oskudna.

Ako bismo čak isključile i sam hidžab ili mahramu koja pokriva glavu (kosu), iako je ona također obaveza i Allahov propis, možemo se onako iskreno zapitati svaki put kada oblačimo neku odjeću i želimo izaći vani: šta tim odjevnim predmetom želimo postići?

Ako smo oskudno odjevene, ako pokazujemo dijelove tijela koji su čak i nama kao ženama izazovni- šta zapravo takvom odjećom očekujemo od drugih na ulici: da ih podstičemo na haram? Ili da nam se možda dive i „uzdišu“ za našom ljepotom? Čemu zapravo to svo pokazivanje određenih dijelova tijela: otkrivanjem tih dijelova, ili pokazivanje istih uskom i prozirnom odjećom? Dovoljno je da same sebi postavimo to pitanje, i da same sebi iskreno dadnemo odgovor.

Čak i u svjetovnom kodeksu odijevanja postoje određene norme koje ukazuju na pristojnu i nepristojnu odjeću za neku priliku, javnu ustanovu ili slično. Bez obzira koliko se pozivale na slobodu odijevanja i slobodu izbora, zaista trebamo biti svjesne da određena odjeća apsolutno nije prikladna osim za kuću ili čak spavaću sobu- bez obzira na to što ne nosimo hidžab na glavi.

Pristojnom odjećom, u najmanju ruku, štitimo sebe i pokazujemo poštovanje prema našem tijelu. Pokazujemo i sebi i drugima da naše tijelo nije „na izvolite“ i starom i mladom, i muškarcu i ženi. Poručujemo da smo bitne sebi i da vodimo računa o sebi. Hidžab, ili pristojna odjeća – zapravo su naša zaštita i ukras. Gospodar naš nas poziva da poštujemo sebe, svoje tijelo i ukrase koje nam je On darovao.

Bez obzira da li smo otkrivene ili pokrivene- neka naša odjeća zrači pristojnošću i dostojanstvom. Zaista, niti jednoj dostojanstvenoj ženi ne priliči da njeno tijelo bude jeftino ili bolje rečeno besplatno prezentovano javnosti. To u najmanju ruku nije ženstveno, ma koliko nam Zapad nametao da jeste.

Neka naša odjeća bude naša zaštita od sunca, vjetra, hladnoće i bolesnih pogleda. I neka bude na onom svijetu dokaz za nas, a ne protiv nas i zaštita od vatre. Oh, kako je divno hoditi zemljom dostojanstveno, u pokornosti Njemu. I ubirati plodove tog dostojanstva već na dunjaluku. A tek na Ahiretu!

Halima Lj.