Zašto bismo se trebali prisjećati smrti

Allah je sve stvorio s određenim rokom. Kur’an kaže: „Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Ali-Imran, 185.)

„Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“ (Lukman, 34.)

Svi ćemo nekad biti primorani vratiti se Allahu. U životu, međutim, možemo izabrati da se dobrovoljno približimo Allahu živeći svoje živote u skladu s Njegovom voljom. Na taj način imamo priliku susresti Allaha i steći Njegovo zadovoljstvo i prije nego što napustimo ovaj svijet.

Oni koji ne uspiju koristiti Allahove blagodati da zasluže Njegovo zadovoljstvo u ovom životu, zauvijek će žaliti zbog svojih grešaka jer prestanak života donosi prestanak mogućnosti za iskupljenje i spas, kao što Kur’an upozorava: „Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti. Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.“ (El-Mu’minun 99.-103.)

Iako je smrt sigurna, skloni smo s vremena na vrijeme zaboraviti naš susret s našim Gospodinom. Ovaj zaborav, iako je dio ljudske prirode, može nas natjerati da odlutamo od naše istinske životne misije: „Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati“ (Ez-Zuhruf, 36.)

Zaborav se, međutim, može prevladati sjećanjem na Allaha u svim životnim aktivnostima, kao što Kur’an opet kaže: „Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi, dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.“  (Al-A`raf, 201.)

Dodatno, u Kur’anu smo pozvani da učinimo sljedeću dovu:

„Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si naš Gospodar Uzvišeni: pomozi nam protiv onih koji istinu poriču.“ (El-Bekare, 286.)

Znaj da je glupo bojati se smrti od koje nema izlaza. Ne imati straha od onoga što će se dogoditi nakon smrti, iako je u našoj moći promijeniti to u svoju korist, nepromišljeno je. Allah nas podsjeća u Kur’anu: „I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.“ (El-Bekare, 195.)

Nijedan trud da se zadovolji Allah neće ostati nenagrađen, dok će svaki trud uložen u traženje zadovoljstava ovoga svijeta biti uzaludan. Štaviše, Poslanik alejhi selam nas je podsjetio da ništa neće ići s nama u naše kaburove osim naših djela i da će stalno podsjećanje na smrt pomoći u održavanju naše vjere: “Često se sjećajte smrti”. (Tirmizi)

Također je savjetovao da trebamo odvojiti vrijeme da prisustvujemo dženazi, kao i da posjetimo mezare onih koji su prešli u sljedeći život, jer će i oni služiti kao podsjetnici na smrt.

Konačno, jedna od najgorih kazni koje Kur’an opisuje je rezervirana za one koji zaborave na Allaha. Na Sudnjem danu Allah neće razgovarati s njima. Neće ni pogledati u njihovu smjeru. Na ovom svijetu oni će tvrditi da pripadaju Allahu, ali su nemarni za Njegove naredbe. Na Dan koji je najvažniji, između njih i Allaha bit će zid.

„Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na onome svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.„ (Ali Imran, 77.)

Izvor: www.aboutislam.net