Zašto ljudi biraju islam?
‘Islam je najbrže rastuća religija na svijetu’ je natpis koji se često može vidjeti u naslovima medijskih izvora kao što su CNN, Huffington Post, BBC te mnogi drugi. Muslimani čine 23,2% svjetske populacije, a ta populacija sve više raste. Broj povratnika u islam je nešto što zbunjuje, pa i ljuti nemuslimane naročito u zapadnim zemljama.
Piše sestra T.C. koja je primila islam: „Moj cilj je obično debatirati i promovirati stvari koje volim i u koje vjerujem. Pitanja koja se stalno javljaju od ljudi su: zašto ne židovstvo.. zašto ne budizam… zašto ne neka druga sekta kršćanstva?? Ono što sam otkrila jest da većina ljudi koji se vraćaju originalnoj, čistoj vjeri imaju slične odgovore na ova pitanja.“
Kako su većina povratnika u islam obično „istražitelji“, oni istražuju i uče o nekoliko vjera i u njima pronalaze neku ljepotu. Ali osim te ljepote, također pronalaze stvari koje ne odgovaraju njihovim urođenim uvjerenjima ili ne odgovaraju njima.
Hinduizam : globalna populacija od 15%
Ljepota: Značajka hinduizma koja mnoge privlači da proučavaju ovu vjeru je koncept i pravednost karme. Što god iznesete, dobit ćete natrag – utješno za one od nas koji se najviše trudimo biti dobri ljudi u svijetu u kojem se ponekad čini da je biti dobra osoba štetno.
U islamu koncept pravde postoji na ovom i na onom svijetu. Islam nalaže da trebamo dati sve od sebe za pravdu, a Bog nas poučava u Kur’anu: „O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni.“ (En-Nisa, 135.)
Sporne točke: U hinduizmu, koncept karme smatra da će dobro i loše biti vraćeno na ovom svijetu, a zatim će se duša reinkarnirati u drugom fizičkom obliku ponovo u ovom svijetu. Međutim, mi znamo da pravda neće uvijek biti postignuta na ovom svijetu. Vidimo tu da neki ljudi koji čine teške nepravde i zlo žive luksuznim životom dok se „izvlače“ od svojih zločina. Islam nudi smiraj u saznanju da čak i ako „karma“ ili nesreća nikada na ovom svijetu ne sustigne neke, na ahiretu će ih sigurno stići, odnosno, Uzvišeni Allah Koji je Najpravedniji i Koji sve vidi će svakoga na najpravedniji način nagraditi ili kazniti. Hindusi smatraju da društveni položaj ovisi o ciklusu rođenja tj. reinkarnacije. Prava istina je da svaka osoba ima jednu šansu za život na ovom svijetu, jednu dušu i jedan sud. Pomisao da se stalno vraćate na ovaj svijet živjeti u različitim okolnostima može zvučati poprilično nepravedno.
Konačno i najvažnije, pojam Boga u hinduizmu varira ovisno o tradiciji i filozofiji koju pojedinac slijedi, uključujući monoteizam, politeizam, panenteizam, panteizam, pandeizam, monizam i ateizam, itd… Bez jedinstvene koncepcije Boga, a kamoli vjerovanja u Jednog Bogu ostavlja čovjeka zbunjenim što religija stvarno naučava. Koncepcija Boga središnji je i glavni čimbenik vjerovanja.
Budizam: globalna populacija od 7,1%
Ljepota: budizam jako naglašava pronalaženje unutarnjeg mira. Vjeruje se da unutarnji mir može dovesti do mira u svijetu. U islamu je to također istina. Korijen riječi “islam” znači mir. Ovaj koncept mira u islamu je ono što duša doživljava kada se preda svom Stvoritelju.
Budizam je također vjera koja ima snažnu duhovnu komponentu. Usmjerava svoje pristaše da nikada ne budu odsutni, već uvijek svjesni onoga što rade.
Moralni kodeks ponašanja u budizmu naziva se „pet propisa“. Kaže da se laički pristaše vjere trebaju: suzdržavati od ubijanja; suzdržati se od krađe; suzdržati se od slijeđenja strasti i lošeg ponašanja u tom smislu; suzdržati se od laganja; suzdržati se od opojnih sredstava. Svaka od ovih komponenti budizma zapanjujuće je slična islamu.
Sporne točke: Budisti ne vjeruju u Boga. To je koncept koji mnogi nisu spremni prihvatiti. Ako smo duhovna bića, odakle onda dolazi taj duh, odakle dolazi veza s Uzvišenim? Što je naš izvor i kako mu se možemo vratiti? Islam odgovara na ova pitanja na koja budizam ne može. Kao i kod hinduizma, budisti smatraju da duša doživljava mnoge smrti i ponovna rađanja na ovom svijetu, a sva bol i patnja koja se proživljava proizlaze iz ljudskih želja. Ovaj ciklus patnje, umiranja i ponovnog rađanja u svijet patnje završava tek kada osoba postigne nirvanu ili “ispuhivanje” želja, čak i same želje za postizanjem nirvane.
Dok nas islam uči da pronađemo srednji put između odlaska u krajnost u slijeđenju naših želja i potpunog samoodricanja. Islam nas uči da osjećaj želje sam po sebi nije loš niti dovodi do patnje, ali bitno je znati se kontrolirati.
_____________________
Duhovnost u islamu – po čemu se razlikuje od drugih vjera?
Želja za jelom tjera nas da održimo život i snagu, ali ne bismo se trebali prejedati i postati proždrljivi. U islamu svaka želja koju osjeća ljudsko biće ima odgovarajuće vrijeme i mjesto za izražavanje, što dovodi pojedinca do toga da se ne osjeća toliko ograničeno da se slomi, ali nikada toliko neopterećeno da djeluje samo po nagonu kako bi zadovoljilo želje kao životinja. Islam također uči da postoji mnogo, mnogo divnih stvari na ovom svijetu koje su nam namijenjene da uživamo. Mi smo putnici u ovom svijetu, ovdje smo privremeno. Kao putnici, trebali bismo kušati hranu, vidjeti znamenitosti i zahvaliti Bogu za sve čudesne stvari koje je stvorio za nas.
Islam nudi svu ljepotu koja se nalazi u ovim religijama i nijedan od nedostataka. Dakle, zašto islam, a ne bilo koja druga vjera/religija? Jer islam je globalan i govori o samoj duši i Jednome Bogu. Islam se odnosi na pravdu, djelovanje ljudi i oprost. Uči nas o prirodi duše, dobrom ponašanju i zajednici.
https://aboutislam.net/