Zašto smo depresivni

Depresija je bolest koja se najčešće javlja zbog udaljenosti od Allaha. Kada se zaljubljeni razdvoji od voljene osobe, šta se dogadja­? Osjeća se usamljeno? Osjeća se tužno? U prirodu naše duše utkano je da želi Allaha,  potrebno joj je sjećanje na Allaha. Znate da se tijelo sastoji od mesa, kosti, mišića i krvi, ali postoje dva dijela našeg tijela, u fizičkom i duhovnom smislu. Znamo šta je tijelu potrebno u fizičkom domenu, da bi bilo zdravo i funkcionalno: vježba, zdravo srce, kvalitetna i redovna ishrana.

Ali šta treba duša? Duša treba Allaha. Kad je duša udaljena od Allaha, ne sjeća se Allaha, nije nikad u dobrom okruženju, postaje depresivna i usamljena, žudi za Allahom, žudi za Stvoriteljem. Nama su potrebna takva okruženja. Moramo biti okruženi dobrim ljudima, a kada kažem dobrim ljudima, to moram pojasniti. Mnogi od nas imaju naviku da kažu: “Mašallah, imam dobre prijatelje. Oni ne psuju, ne kradu, ne čine ništa loše, ne krše zakon, tako da su to dobri ljudi.” Ne, to nije prava definicija dobrih ljudi.

Dobri ljudi jesu ljudi koji se sjećaju Allaha, koji govore o Allahu, ljudi koji ne sjede i ne ogovaraju, ne tračaju i ne pričaju koješta. To su ljudi u čijem prisustvu osjećam da se približavam Allahu. Kada napustim druženje, osjećam se depresivno, želim se vratiti nazad. To su dobri ljudi, koji klanjaju, koji uistinu imaju istinski strah od Allaha. To su dobri ljudi. Tako da ti trebaš takve ljude u svom okruženju.

Ljudi su društvena bića. Mi nismo usamljenici. Poznat vam je ovaj koncept: “Samo želim biti sam.” To je pogrešno, krivo. Mi smo društvena bića i uvijek ćemo biti produkt našeg okruženja. Zato moramo biti u blizini dobrih ljudi.

Preuzeto sa predavanja šejha Muhammeda Hoblosa
Obrada: YouTube kanal: sejod123
Za N-um.com pripremio Admir Čomić