„Zatvorski imam“ – interesantna priča iz Malezije
On danas ima 22 godine, a događaj o kojem ću da pišem desio se prije pet godina. On se zove Muhammed Nafis Jaakub. Nafisov otac je iz Kambodže, a majka je Tajlanđanka. Kao dječak je došao u Maleziju gdje je pohađao školu hifza Kur’ana i tu proveo nekoliko godina.
Nakon završetka škole otišao je u malezijsku pokrajinu Kelantan i počeo raditi na planu da’we u jednoj od lokalnih džamija podučavajući Kur’anu i osnovama islama. Dok je tu boravio, istekao mu je pasoš, a s tim i studentska viza koju je dobio od malezijskih imigracionih vlasti.
Jedne noći nakon nastave, kako sam priča, izašao je večerati. Dok je šetao zaustavila ga je policija, pitala ko je, šta radi i tražila dokumente. Nakon što je utvrđeno da su njegovi dokumenti istekli, policija ga je privela i zadržala u pritvoru Pengkalan Chepa u Kelantanu.
Bila je velika vrućina, priča Nafis. Skinuo je majicu i stavio je ispod glave pokušavajući zaspati. Ujutro je, čekajući na doručak (a izašao je noć prije tražeći hranu za večeru), počeo učiti Kur’an.
„U početku sam učio polako i tiho. Onda su osobe koje su bile sa mnom u pritvoru tražile da učim glasnije želeći i oni da čuju. Počeo sam učiti glasnije. U međuvremenu se počeo dijeliti doručak i nisam primjetio da jedan od zatvorskih čuvara snima moje učenje Kur’ana“, priča Muhammed Nafis
Video koji je snimio jedan od zatvorskih čuvara je postavljen na društvene mreže i doživio je pravi bum u malezijskoj javnosti. Ovaj mladi Kambodžanac je dobio ogroman broj simpatija u Maleziji, a spominje se da ga je tamo posjetio i jedan od ministara.
Ipak, nakon nekoliko dana je uzveden pred sud i dobio je 6 mjeseci zatvora. Kasnije je to smanjeno na 4 mjeseca. Ustaz Nafis Jaakub je uvjeren da kada se vežeš za Allahovu Knjigu, Allah pomaže odakle se i ne nadaš.
Ali, ono što je interesantno jeste da je mladi hafiz Muhammed Nafis Jaakub postao imamom u zatvoru. Predvodio je dnevne namaze i teravih-namaz obzirom da je bio u zatvoru i tokom ramazna,… Govorio je i objašnjavao zatvorenicima osnovne propise islama. Zvali su ga „ustaz“ (učitelj, profesor). Čak i oni zatvorenici koji nisu ništa znali o islamu počeli su se interesirati za islam.
Kada je izašao iz zatvora, iako mu je nuđeno da ostane u Maleziji, vratio se u mjesto Kampung Petra u blizini glavnog kambodžanskog grada Pnom Pena s namjerom da bude u blizini bolesnih roditelja i da tamo otvori školu hifza Kur’ana.
Školu je pokrenuo u iznajmljenom prostoru za oko 30-tak učenika, mahom iz siromašnih porodica. Vraćao se je u Maleziju sakupljajući novac kako bi izgradio školu za, kako je rekao, bar 100-200 učenika.
Izdao je nekoliko CD-ova sa učenjem Kur’ana i poznat je u malezijskoj javnosti kao Ustaz Nafis Yaakub.
Uistinu ova priča izgleda nestvarno, ali još jednom potvrđuje istinitost riječi Uzvišenog Allaha: „Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate“.
Jer, ko bi želio biti uhapšen u tuđoj zemlji i suočiti se sa sudom, zatvorom,…? Ali, Allahov plan se morao izvršiti i na kraju završiti tako da evo i mi u Bosni čitamo o tom mladom Kambodžancu i slušamo njegovo učenje Kur’ana.
Mene, nekako, podsjeti na poslanika Jusufa a.s.
Nadam se da ćete uživati slušajući ga i da će biti povod promjeni našeg odnosa spram Kur’ana.
Preveo i priredio: Sabahuddin ef. Sijamhodžić