Zbog smrti vjerenika prešla na islam

Prije nego što sam postala muslimanka, vodila sam tipičan život zapadnjačke djevojke, izlasci, zabave, druženja s raznim ljudima. Sada sam druga osoba. Nakon prihvatanja islama dobila sam osjećaj da moj život iznova počinje. Osjetila sam da imam novi život i da je sve ono što se desilo prije ovoga izbrisano. Sve što se desilo prije je izgubilo značaj…

Zovem se Maria i dolazim iz Bouldera, Colorado. Rođena sam ovdje. Ovdje sam cijeli svoj život i ovdje sam završila školu. Moji roditelji su porijeklom iz Južne Afrike i imigrirali su ovamo. Nijedno od njih nije religiozno. Moji roditelji su ateisti, oni ne vjeruju u Boga. Imam jednog brata koji studira na univerzitetu ovdje, on je katolik, znači ni on nije musliman. Prije nego što sam prihvatila islam nisam vjerovala u Boga. Nisam pripadala niti jednoj religiji. Odrasla sam onako kako su me moji roditelji odgajali, tako da nisam nikad vjerovala u Boga. Nisam vjerovala niti u jednu religiju.

Otkrivanje islama

Kada bismo pričali o vjeri, većinom bi to bilo u negativnom kontekstu jer nismo doživljavali vjeru kao pozitivnu stvar. Smatrala sam da je religija glavni uzrok ratova i svih svjetskih problema, za mene je predstavljala jednu veliku negativnost. Islam sam otkrila prije neke dvije-tri godine. Upoznala sam s jednog momka iz Pakistana. Tada sam po prvi put počela da se otvaram po pitanju religije. Htjela sam da naučim više o islamu kako bih prestala da mislim o religiji kao nečemu negativnom. Zaista ništa o tome nisam znala. Iz razgovora s njim i još par osoba, počela sam da prikupljam činjenice. Kupila sam prijevod Kur’ana na engleski jezik i počela sam da ga čitam. Kada sam upoznala svog vjerenika, nismo pričali o religiji. Nisam ga smatrala muslimanom praktičarem jer on nije bio veoma religiozan. Smatrala sam da je on jedna veoma plemenita i dobra osoba. On je bio jedna od najboljih osoba koju sam ikada upoznala u životu. Njegov karakter je bio odličan, i bio je uvijek tako ljubazan prema svima. Nije bio poznat po tome da je imao neprijatelje, niti čak da je ikad bio neljubazan prema nekome. Čak i prema ljudima koje nije simpatisao je bio ljubazan. Nikada nije bio arogantan.

Sada nagađam da nisam povezivala tada njegove pozitivne osobine s islamom. Ali kada bolje razmislim o tome, sve što je bilo dobro kod njega je zaista bilo tako zbog islama. Možda upravo zbog toga što je on bio musliman, bio je bolja osoba prema svima. Razlog zbog kojeg sam odabrala islam kao vjeru koju sam željela izučavati je bio moj vjerenik za kojeg sam bila vjerena neko vrijeme. Pohađala sam školu u Arizoni i moj vjerenik me je posjećivao tamo. Vozio je iz Bouldera do Arizone kako bi me posjetio i na tom putu je izgubio život u saobraćajnoj nesreći. Za mene je to bilo prvo iskustvo sa smrću voljene osobe, ali to me je i nagnalo da detaljnije izučavam islam. Znala sam da on nije izgubio svoj život tek tako. Znala sam da mora postojati razlog jer se to desilo predodređenjem više sile.

Utjecaj Kur’ana

Čitala sam Kur’an i mnogo knjiga o islamu, te sam razgovarala s mnogo ljudi. Jednog dana sam čitala prijevod Kur’ana i odjedanput mi je sve bilo jasno. To je bilo 2 mjeseca nakon što je moj vjerenik poginuo. Doživjela sam jedan trenutak u kojem su mi sve stvari postale kristalno jasne i sve je odjedanput imalo smisla, po pitanju njega i moje cijelokupne situacije. Tada sam znala šta mi je činiti. Prvi put kada sam izgovorila šehadet bila sam sama. Neki od mojih prijatelja su me ubjedili da otputujem u Boulder i da tamo posjetim jednog šejha. Posjetila sam tog šejha i razgovarala sam s njim. On je želio da zna da li ja zaista želim da postanem muslimanka. Želio je da zna da li to radim lično zbog sebe a ne zbog nekog drugog. Rekla sam mu da to ne radim ni za koga drugog, niti za mog preminulog vjerenika, nego lično za sebe. Izgovorila sam šehadet pred šejhom i dva svjedoka.

Prošli ramazan sam postila i to cijeli ramazan. To je bio moj prvi ramazan i bilo mi je zaista teško. Tada sam ozbiljno shvatila ovu vjeru. Moji roditelji nisu mogli da vjeruju da sam postala muslimanka. Nikada nismo mnogo o tome pričali ali oni su me na kraju ipak prihvatili kao muslimaku. Smatram da nije bilo mog vjerenika da nikada ne bih naučila o islamu niti bih ga prihvatila i postala muslimaka. Gledajući unazad na svoj život, smatram da bih ipak i pored svega prihvatila islam jer sam o njemu dosta naaučila. Ali vjerovatno se to ne bi desilo ovom brzinom da je moj vjerenik ostao živ.

Prije nego što sam postala muslimanka, vodila sam tipičan život zapadnjačke djevojke, izlasci, zabave, druženja s raznim ljudima. Sada sam druga osoba. Nakon prihvatanja islama dobila sam osjećaj da moj život iznova počinje. Osjetila sam da imam novi život i da je sve ono što se desilo prije ovoga izbrisano. Sve što se desilo prije je izgubilo značaj.

Roditelji i prijatelji

Nakon prelaska na islam sam postala druga osoba. Većina mojih prijatelja sada su muslimani. Oni su mi pomogli da naučim bitne stvari o vjeri. Vrlo je važno s kim se družite. Ponekada razmišljam o braku, ali ne previše. Mislim da ću naći pravu osobu za to, i naravno on mora biti musliman. Izlasci i veze me ne interesuju. Mojim roditeljima se sviđa moj stil života sada. Ne moraju da se brinu gdje idem i da li ću se vraćati kući kasno. Sada znaju da neću raditi nikakve gluposti te se stoga manje brinu za mene i to im je velika olakšica.

Kada sam po prvi put nosila hidžab, nije mi bilo lako. Imala sam osjećaj da svi bulje u mene. U školi imam nekoliko prijateljica koje nose hidžab, ali sam ja jedina amerikanka koja nosi hidžab. Osjećam se ponosno, dobar je osjećaj. Smatram da je hidžab dio mene sada. Osjećam da imam više samopouzdanja kada ga nosim. Moji roditelji ne vide hidžab kao nešto loše i često izlazim s njima. Mislim da možete nositi hidžab i tako pokazati ostalima da možete istovremeno biti pametna osoba koja ima svoje mišljenje i stavove. Mislim da me roditelji zapravo više poštuju sada kada nosim hidžab.

Izvor: onislam.net
Prevela i prilagodila: Selma K.