Tekstovi

U mnogim islamskim krugovima ili prezentacijama, možemo čuti da mnoga braća i sestre postavljaju slično pitanje: “Želim se približiti Allahu, ali ne znam kako; ili nemam snage za to…“

„Ponekad Mu se uspijem približiti kad provodim vrijeme s pobožnim prijateljima koji utječu na mene, ali kad ih više nema, gubim tu bliskost…“

Allah, dž.š., je najbolji odgovor na ovu zabrinutost: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“ (El-Bekare, 186.)

Kao muslimani, mi vjerujemo u Allahovu Riječ, zar onda ne bismo trebali vjerovati u gornji ajet? Naravno da želimo vjerovati, ali što nas doista sprječava da to bude u našim srcima i da to osjećamo kada upućujemo dove?

Možemo zamisliti da je ispred nas prekrasan krajolik, ali postoji i zastor ili veo između nas i te scene. Možemo vidjeti ljepotu s druge strane, ali ne sve. Želimo vidjeti sve, ali nastavljamo sjediti na svom mjestu i ne ustajemo da pomaknemo zavjesu u stranu kako bismo imali puni pogled.

Uklanjanje zastora zahtijeva sljedeće napore:

Prvo, mora postojati želja, zatim znanje i iskustvo i treće, držati ga otvorenim za potpuni pregled u svakom trenutku.

Vjera je poput sjemena

Ponekad ljudi misle da žele biti blizu Allahu, ali ta želja nije dovoljno jaka. Vjera je poput sjemena. Mora se posaditi u plodno tlo i zalijevati. To je proces koji zahtijeva vrijeme i odlučnost.

Za početak, moramo poštovati najvažniju dužnost koju nam je Allah propisao, a to je predanost i ibadet. Ovo je prvi korak za postizanje bliskosti sa Allahom.

U Kudsi hadisu Poslanik prenosi da Allah kaže, “.. moj sluga Mi se ne približava s nečim što mi je draže od onoga što sam mu učinio obaveznim. Moj sluga Mi se približava sa više dobrovoljnih djela, sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem Njegovo uho kojim čuje, njegove oči kojima vidi, njegova ruka kojom drži i njegova noga kojom hoda. Ako Me nešto zamoli, Ja ću mu dati. Ako traži Moju zaštitu Ja dat ću mu Svoju zaštitu…” (El-Buhari)

Pobožnost i Taqwa

Prilikom obavljanja ispravnog ibadeta, čovjek mora odabrati put ka bogobojaznosti i ispravnosti spomenut u hadisu; veliki korak približavanja Njemu Svemogućem. Osoba koja ima pobožnost, je ona koja je prva u činjenju dobra i želi biti ispred drugih u dobru.

„..i oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti…“ (Al-Waqi`a, 10.-11.)

Traženje Allahove blizine – Kako?

Naravno, osoba također zna da je dobročinstvo još jedan način da se približi njegovom Stvoritelju, jer Allah voli one koji daju potrebitima iz svog imetka. U Kudsi hadisu Poslanik s.a.v.s. prenosi da Allah kaže:

“Allah će na Sudnjem danu reći, … O sine Ademov, tražio sam od tebe hranu, a nisi Me nahranio. On će reći: Gospodaru, a kako da Te nahranim kad si Ti Gospodar svjetova? Reći će: Zar nisi znao da je Moj sluga taj i taj tražio od tebe hranu, a ti ga nisi nahranio? Zar nisi znao da si ga nahranio sigurno bi to kod Mene našao? O sine Ademov, tražio sam od tebe da Mi daš da pijem, a ti si Mi dao da ne pijem. Reći će: Gospodaru, kako da Te napojim kad si Ti Gospodar svjetova? Reći će: Moj te je sluga taj i taj zamolio da mu daš da pije, a ti mu nisi dao da pije. Da si mu dao da pije sigurno bi to našao kod Mene.” (Muslim)

Prijatelji i dobro društvo

Neki čovjek čini sva dobra djela kako bi se približio svom Stvoritelju. Ako sve ovo čini, a još uvijek se ne osjeća bliskim Allahu koliko želi, onda bi mogao pogledati svoje okruženje i one s kojima se sprijatelji. Da li njegovi/njeni prijatelji zanemaruju Allaha i često se bave ispraznim razgovorima ili aktivnostima koje Allah ne voli?

Jesu li članovi njegove obitelji zauzeti provodeći većinu svog vremena kod kuće ispred TV-a gledajući programe koje Allah ne voli, a on sudjeluje s njima? Jesu li prijatelji i obitelj uzrok njegove slabosti u vjeri? Je li on/ona odjeven/a propisno u skladu s islamskim načinom odijevanja? Utjecaj bliskog prijatelja veći je nego što se može zamisliti. Čovjek mora paziti koga bira za bliskog prijatelja. Poznavajući našu sklonost priklanjanju ljudima i dunjaluku, Allah nas upozorava da ne skrenemo stranputicom.

„O vi koji vjerujete, neka vas vaša bogatstva ili vaša djeca ne odvrate od sjećanja na Allaha…“  (El-Munafikun, 9.)

Konačno, budući da vjerujemo u Allahovu riječ, nalazimo da nam je rješenje bliskosti našem Stvoritelju dato od strane Njega. „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“  (El-Bekare 2:152 )

Izvor: www.aboutislam.net