Živis da bi se spremio za smrt ili umires od želje da živiš

“Poznaješ Allaha, ali Mu se ne pokoravaš. Učiš Kur’an, ali ne radiš po njemu. Poznaješ šejtana ali i dalje nastavljaš da se slažeš sa njim.” Šejh ‘Ali Hasan El-Halebi je rekao: „Smrt je gruba i strašna stvarnost, s kojom će se licem u lice sresti sve živo. Niko nema moći niti snage da je izbjegne, niti iko u blizini osobe na samrti može tu smrt da spriječi. Smrt je nešto što se dešava svake sekunde, smrt je nešto sa čim se sreće mlad i star, bogat i siromašan, snažan i slab….

Svi oni su jednaki u tom smislu da niko nema plana niti sredstva da pobjegne od nje, nema načina da ti neko posreduje, niti načina da je spriječiš ili odložiš.“..

“Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo bice smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (Suretu-l-Enbija’, ajeti 34. i 35.)

Uistinu je smrt ta “koja izaziva strah u dušama. Kad se jednom sva djela zapečate, sa njom i sa onim poslije nje dolazi nešto još strašnije i što izaziva još više straha. Pa zar ima neko mjesto na koje možeš pobjeći od tjeskobe kabura? Uistinu nijedan od nas ne zna gdje će završiti. Da li će to biti Džennet, širine nebesa i zemlje, ili će to pak biti Džehennem čije su gorivo ljudi i kamenje?”

Ibrahim ibn Edhem (umro 160. H. g.), rahimehullah, je upitan u vezi sljedećeg ajeta:

„Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!“ (Suretu-l-Mu’min, ajet 60.)

Rečeno mu je: “Mi dozivamo Allaha, ali On nam se ne odaziva.” A on, rahimehullah, je odgovorio: “Poznaješ Allaha, ali Mu se ne pokoravaš. Učiš Kur’an, ali ne radiš po njemu. Poznaješ šejtana ali i dalje nastavljaš da se slažeš sa njim. Tvrdiš da voliš Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ali zapostavljaš njegov Sunnet. Tvrdiš da voliš Džennet, ali ne radiš za njega. Tvrdiš da se bojiš Vatre, ali ne prestaješ sa grijesima. Kažeš: ‘Smrt je istina’, ali se ne spremaš za nju. Zaokupljen si greškama drugih, ali ne vidiš svoje sopstvene. Jedeš opskrbu koju ti je Allah dao, ali Mu se ne zahvaljuješ. Ukopavaš mrtve, ali ne izvlačiš pouku iz toga.”

Ovo, plemeniti čitaoče, je stvarnost koja se mora čvrsto ukorijeniti u tvoje srce… Stvarnost da je ovaj život ograničen i da ima svoj tačno određen kraj, a taj kraj će zasigurno doci… Onaj koji je pravedan bio citavog svog života će umrijeti, a umrijece i svaki griješnik. Ratnik koji je krenuo da bi se borio u džihadu u ime Allaha će umrijeti, a umrijeće i onaj koji sjedi svojoj kući. Hrabri čovjek koji je ustao protiv nepravde će umrijeti, a umrijeće i ona zla duša koja pokušava da se drži za ovaj život. Oni koji streme visokim ciljevima i ambicijama će umrijeti a umrijeće i covjek koji živi bijednim životom, koji živi za niska uživanja.

Šejh ‘Ali Hasan El-Halebi je rekao:

„Zato se sjeti smisla smrti i preseljenja na Ahiret, i sjeti se brojnih svojih grijeha koje si pocinio i malo dobra kojeg si uradio. Sjeti se dobra koje će ti tada toliko trebati, a koje ćeš tada voljeti da si ucinio, pa ga učini sad. Sjeti se stvari od kojih bi volio da si čist tada, pa se očisti od njih sad.“

“Smrtne muke će zbilja doći, to je nešto od čega ne možeš pobjeći.” (Kaf 19)