Prilozi posjetitelja

Život bez pokronosti Allahu je mračan i tužan

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Od malih nogu znam za Allaha, ali nisam praktikovala vjeru, poštovala sam tako što nisam išla u diskoteke kad je ramazan i postila sam, bez da klanjam. Nakon ramazana se sve vraćalo na staro… Tražila sam sreću u izlascima sa prijateljima, tražila sam nešto što će me ispuniti, ali izlasci, putovanja, druženje, sve je to imalo smisla dok traje, kasnije se opet vrati besmislenost, neispunjenost i tuga. Bila sam lijepa, privlačna, djevojka za koju bi mnogi rekli da je ispunjena, omiljena u društvu. Međutim, ja sam bila prazna, falilo mi je nešto.

Nakon što sam upala u iskušenje, odlučila sam da obavim namaz. Sjećam se bila je jacija, pitala sam rodicu da li mi je kasno da klanjam jaciju jer je bilo možda oko 22h. Rekla mi je da mogu. Pala sam na sedždu i dugo plakala, a nakon toga sam osjetila potrebu da klanjam još neke namaze. Nažalost, na početku moji namazi nisu bili redovni, ali svaki put kad bih propustila namaz osjećala sam da to nije uredu.

Počela sam da slušam naše daije i da se interesujem za islam. Ubrzo sam počela da praktikujem islam po sunnetu. Neke stvari koje sam naučila na početku su mi bile “nelogične”, pa sam istraživala samostalno i na sve dobila odgovor.

Bila sam na jednoj svadbi, klasična svadba ispod šatora. Ja sam imala klanjačicu u torbi, ali bilo me stid da ustanem i odem u džamiju, pomislila sam kako ću ja ovakva ustati i otići u džamiju. Osjećala sam se licemjerno. Kad je krenuo ezan da uči, muzika je stala iz poštovanja prema ezanu. Odjednom su gosti počeli da se ismijavaju sa ezanom, da govore da mujezin požuri. U tom trenutku sam imala osjećaj da mi se srce lomi, samo sam željela otići kući, klanjati i plakati.

Došla sam kući, skinula šminku, obukla klanjačicu, stala ispred ogledala i rekla sebi: “Ono što si bila maloprije to nisi ti, ti si ovo, ovo je tvoja sreća, marama, abdest, obavljanje namaza u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu.” Tu noć sam odlučila da stavim hidžab. Ustala sam i rekla – od danas sam pokrivena, više ne izlazim bez marame. Od tada je prošlo sedam godina, a prije pet godina sam počela nositi nikab.

Savjetujem svakoj sestri koja se još nije pokorila i stavila hidžab da to uradi što prije. Život bez pokronosti Allahu je taman, mračan i tužan. Život bez pokornosti Allahu je besmislen. Ako se brineš kako dalje, kako naći posao, znaj da je Allah taj koji opskrbljuje. Ako brineš kako ćeš se udati, sjeti se da su čestite žene za čestite muškarce. Ako se brineš šta će neko reći, sjeti se da su poslanika proglasili ludim, a on je najodabraniji čovjek koji je hodao zemljom.

Ne mogu ti obećati da ćeš imati život bez problema i iskušenja, ni moj život nije takav, ali je puno lakši. 🌷

Sestra U. H.
______________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice

 

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta