Zlatni savjeti sestri koja se nije pokrila

Plemeniti Allah je stvorio ljudsku dušu i dao joj slobodu izbora između dobra i zla. Naredio nam je da se pomažemo u dobru i da ga jedni drugima preporučujemo. Ukoliko poštujemo ove naredbe, bit će nam zagarantirani spas i sigurnost. Naš Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Vjernik je ogledalo vjerniku.”[1] On gleda manjkavosti svog brata da bi ga upozorio.

Islam podstiče sljedbenike na međusobnu ljubav.Osnova ljubavi je želja da tvoj brat bude stanovnik Dženneta. Međutim, nije dovoljno zaustaviti se na želji, već se mora uložiti maksimalan trud u odvraćanju od onoga što svima šteti. Cilj ove brošurice je da se, iz najljepših namjera, obratimo sestrama po vjeri i ukažemo im na ono što će im koristiti na oba svijeta. Ova knjiga je namijenjena ženama koje nisu prihvatile islamski način odijevanja iz neznanja ili radi dunjalučkih požuda, jer ih je duša sklona zlu savladala, šejtan obmanuo, odnosno okupirala loše društvo.

Šejtan uspijeva prići insanu kroz dvije velike kapije. Uzrok skoro svakom grijehu su sumnje i prohtjevi. Oni su prepreka postizanju Allahovog zadovoljstva i ulasku u Džennet. Zato ćemo ovdje spomenuti i pokušati razbiti najvažnije sumnje i prohtjeve koji podstiču djevojke na odbacivanje hidžaba:

1. Nijekanje da je šerijatsko pokrivanje stroga obaveza

Ako upitaš djevojku zašto se još nije pokrila, olahko odgovara: “Nisam još uvjerena da je to stroga naredba. Kada se uvjerim, onda ću se pokriti.” Ako djevojka sazna da se ovaj propis nalazi u Kur’anu i da je strogo naređen i nastavi govoriti da nije stroga obaveza, onda se izlaže izlasku iz vjere – jer ko god zaniječe neki od propisa izlazi iz islama. Ispravnije je da djevojka kaže: “Griješim, ne mogu pobijediti strasti, duša mi je slaba.” nego da govori kako sumnja u obaveznost pokrivanja. Uzvišeni kaže:“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je, sigurno, skrenuo s Pravoga puta”. (El-Ahzab, 36)

Kada dođe jasna Allahova naredba, vjernik nema pravo odabira, niti smije umišljati da je zakonodavac, da bolje zna od Allaha, a istovremeno je slabašan i siromah onda kada Mu upućuje dovu. Mora se ugledati na Allahove iskrene robove koji su rekli: “I govore: Čujemo i pokoravamo se” (2:285)

Svaka naređena stvar je prvenstveno korist, jer je uzrok naše sreće. Naređujući hidžab, Uzvišeni joj je dao do znanja da je u tome njezina sreća, očuvanje časti i ponosa. Allah je Onaj Koji sve zna, Njegovo znanje obuhvaća sve. On zna šta je bilo prije čovjekovog postanka i šta donosi budućnost. Zna čak i kako bi bilo ono što se nije dogodilo, da se dogodilo. Sa ovakvim saznanjem o Bogu, nepojmljivo je odbacivanje Njegovih naredbi, a prihvaćanje mišljenja maloumnika, ograničenih stvorenja kakav je čovjek,čije je znanje mizerno.

Primjer: Kada bismo kupili nov kompjuter pa nam se, nakon izvjesnog vremena, desi neki kvar, da li bismo ga servisirali kod proizođača, koji poznaje svaki njegov detalj, ili kod automehaničara? Nijedan normalan insan neće zaobići inžinjera, a otići na kanal. Uzvišeni Allah je stvorio insana, te je normalno da zna šta je za njega dobro i korisno, a šta štetno. Stoga je prihvaćanje tuđeg savjeta, pored postojanja Njegovog, besmisleno i nerazumno. Mnogi ne znaju ni značenje riječi islam, čiji smo pripadnici. Riječ islam znači: potpuno prihvaćanje, pokornost i slijeđenje svih Allahovih naredbi i zabrana. Kako možeš tvrditi da si pripadnik islama, a pokoravaš se stvorenju!?

Pazi! Kada neka nepokrivena sestra bude posavjetovana da se pokrije, odgovara: “Ja sam vjernica. Klanjam, postim, udjeljujem na Allahovom putu itd., ali nisam ubijeđena da je pokrivanje stroga obaveza.” Ako zaista radiš sve navedene stvari, kako to da u jedan dio Knjige vjeruješ, a drugi odbacuješ? Sve ove naredbe, zajedno s naredbom o pokrivanju, nalaze se u Kur’anu. Zar nisi čula za prijetnju Uzvišenog jevrejima? Oni su prihvatali neke stvari iz njihove Knjige, a druge odbacivali, jer nisu godile njihovim prohtjevima: “Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete!? Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu bit će stavljen na muke najteže. A Allah motri na ono što radite” (El-Bekare, 85)

Sjeti se Poslanikovih riječi: “Najblaža kazna stanovnicima Vatre bit će stavljanje žeravica na stopalima. Od nje će im ključati mozgovi kao što ključa (tekućina) u kazanu.”[2]

 Plemenita sestro, zar ćeš radi izgleda, ponosa i položaja na dunjaluku prodati Onaj svijet? Možeš li podnijeti ovakvu strašnu kaznu? Znaj da ti želimo dobro na oba svijeta, zato te molimo da prihvatiš glas razuma i ono što je bolje za tebe kod tvog Gospodara.

2.”Iman je u srcu!”

Ako upitaš neku od sestara zašto odbacuje mahramu, odgovorit će: “Iman je u srcu.” Ovo je jedan od najčešćih izgovora. Ovaj izgovor potječe od pogrešnog tumačenja određenih hadisa, poput: “Doista Allah ne gleda u vaše likove, niti vaš imetak, već u vaša srca i djela.”[3] Ovaj izgovor je istina kojom žele opravdati neistinu. Istina je da se iman nalazi u srcu. Međutim, Allahov Poslanik nije htio reći da se iman ogleda samo u srčanom vjerovanju, već pojasniti vrijednost iskrenosti pri činjenju određenog djela. Allah ne gleda u formu, odnosno u vanjsku manifestaciju nekog djela ukoliko nema iskrenosti, poput simuliranja skrušenosti u namazu. On gleda u srce, u nijjet, koji mora biti isključivo radi Njega. Uzvišeni neće primiti djela koja nisu urađena isključivo u Njegovo ime. Zato je Poslanik rekao: “Bogobojaznost je ovdje!” – pa je pokazao na svoja prsa.[4]

 Kao što smo spomenuli, da bi iman bio potpun nije dovoljno samo vjerovati srcem. Ono nije čovjekova zaštita od Džehennema, niti garancija Dženneta. Učenjaci su ponudili sljedeću definiciju imana: “Iman je vjerovanje srcem, izgovor jezikom i potvrda djelima.” Iman je potpun tek kada se sastave sve tri spomenute komponente. Osoba koja iman potvrdi jezikom ili djelima, bez srčanog uvjerenja, ubraja se u licemjere, a onaj ko povjeruje srcem, ali to ne potvrdi jezikom i djelima sličan je Iblisu. Iblis je bio srcem uvjeren u Allahovu moć, proživljenje, smrt i Sudnji dan, ali to ubjeđenje nije potvrdio djelima. Nećeš naći ajet koji spominje vjerovanje, a da uz to ne spominje i djelo: “Oni koji vjeruju i dobra djela čine…” Djelo je neodvojivi dio imana.

Postavljamo pitanje svakoj sestri koja, kao opravdanje za nenošenje hidžaba, koristi izgovor da joj je iman u srcu, a ne u vanjskom izgledu: “Šta bi rekla pretpostavljenom u školi ili na poslu kada bi ti tražio da nešto učiniš, na primjer, da napišeš izvještaj, ili počistiš radnju? Da li bi bilo dovoljno reći: ‘Ja sam to sve prihvatila srcem, ali neću ništa učiniti.’ Da li će taj izgovor biti primljen? Ako ljudi ne prihvaćaju ovakva opravdanja, šta tek reći Gospodaru ljudi?

3. Allah me još nije uputio

Mnoge žene, kao razlog ne nošenja hidžaba, kažu: “Allah me još nije uputio. Želim se pokriti, ali Allah još nije spustio uputu na moje srce. Moli Ga da me uputi!” Svaka sestra koja koristi ovaj izgovor upada u veliku zamku.

Uzvišeni Allah je ukazao na postojanje dvije vrste upute: hidajetu–dalaleh i hidajetu–tevfik. Hidajetu- dalaleh je ukazivanje na istinu i na ono što je korisno i dobro za ljude. Allah ukazuje na istinu, poslanici, također, ukazuju na istinu, svi dobronamjerni ljudi ukazuju na istinu. Allah šalje poslanike i objavljuje Knjige da bi objasnio Put istine i put zablude. Misionari se trude pojasniti ljudima šta koristi, a šta šteti na oba svijeta. Slobodno možemo reći da smo svi, na neki način, učesnici u upućivanju.

Hidajetu tevfik se tiče upute koja se odnosi samo na Allaha. On usađuje istinu u ljudska srca, pomaže im da ustraju na Putu istine, čuva ih od grijeha, usađuje im iman u srca, čini da preziru nevjerstvo, grijeh i neposlušnost, a to su oni koji Mu se odazovu i prihvate Njegovu uputu. Ova vrsta upute dolazi nakon prve, jer Uzvišeni Allah svima ukazuje na Put istine: “I Semudu smo na Pravi put ukazali, ali njima je bila milija sljepoća od Pravogput”. (41:17)

Uzvišeni Allah je dao svakom insanu mogućnost odabira između istine i laži. Ako čovjek upotrijebi razum i odabere istinu, onda je to hidajetu tevfik: “A oni koji se upute, On im uputu poveća i usadi im bogobojaznost” (47:17) A ako izabere zabludu, onda mu Allah poveća zabludu i zabrani ovu drugu vrstu upute: “A ko odabere zabludu, Allah će ga poživjeti u zabludi” (19:75) Uzvišeni također kaže: “Kada oni krenuše u stranu, Allah učini da skrenu sa Pravog puta” (61:5)

Šejh Šaravi navodi ilustrativan primjer za ovu vrstu upute i pojašnjava Allahovu ulogu u njemu: “To je kao primjer čovjeka koji traži neku adresu, pa priđe policajcu i upita ga za nju, a ovaj mu odgovori: ‘Idi tom i tom ulicom. Do nje ćeš doći ako skreneš tu i tu desno, zatim tu i tu lijevo, zatim idi kroz tu i tu ulicu i ispred tebe će se pojaviti ta i ta zgrada. E, to je adresa koju tražiš!’ Ako ovaj čovjek povjeruje policajcu i bude slijedio smjernice, stići će do cilja. A ako kaže: ‘Ovaj policajac laže, neću ga poslušati.’ i krene suprotno od toga, neće stići na željeno mjesto, već će se sve više udaljavati od njega – to je primjer upute i zablude.”

Dakle, ko odabere uputu, Allah će ga pomoći i učvrstiti. Ko odabere zabludu, Allah ga ostavi da luta sa svojim nefsom i šejtanom. Potrudi se i potraži uputu – naći ćeš je! Allah daje uputu onda kada čovjek odluči, potrudi se i počne se mijenjati: “Doista Allah neće promijeniti jedan narod dok on sam sebe ne promijeni.” (13:11) Onaj ko želi uputu mora dati lični doprinos tome.

Divan primjer nalazimo u Merjemi, Isaovoj majci, kada je bila na porođajnirn mukama i zavapila za hranom. Uzvišeni joj je zatražio da učini djelo koje ni najjači muškarac ne može učiniti: da prodrma palmu, iako je poznato da je palma previše čvrsta da bi je žena na porođajnim mukama mogla zatresti. U Kur’anu stoji: “Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe” (19:15) Uzvišeni je znao da ona nije u stanju prodrmati palmu, ali je htio da poduzme neke korake, da makar spusti ruku na palmu, kako bi se sproveo Allahov zakon, a tada je rezultat neminovan: “Posut će po tebi datule svježe” (19:25)

Ovo je Allahov zakon. Nemoguće je da čovjek uđe u džamiju, makar to bila i Kaba, a zatim da sjedi skrštenih ruku moleći Allaha da ga opskrbi. Allah mu neće udovoljiti sve dok ne preduzme nešto u cilju opskrbljivanja. Učini nešto za sebe u cilju upute, pa ćeš biti upućen. Moli Allaha da te uputi, druži se sa pobožnima, pristupaj Kur’anu, prisustvuj dersovima, čitaj islamsku literaturu. Međutim, prije nego počneš prakticirati ove stvari, moraš odbaciti ono što te odvodi s Puta istine, poput: lošeg društva, čitanja nemoralnih časopisa, gledanja serija i filmova koji pozivaju na kršenje Allahovih propisa, zabranjenih putovanja, dopisivanja s muškarcima i mnoge druge stvari koje otežavaju uputu.

4. Bojazan da se neće udati

Neke djevojke kao razlog nepokrivanja navode bojazan da će ostati neudate. Ovaj izgovor ili sumnja je šejtanovo djelo. On im govori da mladići ne prilaze i ne žele djevojke dok im ne vide tijelo, kosu, itd. Ako se pokrije, oslabit će njihovo interesiranje za njom. Nije u čovjekovoj prirodi, kada odabire suprugu, samo gledanje ženine ljepote već i ostalih osobina. U narodu se kaže da je ljepota petak i subota, odnosno ljepota se gleda dok traje svadba, a nakon toga dolaze do izražaja ostale osobine. Također, puno mladića bježi od nepokrivenih djevojaka. Vode se logičnim razlozima: kada u tome nisu pokorne Allahu, vrlo teško će biti i u drugim stvarima. Većina mladića se trudi naći čednu i pokrivenu ženu, iako je od onih koji ne prakticiraju vjeru. Također, treba imati u vidu da je mnogo otkrivenih djevojaka neudato. Dakle, nepokornost Allahu im nije pomogla da se udaju. Udaja je blagodat koju Allah daje kome hoće, a oduzima kome hoće.

5. Još sam mlada

Ovaj razlog možemo čuti kako od djevojaka tako i od njihovih roditelja. Razlog tome su vlastiti hirovi, želje i prohtjevi, a ne neznanje.

 Poruka roditeljima: Roditelji koji sprečavaju kćerke da se pokriju pod izgovorom da je rano jer je mlada, nose veliku odgovornost pred Uzvišenim Allahom. Čim postane punoljetna, obaveza joj je pokriti se, a onaj koji joj zabranjuje griješan je i bit će odgovoran na Sudnjem danu za tu osobu. Uzvišeni kaže: “I zaustavite ih, jer doista će oni biti pitani” (37:24)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svi ste vi pastir i i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.“[5] Otac je pastir u svojoj kući i bit će pitan za svakog člana njegovog stada (porodice). Zato neka se zapita koliko će mladića biti zavedeno zbog njegove kćerke ? Koliko će njegova kć rka doživjeti neugodnosti od tih istih mladića? Je li mu to cilj?

Opasnost koja te može zadesiti je i ono što je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “(…) Njihove žene će biti pokrivene, a otkrivene. Na njihovim glavama će biti grbe poput kamiljih grba. Proklinjite ih, jer su one doista proklete.”[6] Sestro, znaš li šta znači prokletstvo? To je udaljavanje, protjerivanje iz Allahove milosti. U ovom hadisu stoji Poslanikova naredba svakom vjerniku da proklinje žene koje su prekrile neke dijelove tijela, a neke ne, ili su se tako obukle da im se ukazuju obline. U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Od stanovnika Vatre dvije skupine nisam vidio, a to su ljudi koji posjeduju palice poput kravljih repova s kojim biju ljude i žene koje su pokrivene, a otkrivene, koje se u hodu upredaju. Na njihovim glavama su grbe poput kamiljih grba. Neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris, iako se džennetski miris prostire na velikoj razdaljini.”[7]

Zaista ti želimo samo dobro. Strah za tebe tjera nas da molimo Allaha da te sačuva svakog zla, da ti ispuni srce svjetlošću koja se neće ugasiti, da ti pomogne da pobijediš šejtane, džine i ljude, da skineš njihove okove, da se oslobodiš strasti i prohtjeva i da dokučiš ponos, čast i duševni mir u svijetu čistine, čednosti i poštenja.

Da li si sebi zagarantirala dug život? Draga sestro, kada kažeš da si još mlada, može li ti iko garantirati da ćeš i jedan tren nakon toga živjeti? Da li te je neko obavijestio o trenutku dolaska Meleka smrti? Znaj da ti smrt može doći za godinu, mjesec, sedmicu dana, sabat ili minut – niko ne zna koliko će živjeti. Smrt ne kuca samo na vrata bolesnika i staraca već dolazi i zdravima i mladima, pa čak i novorođenčadima.

6. Hidžab skriva ljepotu koju nam je Allah dao

Ovaj razlog proističe iz želje za dokazivanjem i ohološću, pa ga zato određeni broj djevojaka odbacuje. Pitat ćemo ovu kategoriju djevojaka: “Za koga se to otkrivate i uljepšavate?” Ako kažu da se otkrivaju da bi bile lijepe, zašto onda ne sjede kući, pored ogledala, i uživaju u svojoj ljepoti? Ne moraju takve izlaziti da ih gledaju drugi. Ako kažu da se otkrivaju i oblače kratku, utegnutu ili prozirnu odjeću da bi drugi vidjeli kako su lijepo građene, postavljamo im pitanje: “Da li ste zadovoljne da tu ljepotu gleda baš svako, bez razlike? Da vas gleda svaki razvratnik, maloumnik, bijednik bolesna srca. Da li ste zadovoljne da pored vas prođe plemenit i pobožan čovjek pa da vas pogleda, a zatim prokune? Kako možete prepustiti vlastito tijelo vukovirna u ljudskom liku? Zar želite biti toliko bezvrijedne?”

Poslušaj sljedeći događaj! Jedna zapadnjačka pjevačica je posjetila neku od arapskih zemalja da bi održala koncert i napravila nezaboravni spektakl. Kada je jedna pobožna sestra čula da je ta pjevačica stigla u njezinu državu, odlučila je pronaći njen broj, nazvati je preko telefona i uputiti nekoliko savjeta. Pozvala je, i počele su razgovarati: “Dobro došla u našu zemlju. Da li ćeš mi dozvoliti da ti postavim nekoliko pitanja?” – upita je. Pjevačica sva sretna odgovori: “Samo izvoli!” “Šta misliš, kada bi imala nekih dragocjenosti (zlato, srebro, drago kamenje, novac itd.), gdje bi ih držala?” Pjevačica odgovori: “Stavila bih ih na bezbjedno mjesto, gdje ih ne bi niko mogao uzeti.” “Šta je najdngocjenije što posjeduje žena?” Pjevačica se zbuni, “Zar nije čednost najvrijednija stvar koju žena posjeduje?” Pjevačica reče: “Da! Da! To je najvrednija stvar koju žena posjeduje.” Tada joj sestra reče: “Pa da li je razumljivo da se ta najbitnija stvar tako olahko izlaže svakome, baš svakome?” Ona malo zastade i shvati poruku razgovora. Kao da joj se duša probudila. Uzdrmaše joj se osjećanja, a razum poče obavljati svoju funkciju. “Ovako nešto nikada prije nisam čula. Moramo se odmah naći da nastavimo započeti razgovor.”

Sestro, nemoj biti jeftina, pa da te drugi ponižavaju! Sjeti se, kada čovjek uđe u radnju da kupi neku stvar, prodavac mu daje otpakovani primjerak, pa je mušterija dobro razgleda i opipa, a nakon toga traži da kupi upakovanu. Nemoj biti roba za razgledanje, koju će svako dodirivati i ostaviti, a zatim uzeti upakovanu, koju niko nije uprljao, niti probao.

7. Hidžab sprječava polovini zajednice da privređuje

Ovaj razlog možemo čuti od nevjernika ili neupućenih muslimana. Kažu da je hidžab prepreka ženi da iziđe iz kuće, radi, zarađuje i privređuje, jer žene pod hidžabom ne izlaze iz kuće. Ovo ne znači da su joj mogućnosti za doprinošenje zajednici oduzete, već je boravak u kući najveličanstveniji posao koji može imati. Islam posvećuje veliku pažnju odgoju i pravilnom usmjeravanju potomstva. Žena je glavni faktor u tome, jer je ona majka koja najbolje može pomoći svom djetetu. Svjetska istraživanja su pokazala da se problemi omladine kriju u odsustvu majke iz kuće i gubljenju porodične harmonije. Islam vodi računa da ne dođe do propasti zajednice, tako što sprečava miješanje ljudi i žena. Također, štiti ženu od napastvovanja i ponižavanja maloumnih muškaraca. Spriječava raspaljivanje međusobnih strasti koje zajednici ne donose nikakvo dobro, a čemu je uzrok otkrivanje i ukrašavanje žena. Islam ženi ne zabranjuje rad, već traži da se stvore uvjeti da bi mogla nesmetana doprinositi zajednici. U nekim situacijama čak naređuje ženi da se bavi određenim poslovima, kao što je: ginekologija, prosveta ili specijalizirani fotograf za žene.

Islam je postavio uvjete da bi žena mogla raditi van kuće, a od njih su:

– da se pridržava islamskog bontona, da dobije dozvolu od staratelja (oca ili muža), da se ne miješa ili osamljuje s muškarcima, da u tom poslu ne bude grijeha prema Allahu, da posao bude prikladan ženskim mogućnostima (da ne bude težak, ili karakterističan za muškarce), da ne zapostavi kućne obaveze, naročito odgoj djece itd.

8. Roditelji ili muž mi ne dozvoljavaju da se pokrijem

Znaj, draga sestro, da je pokornost Allahu iznad pokornosti stvorenjima, ma ko oni bili. Pokornost roditeljima dolazi odmah poslije, ali samo ako ne traže da se čini grijeh prema Allahu. Puno je staratelja koji se, ako ne vide upornost kod potčinjenog, neće složiti s njegovim stavovima. Međutim, kada vide da su dijete ili žena uporni u zahtjevima, popuste i pornire se s tom činjenicom, osim ako nemaju ljubavi prema djeci ili ženama. Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Doista je pokornost ljudima samo u onome što je šerijat dozvolio.” Također je rekao: “Nema pokornosti stvorenju u griješenju Stvoritelju.”

Sve to je iskušenje od Allaha, da bi vidio ko je čvrst, a ko ne. Uzvišeni veli: “Elif lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!„ A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu” (29:1-3)

Na kraju, podsjećamo plemenite sestre koje su odlučile obući hidžab da ustraju, pa čak i po cijenu da se suprotstave pretpostavljenima, da budu mudre i pametne u tom suprotstavljanju, a to će postići ako budu slijedile sljedeće savjete:

• da pojasne ono što im je u srcu na najljepši način, ne podižući glas i ne koristeći grube i arogantne riječi koje će rasrditi njihove pretpostavljene (roditelje ili muža);
• uvrede, psovke i ismijavanja na njihov račun neka sa zadovoljstvom podnose i neka ne uzvraćaju ružnim;
• da neprekidno mole Allaha za pomoć i olakšanje, učeći Kur’an, čineći zikr i druga hairli djela, a naročito kada budu na adnute;
• da koriste pogodno vrijeme kada će razgovarati i ubjeđivati pretpostavljene.

 Znajte, drage sestre, da je Džennet skupocjen. Ništa što je skupo se ne može dobiti bez muke i truda, a u ovom slučaj je trud i muka na Allahovom putu, te zato očekujte veliku nagradu.

 Iz knjige: Poklon sestri koja se još nije pokrila
Abdul-Hamid el-Bulali

[1] Bilježi ga Et-Taberani. Šejh Albani kaže da je sahih, Sahihul-džamia, 6531.

[2] Bilježi ga Buhari, 11/376

[3] Bilježi ga Muslim, str. 2564.

[4] Bilježi ga Muslim, str. 2564.

[5] Bilježi ga Buhari, str. 13/100

[6] Bilježe ga imami Hakim i Ahmed 2/223. Imam El-Hejtemi kaže da su prenosioci ovog hadisa pouzdani

[7] Bilježi ga Muslim, str. 2128.