Riječi Uzvišenog Allaha: “Post je moj i Ja za njega nagrađujem”, učenjaci su shvatili i protumačili na različite načine, tako da o značenju ovih riječi postoje mnogobrojna mišljenja, od kojih su sljedeća:

Prvo: U postu nema prostora za prijetvornost kao što je slučaj sa drugim ibadetima, s obzirom na to da su djela ustvari pokreti koje čovjek čini, dok je post sustezanje od onoga što kvari post uz namjeru. Ta namjera je u srcu i skrivena je ljudima. Imam Kurtubi kaže: “S obzirom na to da druga djela, mimo posta, znaju biti pomiješana sa prijetvornošću, a post se samim djelom ne vidi, jedino ga Uzvišeni Allah vidi, stoga post pripisao Sebi, a na to ukazuju Njegove riječi: ‘Ostavlja svoje strasti zbog Mene.’” Ibn Dževzi je rekao: “Svi ibadeti koji se prakticiraju su vidljivi, a ono što je vidljivo rijetko se sačuva od primjesa, za razliku od posta.” Kurtubi je još istakao da su djela sinova Ademovih, s obzirom na to da ih može prožeti prijetvornost, pripisana njima, za razliku od posta, jer stanje onoga ko se susteže od jela zbog sitosti u svojoj formi je poput stanja onoga ko se susteže od jela radi Allaha. Negacija prijetvornosti u postu znači da prijetvornost ne biva u samom djelu, ali je moguće da ona priđe postu putem govora, poput onoga ko posti, a potom o tome govori.

Drugo: Značenje riječi: “Post je Moj i Ja za njega nagrađujem”, jeste da je vrijednost nagrade za djela koja čovjek čini otkrivena ljudima, te da se ona umnogostručavaju od deset do sedam stotina puta i koliko Allah bude htio, za razliku od posta: Allah za njega daje nagradu bez ograničenja. Post je izgrađen na strpljenju, a nagrada bez ograničenja obećana je strpljivima. Uzvišeni Allah kaže: “Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Ez-Zumer, 10)

Treće: Značenje riječi: “Post je Moj”, jeste da je to Allahu najdraži ibadet. U hadisu je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Drži se posta, jer ništa nije kao on.” (Nesai, br. 2220. Hadis je vjerodostojan)

Četvrto: Allah je Sebi pripisao post ukazujući time na njegovu vrijednost i posebnu počast, kao što se Kaba naziva Bejtullah – Allahova kuća, zbog njene počasti i posebnosti.

Peto: Neovisnost o hrani, piću i svemu što kvari post nije ljudska osobina, nego je to svojstveno Uzvišenom Allahu, koji je apsolutno neovisan. S obzirom na to da se postač nastoji približiti svom Gospodaru nečim što je u skladu sa Njegovim svojstvima, Allah je to pripisao Sebi i rekao: “Post je Moj”, tj. “Postač Mi se približava nečim što je vezanu za jednu od Mojih osobina.”

Šesto: Post je pripisan Allahu, jer tim ibadetom idolopoklonici nisu obožavali svoja božanstva, za razliku od namaza, milostinje, tavafa i sličnih ibadeta.

Sedmo: Za sve druge ibadete mimo posta postoji opasnost da nagrada za njih bude oduzeta na Dan kada se ljudima budu svodili računi. Onaj koji je bio bespravljen na ovom svijetu uzimat će svoje pravo na budućem svijetu tako što će uzimati dobro djelo od onoga ko mu je nanio nepravdu na ovom svijetu, osim posta, jer Allah je rekao: “Post je Moj.” Sufjan b. Ujejna kaže: “Na Sudnjem danu, Svevišnji Allah svodit će račun sa Svojim robom, a nepravde koje je nanio drugima podmirivat će od njegovih dobrih djela, sve dok ne ostane samo post. Tada će Allah podmiriti pravo drugih kod postača i njegovim postom uvesti ga u Džennet.” (El-Bejhekifil-kubra)

Nakon što je naveo ova i neka druga mišljenja, Ibn Hadžer kaže da su najbliže tačnom prvo i drugo mišljenje, a njima su bliski šesto i sedmo (Fethul-Bari). Allah najbolje zna!

Izvor: www.el-asr.com