Znaš li prioritet?

Kada je Omer ibn Abdul-Aziz r.a. cuo da mu je sin kupio prsten za hiljadu dirhema, poslao je poruku sinu: “Cuo sam da si kupio prsten za hiljadu dirhema. Kada ti dodje ova poruka, odmah prodaj prsten i nahrani 1000 siromaha novcem kojim uzmes za njega! Kupi sebi novi prsten za dva dirhema i izgraviraj na njemu:” Allah se smilovao covjeku koji zna svoju vrijednost!” (Medaridzu-s-salikin”, 2/345.)

Vjerujem da se mnogi od nas mozemo prepoznati u ovom postupku Omerovog sina, zar ne? Mnogi od nas kupujemo i trosimo novac na stvari koje nam nisu toliko potrebne, a i ako su nam potrebne onda, cesto uzimamo stvari, koje su skupe, mada mozemo naci jeftinije. Kako nam je lahko dati novac za najnoviji mobilni telefon, mada vec imamo telefon koji funkcionise, ali ovaj novi ima neke bolje i nove funkcije. Kada uzimamo odjecu ili obucu, eh tad smo siroke ruke. Zasto bi vozao/la kakav jeftiniji auto, kad svi drugi kupuju bolja i skuplja auta, zasto bi ja bio/la izuzetak.

Namjestaj i bijela tehnika za kucu – daj bolan, mora se kuca lijepo urediti, da se ne stidim gostiju kada mi dodju. Naravno, treba biti lijepo u kuci, ali zasto uzimati stvari koje su vrlo skupe, kada se moze naci i jeftinijih stvari a koji se mogu upotrjebiti….Ma covjece, ti izgleda ne znas sta je estetika!?

Hrana – pa sta je sa hranom, zar da gledam na hranu pored ovih para sto imam? A djeca, heh, na njih nista ne zalim, skupocjena odjeca i posljednja moda, a igracaka – ne znam ni broj koliko ih imaju, puna kuca ali ipak pocesto kupujem nove. Ja nisam imao/la ni 5% sto oni imaju danas kada sam bio/la mali/mala , pa neka barem oni sad imaju.

Dobro, vidi se da smo lahke ruke. Ali koliko udjelimo za sadaku?? Znamo li da u Bosni ima ljudi koji gladuju, zar ne vidimo cesto na Tv-u ili na internet stranicama kako se skuplja pomoc bolesnim ljudima ili djeci. Odazovemo li se tada? Pa, ponekad – ne moze se svakom udjeliti. Koliko udjelimo? Kako kad. Pa zar nismo za nase cipele, koje smo zadnji put kupili, dali 3-4 vise od te sadake koju udjelimo??

Jeste, mi smo lahke ruke kada treba zadovoljiti potrebe svoje duse, svoga nefsa i svojih prohtjeva, te prohtjeva svoje familije, ali kad treba misliti na druge, onda tu stedimo, bojimo se oskudice, ako bi “previse” udjelili. Meni skoro bio kvar na autu, malo vise para treba dati da bih se kvar otklonuo. Ma nema razmisljanja, moram popraviti auto, pa kako bilo. Spremni smo i posuditi novac od drugih, pa cak iz i banke s kamatom, zbog slicnih stvari, ali ovo je nesto sto se mora. A bili pomislili ikad da pozajmimo novac od nekoga da bi drugima udjeli sadaku???

Znamo li da je bilo ahsaba Allahovog Poslanika saws, koji su bili tako siromasni, da su izlazili u pustinju i tamo sakupljali drva za ogrjev te ih prodavali i to sto bi novca dobili to bi udjelili potrebnim, kako bi zaradili koje dobro djelo. Razmislimo, udjeljivali onima koji su bili potrebni ili bolesni, a ni oni sami nisu imali.

A zasto su oni tako radili?? Zato sto su shvatili bit ovog svijeta i sto su shvatili vrijednost dobrih djela i pomaganja drugim muslimanima. Omerov sin bi nosao taj prsten od hiljadu dirhema, ali bi on zivio i umro i otisao sa ovog svijeta (kao sto je i otisao) , prsten bi ostao nekom drugom, ali je ovako, nahranivsi siromahe , inshaAllah, poslao ispred sebe puno dobrih djela na Sudnji dan, kad osim njih, covjek nece nista drugo imati.

A tesko nam pada kada vidimo u kakvoj se situaciji danas nalaze muslimani sirom svijeta i pitamo se kada ce vec jednom biti bolje. Dokle god smo mi ovakvi, i sto se tice ovih stvari o kojima je pisano gore i sto se tice puno drugih stvari, koje su korisne nama samima i ummetu muslimana, a za koje smo mi tako malo spremni da se zrtvujemo, dotle nema naprekta.

Za kraj jedan hadis i jedan ajet:

Enes ibn Malik, r.a., je rekao: “Zemlja svakog dana s deset rijeci moli i kaze: “O sine Ademov! Setas se po mojim ledjima a zavrsices u mom trbuhu. Grijesis na mojim ledjima a ispastaces u mom trbuhu. Smijes se na meni, a plakaces u meni. Radujes se na meni a tugovaces u meni. Skupljaš blago na meni, a kajaces se u meni. Jedes zabranjeno na meni, a bices pojeden u meni. Oholis se na meni, a bices slab u meni. Hodas veseo po meni, a zadesices se tuzan u meni. Setas po svjetlu po meni, a bices u tmini u meni. Ides u drustvo po meni, a zavrsices sam u meni.”

“Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Kur’an)