„Znaš, ženo, shvatio sam da brak nije za mene…“

Muž i njegova žena su u braku proveli godinu i pol, a onda je on konačno shvatio: ipak brak nije za njega. Napisao je svojoj ženi pismo u kojem joj objašnjava svoje ‘razloge’… „Draga moja, nakon što smo u braku proveli godinu i pol, nedavno sam došao do zaključka da brak nije za mene. Ali prije nego što počneš svašta nešto pomišljati, pročitaj ostatak pisma…

I pored velike želje za brakom, opet sam imao izvjesne strahove i nesigurnosti oko samog stupanja u novi život. Što smo se više mi i naše porodice bližili toj odluci, sve me je više hvatao strah. Jesam li spreman? Jesam li donio dobru odluku? Da li si ti osoba s kojom želim provesti ostatak života? Da li ćeš me usrećiti? A onda sam jedne presudne noći podijelio svoje misli i brige s svojim ocem. Možda svako od nas u životu prođe kroz momente kada se čini kao da je vrijeme zastalo, i sve oko tebe se ureže u pamćenje, obilježivši taj momenat kao onaj koji nećete nikad zaboraviti.

Očev odgovor je za mene bio takav. S osmijehom na licu, reče mi: „Sine, ti si veoma sebičan. Jednostavno je: brak se ne svodi samo na tebe. Ti se ne ženiš da bi sebe usrećio, ti se ženiš kako bi nekog drugog usrećio. Brak se ne svodi samo na tebe, već na tvoju porodicu. Ne samo na vaše porodice, već razmisli i o vašoj budućoj djeci. Ko bi volio da ih s tobom odgaja? Koga želiš da na njih najviše utječe? Sine, brak nije za tebe. Ne svodi se samo na tebe. Brak je važan zbog osobe koju oženiš.“

U tom sam momentu shvatio da si ti prava žena za mene, ona koju želim da oženim. Shvatio sam da želim da tebe usrećim, da te vidim kako se svaki dan smiješ, da te nasmijavam svaki dan. Poželio sam da budem dio tvoje porodice, i moja je porodica poželjela da ti budeš dio nas. I sjetivši se dana kad sam te vidio kako se igraš s mojim malim rodicama, znao sam da si baš ti ona s kojom želim da osnujem vlastiti dom.

Savjet mog oca je za mene bio šokantan i razotkrivajući. On se suprostavlja današnjoj viziji života, tj. ako te nešto ne čini sretnim, vrati ga na policu i uzmi nešto novo i drugačije. Ne, istinski brak i ljubav se nikad ne vrte samo oko jedne osobe. Radi se o osobi koju volite – njenim potrebama, željama, nadama i snovima. Sebičnost nas pita: „A šta ja tu dobijam?“, dok Ljubav pita: „Šta to mogu dati?“

Nedavno si me naučila kako da volim nesebično. Mnogo mjeseci moje srce su ispunjavali strahovi i ozlojeđenost. A tada, nakon što više nisam mogao izdržati pritisak, emocije su izbile. Eksplodirao sam. Bio sam bezosjećajan. Bio sam sebičan. Ali umjesto da vlastitom sebičnošću odgovoriš na moje ponašanje, ti si učinila nešto predivno – iskazala si svoju ljubav prema meni. Bez obzira na sav bol koji sam ti nanio, ti si me primila u naručje i utješila moju dušu. Shvatio sam da sam zaboravio očev savjet. Dok si ti čitavo vrijeme s mnom bila kako bi me voljela, moj se dio braka sveo samo na moje potrebe. Zbog toga sam zaplakao, i obećavam ti da ću se truditi da postanem bolji.

Svima vama koji čitate ovaj članak – vjenčani, skoro pa vjenčani, neženje – želim da znate da brak nije za vas. Nijedna prava međuljudska veza ili ljubav nisu zbog vas. Ljubav je bitna zbog osobe koju volite. Neočekivano, što više istinski volite neku osobu, više ćete ljubavi da dobijete zauzvrat. I ne samo od vaše bolje polovine, već i od njenih prijatelja i porodice i hiljada drugih ljudi koje nikad ne biste ni upoznali da ste ostali usredsređeni samo na sebe. Uistinu, ljubav i brak nisu za vas. Oni su za druge…“