Zvala ga u grijeh
Ahmed b. Seid el-Abid prenosi od svog oca da je rekao: “Živio je kod nas u Kufi jedan pobožan mladić, neprestano se držao mesdžida i skoro da ga nije ni napuštao. Imao je izraziti lijepo lice, lijep stas i bio je uzoritog ponašanja. Zagledala ga je jedna žena koja je također bila veoma lijepa i razborita. Jako ga je zavoljela. To se oduljilo pa ga je ona jednom sačekala na putu, baš u vrijeme kada je išao u mesdžid.
Rekla mu je: “O mladiću, poslušaj što ti želim reći, a zatim čini što ti je volja.” Međutim, on je prošao pored nje ne obraćajući pažnju. Ona ga je, nakon toga, ponovo sačekala na putu dok se vraćao kući. Rekla mu je: “O mladiću, poslušaj ovo što ti želim reći.” On je šutio oborivši pogled, a zatim je rekao: ”Ovakvo zadržavanje na putu budi sumnjičavost, a ja mrzim da budem povod sumnjičenja.” Ona reče: “ Ono što ti želim reći jest da je svaki dio mog tijela obuzet tobom. Tako mi Allaha, On je taj koji je između mene i tebe.” Mladić je prošao svojoj kući. Želio je da obavi namaz, ali mu nije bilo jasno kako da to učini. Uzeo je par listova i napisao pismo. Izašao je iz kuće, a žena je još čekala na svom mjestu. Predao joj je poruku i vratio se.
U poruci je pisalo: “S imenom Allaha Milostivog i Svemilosnog. Znaj, o ženo da je Uzvišeni Allah blag prema onome ko počini grijeh, ako se on ponovo povrati griješenju Allah to sakrije. Ako čovjek ogrezne u grijehu, izaziva Allahovu srdžbu, srdžbu od koje je tjeskoba nebesima, Zemlji, brdima, drveću i životinjama. Ko može podnijeti Njegovu srdžbu? Ako bi i bilo ništavno ovo čime te opominjem, ja te upozoravam na Dan u kome će nebo biti kao talog od zejtina (tj. Sudnji dan), a brda kao vuna šarena, kada će ‘ummeti (narodi) biti na koljenima, očekujući presudu Uzvišenog, Moćnog.
Ja sam zabrinut za tebe zbog riječi Uzvišenog: “I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati, koji će uslišan biti. On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.” Gdje je onaj koji se može sakriti od ovoga ajeta.
___________________________________________
Prenosi Semure b. Džundub, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da su mu jednog dana u snu došla dva meleka i odveli ga do Svete zemlje, gdje je ugledao užasne prizore, pa kaže: “Potom smo došli do jedne uvale poput peći (ognjišta), gornji joj je dio tijesan, a donji širok. Ispod nje se loži vatra i kada se ona (plamenom) približi, svijet koji je u njoj, podigne se kao da će skoro izaći, a kada se malo ugasi (splahne), oni se opet u nju povrate (naniže). U njoj su i ljudi i žene goli. ‘Ko su ovi?’ – upitao sam. ‘Idi dalje’ – rekli su.” Na kraju hadisa obavijestili su ga da su to bludnici i bludnice i da će se tako kažnjavati sve do Sudnjeg dana. Hadis je zabilježio Buhari (1386).