Moj prvi namaz

Namaz… Kada god izgovorim ovu riječ u duši se nađe smiraj i strah od Uzvišenog! Onaj strah koji te uvijek pita:”Šta ako Allah tvojim namazom nije Zadovoljan?” A onda smiraj…smiraj, jer dolazi nastupajući namaz koji mi daje još jednu priliku da popravim svoj odnos prema Uzvišenom. Da ga molim za oprost! Za svoju nemarnost prema svemu… Serdžada je uvijek natopljena suzama, suzama zbog straha od kazne Allahove! Dok sam bila djevojčica, moja nena, podučila me namazu. Tako bih ja uvijek sjela pored nje i ponavljala sve one radnje koje je i ona činila. A na kraju namaza bi podigla ruke prema nebesima i molila Uzvišenog da njenu djecu i unuke sačuva od svakog dunjalučkog zla…

Često se zamislim, pa osmijehnem… danas i ja molim Uzvišenog poslije svakog namaza. Ali danas, odnos prema namazu je mnogo odgovorniji i drugačiji od onog namaza kojeg sam obavljala kao djevojčica. Valjda to s godinama dolazi, kako stariš i postaješ zreliji shvataš da si blizu preseljenja na bolji, vječni svijet. Shvataš da ti se bliži susret sa Allahom, pa se osmjehneš. Jer ćeš konačno odmoriti svoju dušu i srce od svih problema koje ti dunjaluk donosi… Pa se trudiš da budeš što draža Uzvišenom i moliš Ga za oprost kako bih bila od onih koji su Džennetom počašćeni.

Sjećam se svog prvog namaza. Jako, jako dobro… Znala sam samo četiri sure i njih sam ponavljala na svakom namazu..Subhanallah kako se vrijeme mijenja. Kako se mi mijenjamo… Tada nisam shvatala suštinu namaza. Bez obzira na to, obavljala sam ga. Valjda je to volja Uzvišenog.. Kad se sjetim sebe u tom vremenu, često i zaplačem…žurno bih se vraćala kući iz škole kako bih na vrijeme obavila podne-namaz. Kad god bi me neko od komšija vidjeo, da tako trčim, uvijek bi me pitao:”Šta ti je cur’ca što trčiš tol’ko? Da se nije, ne do Bog, šta desilo?”
-Desilo se, djede moj, to da će mi namaz ubrzo isteći, pomislila bih! Al’ ne bih mu ništa rekla..nego bih se samo nasmijala i nastavila da trčim.

Uvijek sam se pitala odakle mi ona snaga i ona kondicija.. Valjda sam je crpila iz namaza i ljubavi prema Uzvišenom..Ne znam… Danas, nemam toliko kondicije i snage da bih mogla da trčim do kuće.. Ali, Elhamdulillah, imam tu mogućnost da svoj namaz obavim na vrijeme bez obzira na mogućnosti. I zahvalna sam Uzvišenom na tome! Zahvalna sam što se danas moj namaz mnogo, mnogo razlikuje od onog prvog… Tada nisam shvatala suštinu i ljepotu koju nam donosi namaz. Ali danas, Elhamdulillah, osjetim. Osjetim da mi nešto treba, da mi nahrani dušu. I da me odmori od dunjaluka..

Dženita Kadribašić
__________